KAKO SE OSVEŠTAVA POSAO DA ON POSTANE BLAGOSLOV: Starac Pajsije o radu koji ne opterećuje dušu i telo
Kada se sav smisao života svede samo na uspeh, zaradu ili svakodnevnu užurbanost, čovek lako izgubi mir i radost.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.
Nikada ranije čovek nije provodio toliko vremena na poslu kao danas. Radno vreme se često preliva u slobodno vreme, poslovne obaveze prate ljude i nakon završetka radnog dana, a mnogi su poslodavcima dostupni gotovo u svakom trenutku. Na prvi pogled deluje da takav način života donosi veću materijalnu sigurnost i viši životni standard. Ipak, uprkos većim prihodima i tehnološkom napretku, savremeni čovek sve češće se suočava sa umorom, unutrašnjim nemirom, narušenim porodičnim odnosima i osećajem da mu u životu nedostaje smisao.
Pravoslavno učenje podseća da rad sam po sebi nije najviša vrednost i da njegova moralna vrednost zavisi od cilja kojem služi. U društvu koje uspeh često meri isključivo novcem, položajem ili profesionalnim dostignućima, Crkva ukazuje na to da rad ima mnogo dublje značenje.
- Sa hrišćanske tačke gledišta, rad nije vrednost sama po sebi. On je blagosloven kad je u satrudništvu sa Gospodom, kada služi za ispunjenje Njegove zamisli o svetu i čoveku. Rad nije blagosloven kada ima egoistične ciljeve i interese i kada je usmeren na zadovoljavanje grešnih potreba duha i tela - objašnjava arhimandrit Danilo Ljubotina.
Prema njegovim rečima, Sveto pismo jasno govori o tome zbog čega čovek treba da radi.
- U Svetom pismu se navode dva moralna podsticaja za rad: da prehrani sebe ili da pomogne onima kojima je to neophodno - zaključuje arhimandrit Danilo.
Takav pogled na rad razlikuje se od shvatanja koje je danas široko rasprostranjeno. Savremeni čovek često posao doživljava kao sredstvo za sticanje bogatstva, društvenog ugleda ili lične afirmacije. Pravoslavlje, međutim, uči da čovek radi kako bi odgovorno brinuo o sebi i svojoj porodici, ali i da bi mogao da pomogne ljudima kojima je pomoć potrebna.
Na tu odgovornost vekovima podsećaju i reči Svetog apostola Pavla: „Ako neko neće da radi, neka ne jede.“ U tom smislu, rad nije samo način da se obezbedi egzistencija. On je i izraz čovekove odgovornosti prema sebi, bližnjima i Bogu.
Nije slučajno ni to što je Gospod Isus Hristos u svojim pričama često govorio o ljudima različitih zanimanja. U Jevanđelju se pominju sejači, žeteoci, trgovci, domaćini, upravitelji i poslenici u vinogradu. Kroz te primere pokazuje se da je pošten rad sastavni deo ljudskog života i prostor u kojem čovek može da svedoči svoju veru.
U pravoslavnoj tradiciji rad može da postane i podvig. To se naročito vidi u životu monaha, koji kroz svakodnevni trud, poslušanje i odricanje rade na sopstvenom duhovnom uzrastanju. Njihov primer pokazuje da rad nije samo sredstvo za sticanje materijalnih dobara, već i put kojim čovek oblikuje svoj karakter i približava se Bogu.
Arhimandrit Danilo ističe da blagosloveni rad podrazumeva i pravedan odnos prema materijalnim dobrima, kako bi ona služila na korist svima. Takav odnos nije moguć bez duhovne dimenzije ljudskog života. Kada čovek izgubi vezu sa tom dimenzijom, rad lako može da postane sredstvo za ostvarivanje sebičnih želja i ličnih interesa.
Govoreći o problemima savremenog društva, arhimandrit Danilo upozorava da se ljudi sve više udaljavaju od svog unutrašnjeg života.
- Savremeno doba donelo je udaljavanje ljudi od njihove unutrašnje duhovne dimenzije, pretvarajući ih u entitete ispražnjene od smisla, mira i ljudske radosti. Čitave industrije daju nametanje i bezočno propagiranje besmislene zabave, igara bez smisla, lenjosti i izolacije, poroka i greha.
Kako navodi, mnoge industrije danas zarađuju upravo na podsticanju ljudskih slabosti. Reklamiraju se sadržaji i navike koji podstiču pijanstvo, kockanje, narkomaniju, blud i druge poroke. Posledice takvog načina života ne oseća samo pojedinac. One pogađaju porodice, razaraju međuljudske odnose i ostavljaju trag na čitavom društvu.
PROČITAJTE JOŠ: ZAŠTO ČOVEKA UVEK SNAĐE ONO OD ČEGA NAJVIŠE BEŽI: Vladika Nikolaj odgovara na jedno od najstarijih ljudskih pitanja
Ipak, uprkos brojnim krizama koje obeležavaju naše vreme, sve više ljudi oseća potrebu da pronađe dublji smisao života. Zato se, smatra arhimandrit Danilo, sve jasnije pokazuje potreba za povratkom duhovnim vrednostima, traženjem unutrašnjeg mira i približavanjem Bogu kao jedinom istinskom izvoru mira.
U tom svetlu i rad dobija svoje pravo značenje. On nije cilj sam po sebi, niti merilo čovekove vrednosti. Njegov smisao nije u neprekidnoj trci za većom zaradom, već u odgovornom staranju o sebi i svojim bližnjima, kao i u spremnosti da se pomogne onima kojima je pomoć potrebna. Prema pravoslavnom učenju, upravo su to dva razloga zbog kojih rad postaje blagoslov, a ne teret koji čoveka udaljava od onoga što je zaista važno.
Kada se sav smisao života svede samo na uspeh, zaradu ili svakodnevnu užurbanost, čovek lako izgubi mir i radost. Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju. Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu. Kada čovek počne dan krstom i molitvom, on ne menja samo svoje raspoloženje, već polako menja i pogled na život.
Udaljavanje od unutrašnjeg života
KAKO SE OSVEŠTAVA POSAO DA ON POSTANE BLAGOSLOV: Starac Pajsije o radu koji ne opterećuje dušu i telo
OVAJ POSAO JE BOGU NAJMILIJI! Starac Tadej je govorio da ga zato od srca treba raditi!
KOJE POSLOVE CRKVA OSUĐUJE: Sveštenik Antonije Borisov upozorava da nije svaki rad Bogu po volji
KAKO ZA 15 DANA REŠITI NAIZGLED NEREŠIV PROBLEM?! Arhimandrit Hrizostom dao savet zlata vredan - kaže da deluje 100 odsto
Ističe da je društvo zakazalo, kada je pristalo na takvu ucenu, novčani nedostatak - koji svojim radom moraju da nadomeste oba člana porodice.
Verujem da svako ko iskreno čini znak krsta i izgovara te reči zaista želi takav kraj, istakao je otac Danil.
Ljubav nije samo osećanje niti prolazna emocija, već način života, izraz vere i spremnosti da čovek u drugome prepozna ikonu Božju.
Svetoj Paraskevi Rimljanki vernici se obraćaju sa molbom za pomoć, isceljenje i zaštitu, ali i za snagu da pobede sopstvene slabosti i sačuvaju pravoslavnu veru.
Paroh budvanski upozorava da, umesto na „kazne“ i zabrane, pažnju treba usmeriti na podvig svetiteljke koja je, uprkos stradanjima, nepokolebivo ispovedala Hrista i svojom verom mnoge privela hrišćanstvu.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.
Okupljanje povodom sećanja na pokojnika nije samo porodični običaj, već pre svega trenutak molitve, sećanja i utehe
Iako traje kratko, ovaj post ima veliki duhovni značaj i vekovima okuplja vernike u pripremi za praznik posvećen Presvetoj Bogorodici.