ODSEKLI SU MU JEZIK, A ON JE NASTAVIO DA GOVORI: Danas slavimo Svetog mučenika Isidora
Uprkos teškim mučenjima, ostao je veran svojim uverenjima, dok je njegov sudija ubrzo doživeo iznenadnu kaznu, koja je šokirala vojni vrh.
Sveštenik ističe da nema malih svetitelja.
Mnogi vernici, listajući crkveni kalendar, primete da su pojedini praznici i imena svetitelja ispisani crvenim slovom, dok su drugi označeni crnim ili podebljanim slovima.
Zbog toga se često postavlja pitanje da li među svetiteljima postoji razlika u "veličini" pred Bogom i da li su oni koji su upisani crvenim slovom na neki način značajniji od ostalih.
Odgovor Crkve je jasan - pred Bogom nema velikih i malih svetitelja. Svi koji su svojim životom ugodili Gospodu i zadobili Carstvo nebesko jednako su poštovani.
Ipak, određeni praznici i svetitelji kroz vekove su dobili posebno mesto u bogoslužbenom životu Crkve, pa su zato označeni crvenim slovom u kalendaru.
Na sajtu Svetosavlje, na pitanje jedne vernice šta zapravo znači crveno slovo i da li tada postoje posebna pravila ponašanja, sveštenik otac Dejan objašnjava:
- Crveno slovo u kalendaru označava veliki praznik ili velikog svetitelja.

On dalje naglašava da to nikako ne znači da postoje "mali" svetitelji.
- Tačno je to da su svi svetitelji pred Bogom veliki (nema malih svetitelja), ali o tim praznicima Crkva želi da pokaže narodu da su to veliki praznici kada bi narod trebalo da provodi vreme u molitvi pri crkvi i u porodici, maloj crkvi, gde se hrišćani uče vrlinskom životu - navodi otac Dejan.
Suština ovih praznika nije u pukoj zabrani rada, već u podsećanju čoveka da, osim brige za svakodnevnu egzistenciju, treba da vodi računa i o svom duhovnom životu. Zato su crvenim slovom označeni dani kada bi vernici trebalo više vremena da posvete molitvi, odlasku na bogosluženja, činjenju milostinje i negovanju hrišćanskih vrlina.
- Ne treba samo da razmišlja na životnu egzistenciju gde se neprekidno radi, već da treba da brine i za duševnu egzistenciju molitva, milostinja, ljubav... hrišćanske vrline, življenje bogougodno - objašnjava sveštenik.
To, međutim, ne znači da je bogougodan život rezervisan samo za dane označene crvenim slovom.
- To svakako, ne znači da čovek ne treba drugim danima da živi bogougodno, ne, već svakim danom, a to su dana kada se posebno posvećujemo svom dušom i telom na reč božiju u crkvi. Kada posvećujemo vreme duševnoj hrani a to je reč božija, kada slušamo živote svetitelja i iz toga izvlačimo ono šta je važno da bi smo i mi zadobili večni život - ističe otac Dejan i kaže da to znači i da zastanemo u nečemu što svakodnevno radimo.
Zanimljivo je i objašnjenje za crna podebljana slova u kalendaru. Kako navodi otac Dejan, njihovo poreklo vezano je za istorijske okolnosti iz vremena Austro- ugarske.
- Crno podebljano slovo je više istorijski za vreme Austro-Ugarske kada su Srbi tražili da ne rade za praznike, a kada je vlast videla koliko praznika ima, ispalo je da mi više ne radimo nego što radimo. I to su nekada bila crvena slova - objašnjava on.
Uprkos teškim mučenjima, ostao je veran svojim uverenjima, dok je njegov sudija ubrzo doživeo iznenadnu kaznu, koja je šokirala vojni vrh.
Ovaj dan otkriva retku sliku u bogosluženju: umesto pojedinačnih imena sabira se celo nebo svetih, a ovaj praznik istovremeno označava prelazak u novi crkveni ritam i početak pripreme za Petrovdanski post.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Jermu po novom kalendaru i Svetu mučenicu Akilinu po starom, katolici slave blagdan Bezgrešno Srce Marijino, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog po novom i Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Rufina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Iza dileme koja deli vernike stoji jednostavno pravilo – važnije je srce sa kojim se molitva upućuje nego mesto na kojem se sveća pali.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Sveti oci učili su da krsni znak nije običaj niti formalnost, već duhovno oružje protiv zla.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.