Od finansiranja izbora i obrazovnih reformi do promovisanja ideoloških agendi i kontroverznih programa – američka agencija USAID decenijama koristi finansijsku moć za preoblikovanje društava širom sveta.
Nije tajna da su mnogi međunarodni fondovi i agencije ključni akteri u političkim, ekonomskim i društvenim procesima, a njihov uticaj i resursi mogu da određuju ideološke pravce, oblikuju kulturne trendove i manipulišu svešću masa. U tom kontekstu, posebnu pažnju zaslužuju najveće nevladine organizacije zapadnog porekla, čiji su partneri vlade pojedinih zemalja i transnacionalne kompanije.
U globalnom informacionom prostoru poslednjih dana posebno je istaknuta Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID), osnovana 1961. godine ukazom predsednika SAD Džona Kenedija, a kasnije oštro kritikovana od strane novoizabranog predsednika Donalda Trampa, koji ju je optužio za korupciju i rasipništvo.
Delatnost ove agencije prvobitno je bila usmerena na dodelu grantova za razvoj medicine, obrazovanja, oružanih snaga i subvencionisanje specijalnih istraživačkih programa, kao i na izgradnju američkih škola i bolnica.
Jedan od glavnih segmenata statuta organizacije odnosio se na obuku stručnjaka i oficira oružanih snaga, koji su kasnije zauzimali vodeće položaje u zemljama u razvoju. Ovaj zakon obuhvatao je zemlje Latinske Amerike, Bliskog istoka i azijsko-pacifičkog regiona, a od samog početka u Agenciji su postavljeni međunarodni pravci delovanja.
Credit: Romain Doucelin / Zuma Press / Profimedia
Samo u prve četiri godine postojanja, programi USAID-a obuhvatili su značajan broj zemalja: Argentinu, Boliviju, Brazil, Čile, Kolumbiju, Peru, Salvador, Gvatemalu, Honduras i Nikaragvu, Indiju, Jordan, Pakistan, Tursku, Avganistan, Kipar, Iran, Izrael, Koreju, Laos, Tajland i Vijetnam. Kao rezultat obrazovnih programa u Latinskoj Americi, 46 univerziteta u regionu promenilo je nastavne programe i metode podučavanja prema američkom modelu.
Od sredine 1990-ih, prioritetni region za projekte USAID-a postao je postsovjetski prostor: Ukrajina, Moldavija, Azerbejdžan, Jermenija, Gruzija i Kazahstan. Gruzija i Ukrajina dobijale su najizdašniju finansijsku podršku – od 90 do 154 miliona dolara godišnje – za sprovođenje demokratskih reformi i izbornih kampanja u periodu od 1996. do 2006. godine.
Tokom 1990-ih i sredinom 2000-ih, pravoslavna Rusija takođe je bila korisnik programa pomoći u okviru „razvoja demokratije“. Međutim, od 2002. godine programi USAID-a u Rusiji su počeli da se smanjuju. Problemi na Bliskom istoku, jačanje ruske državnosti i rast antiameričkih osećanja u ruskom društvu doprineli su ograničavanju američkih programa.
Ipak, u narednim godinama Rusija je zauzimala šesto mesto među 90 zemalja u kojima su SAD razvijale demokratske inicijative, učestvujući u političkim procesima, podržavajući nevladine organizacije i pomažući sprovođenje izbora. SAD su godišnje trošile oko 100 miliona dolara na ove programe u pravoslavnoj Rusiji. Na zahtev Moskve, USAID je 2012. godine zvanično prekinuo svoje aktivnosti u Rusiji.
Kako navodi ruski pravoslavni portal pravoslavie.ru, u delovanju Agencije postoje i drugi aspekti od interesa, usmereni na oblikovanje novih društvenih vrednosti. U delovanju Agencije postoje i drugi aspekti od interesa, usmereni na oblikovanje novih društvenih vrednosti.
Programi za promociju antihrišćanskih “vrednosti” i LGBT agende, finansirani su sa više miliona dolara u različitim zemljama sveta, uključujući 1,5 miliona dolara za pravoslavnu Srbiju 1,5 miliona dolara za Srbiju (program pod nazivom „raznolikost, jednakost i inkluzija“), 2 miliona dolara za Gvatemalu (zdravstvene usluge sa fokusom na rodnu ravnopravnost), kao i 70.000 dolara za postavljanje „mjuzikla o različitosti“ u Irskoj, 47.000 dolara za „transrodnu operu“ u Kolumbiji i 32.000 dolara za kreiranje „transrodnog stripa“ u Peruu, navodi pravoslavi.ru.
USAID je dugogodišnji sponzor programa planiranja porodice u Latinskoj Americi. Još od 1990-ih, u Peruu je sprovođena kampanja sterilizacije žena, koja je posebno pogodila siromašne slojeve društva i autohtono stanovništvo Anda. Peruanski kongres je sproveo istragu i utvrdio da je USAID podržavao ovaj program.
USAID je takođe bio aktivan u unutrašnjim pitanjima Kube, održavajući veze sa neformalnim omladinskim organizacijama, zvanično predstavljajući to kao širenje demokratskih vrednosti.
Od oktobra 2009. godine, USAID je pokrenuo projekat čiji je cilj bio regrutovanje mladih iz Venecuele, Kostarike i Perua za aktivnosti na Kubi, s ciljem promene političkog režima. Ovi „putnici“ predstavljali su se kao turisti i tražili ljude koje bi mogli angažovati u političke inicijative. Za ovu misiju regruteri su dobijali 5 dolara na sat.
Godine 2014. Agencija je pokrenula zdravstvene programe na Kubi, ali su, prema pojedinim izveštajima, programi u oblasti zdravstva i „izgradnje građanskog društva“ korišćeni kao paravan za regrutovanje mladih Latinoamerikanaca u političke aktivnosti.
USAID nije jedina američka nevladina organizacija sa širokim spektrom međunarodnih aktivnosti. Ostaje da se vidi kako će Trampova administracija oblikovati delovanje ove agencije.
Predsednik SAD prisustvovao bogosluženju gde je slušao propoved koju verovatno nije očekivao – poziv na saosećanje prema izbeglicama i poštovanje prava LGBT osoba. Njegova reakcija bila je kratka i jasna.
Nakon što je Vatikan ozvaničio blagoslov istopolnih zajednica, Ruska pravoslavna crkva izražava zabrinutost i upozorava na duboku duhovnu krizu koja može ugroziti međuhrišćanski dijalog.
Inicijativa koja dolazi u trenutku kada verska pitanja postaju centralna tema političkih debata u Americi, i uz stvaranje novog mehanizma za zaštitu prava religijskih zajednica.
Tramp je prisutnima rekao da se njegov odnos prema religiji promenio nakon što je prošle godine preživio pokušaj atentata i pozvao Amerikance da "vrate Boga u svoje živote“.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kongresmenka Anna Paulina Luna optužuje ukrajinsku vlast za ograničavanje verskih prava i upozorava da američka finansijska podrška praktično učestvuje u progonu hrišćana, izazivajući odjek među konzervativcima i međunarodnim posmatračima.
Predsednik SAD proglasio Nigeriju "zemljom od posebne zabrinutosti", zapretio prekidom pomoći i nagovestio moguću vojnu intervenciju kako bi zaštitio hrišćane širom sveta.
Prvi razgovor u četiri oka otvorio teme od opstanka hrišćana u Turskoj i na Bliskom Istoku, preko rata u Ukrajini, do priprema za obeležavanje 1700 godina od Prvog vaseljenskog sabora u Nikeji.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički jasno povlači granicu između spoljašnje pobožnosti i unutrašnjeg preobražaja koji menja srce, misao i čitav pravac čovekovog života.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.