IMALA SAM RANE NA VRATU, A ONDA JE MOJA MAJKA USNILA SVETU PETKU I DESILO SE ČUDO: Anketa – u kojim situacijama se vernici mole Prepodobnoj Paraskevi (VIDEO)
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Prepodobna mati Paraskeva, u narodu poznata kao Sveta Petka, najpoštovanija je svetiteljka u Srbiji. Njeno ime i lik u srpskom narodu obavijeni su poštovanjem, posvećenošću i velikom ljubavlju. U vekovima dugom narodnom sećanju, Sveta Petka se ustalila kao zaštitnica žena, pomoćnica u nevoljama i isceliteljka bolesnih i nemoćnih. Poštovanje je posebno izraženo među vernicama koje joj se, sa verom i suzama, mole u raznim životnim situacijama – za zdravlje, porodicu, spasenje i unutrašnji mir.
U kapeli Svete Petke na Kalemegdanu, gde se čuvaju delovi njenih moštiju, svedoci smo da je ljubav prema svetiteljki živa i da vera u njen zastupnički i blagodatni duh ne jenjava, bez obzira na vreme i generacije.
Molitva u trenucima tuge i depresije
Jedna od vernica koje smo sreli u kapeli kaže da se Svetoj Petki moli u trenucima kada je pritisne tuga ili neraspoloženje.
— Vrlo često dolazim ovde u kapelu Svete Petke. Praznik posvećen Svetoj Petki obavezno obeležavam u hramu – zapalim sveću i pomolim se za zdravlje i spasenje. Često se pomolim Svetoj Petki, a posebno kada imam problem sa depresijom. Hvala Bogu, zdrava sam, ali kada se promeni vreme, osetim tegobe. Tada se pomolim i sve prođe — priča Mirjana Tešić.
Sveta Petka - svakodnevna zahvalnost i zaštita
Za drugu sagovornicu, molitva Svetoj Petki deo je svakodnevnog života, čin zahvalnosti i unutrašnje smirenosti:
— U kapelu Svete Petke dođem kada mi to obaveze dozvole. Sačekam red, poklonim se moštima svetiteljke. Sveta Petka važi za zaštitnicu žena, zato želim da se poklonim njenim moštima baš na praznik. Ali i inače, kad god sam na Kalemegdanu, dođem u kapelu. Svako jutro se pomolim Svetoj Petki i zahvalim joj što me čuva i što je sa mnom u svakom trenutku — kaže Branka.
Poseta kapele kao duhovni doživljaj
Među posetiteljkama kapele su i mlade majke koje svoje ćerke uče poštovanju Svete Petke. Za mnoge je poseta kapeli na Kalemegdanu svojevrsni duhovni doživljaj.
— Ove godine sam došla prvi put sa ćerkom, jer je ranije bila mala. Ipak, ovo je jedno od najsvetijih mesta u Beogradu. Danas je bilo posebno svečano jer je liturgiju služio patrijarh srpski Porfirije — kaže Ljudmila iz Beograda.
Religija.rs
Kapela Svete Petke na Kalemegdanu, 27. oktobar 2025.
Čudesna isceljenja i snaga vere
Poštovanje Svete Petke u srpskom narodu prenosi se s kolena na koleno, što potvrđuju i brojna svedočenja o čudesnim isceljenjima i pomoći koju su ljudi osetili nakon molitve.
— Mama mi je pričala da sam imala neke rane na vratu kada sam bila mala. Vodila me kod lekara, ali nije pomagalo. Sanjala je ženu u crnom – Svetu Petku, koja joj je rekla da ode kod jedne žene u selu i uzme svinjsku mast, kojom će mi namazati ranu. Ta žena je bez reči dala mast mojoj mami, mazala me je i sve je prošlo, hvala Gospodu Bogu i Svetoj Petki. Sada imam 72 godine i nikakvih problema — zaključuje Vida iz Ugrinovaca.
Vekovi poštovanja i narodnih predanja učinili su da Sveta Petka u srpskom narodu ostane simbol ženske snage, molitvenog trpljenja i vere koja prevazilazi ljudske slabosti. Za mnoge žene u Srbiji ona nije samo svetiteljka, već i bliska prijateljica i duhovna majka kojoj se obraćaju sa poverenjem – bilo da traže pomoć, isceljenje ili jednostavno mir u duši.
Dok su doktori gubili nadu, vera i molitva stvorile su trenutak koji nadmašuje ljudsku logiku - sveštenik iz Frankfurta otkriva kako je Minja doživeo isceljenje koje potvrđuje snagu Božjeg milosrđa i savršen tajming Svetih.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
Velika je sila reči upućenih ovoj prepodobnoj svetiteljki, čiji zagovor donosi utehu, snagu i mir duši, a vekovima je stub vere i nade u srcima srpskog naroda.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Povodom praznika Svete Petke, u Beogradu se i ove godine sabrao veliki broj vernog naroda, koji u dugačkoj kolini čeka da priđe i pokloni se delovima moštiju svetiteljke koje se čuvaju u svetinji ispod crkve Ružice.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.