BEZ OVOGA NE ZAPOČINJITE NIJEDAN OZBILJAN POSAO: Shiiguman Jeronim kaže da jedino to garantuje uspeh
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu.
Danas ljudi ne govore samo da su umorni od posla, već da su iscrpljeni borbom da od tog posla prežive. Rade mnogo, ulažu sebe do kraja, ali sve češće tvrde da njihov trud nije dovoljan za dostojanstven život.
Umor je postao dublji od telesnog - pretvorio se u stalnu teskobu, jer pošten rad gubi vrednost, a sigurnost se topi pred očima.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu. Ipak, Crkva ne zatvara oči pred ljudskom teskobom. Kada se čovek trudi, a plodovi tog truda izostaju, u srce se uvlače strah, neizvesnost i osećaj besmisla. Tada posao prestaje da bude samo sredstvo za život i postaje izvor stalne brige, koja pritiska dušu i muti mir.
Savremeni čovek često nosi dvostruki teret: fizički umor zbog prekomernog rada i unutrašnju teskobu zbog straha da taj rad nije dovoljan da obezbedi osnovnu egzistenciju. U toj borbi lako se gubi poverenje - najpre u sebe, a potom i u život.
Pravoslavlje, međutim, podseća da čovek nije pozvan da sve nosi sam. Postoji granica ljudskih mogućnosti, trenutak kada sav trud, disciplina i odgovornost više nisu dovoljni. Upravo tada vera dobija svoj puni smisao.
U takvim okolnostima, Crkva ne poziva na očajanje, već na smirenje i predavanje. Ne kao odustajanje od rada, već kao svesno priznavanje da poslednja reč ne pripada ljudskom naporu, već Bogu. Kada čovek čini sve što je u njegovoj moći, a ipak se suočava s nemaštinom, pozvan je da svoju brigu preobrazi u molitvu, a strah u poverenje. Jer Bog vidi i trud i nepravdu, i On zna granice ljudske snage.
U tom duhu, snažno odzvanjaju reči Svetog Pajsija Svetogorca, koje donose utehu svima koji rade mnogo, a jedva sastavljaju kraj s krajem:
"Ne treba da nas muči teskoba zbog posla. Kada ne možemo da sastavimo kraj s krajem radeći svoj posao, viknimo podižući ruke visoko: Bože moj, ja činim sve što mogu, a Ti učini ostalo".
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.
Zle misli, ako se neguju, postaju navike, a navike se pretvaraju u način života.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Dva moderna preduzetnika ruše mit da vera i napredak ne idu zajedno — pokazujući kako molitva, poštenje i porodične vrednosti mogu biti temelji i duhovnog i poslovnog uspeha.
Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.
Sve više mladih u Sjedinjenim Državama okreće se drevnom crkvenom predanju, tražeći jasnoću učenja, duhovnu stabilnost i zajednicu koja nudi smisao umesto isprazne forme.
U besedi za Nedelju mitara i fariseja, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako snaga Božja u srcu briše strah i čini svet bezopasnim.
Formalnosti i spoljašnje prakse mogu dati okvir, ali samo iskrena veza sa Bogom i moralna doslednost čine veru potpunom i stvarno živom.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Makarija Velikog po starom kalendaru i Svetog mučenika Trifuna po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Brigitu, dok u judaizmu i islamu nema velikog verskog praznika.
Toliko je uspeo očistiti svoj um od zlih pomisli i srce od zlih želja da ga je Bog obdario obilatim darom čudotvorstva.
Slučaj tivatskog paroha, vezan za Morinj i javne istupe, prerastao je u političko-crkveni spor koji otvara stare rane i nova pitanja u odnosima Zagreba i Podgorice.