BEZ OVOGA NE ZAPOČINJITE NIJEDAN OZBILJAN POSAO: Shiiguman Jeronim kaže da jedino to garantuje uspeh
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu.
Danas ljudi ne govore samo da su umorni od posla, već da su iscrpljeni borbom da od tog posla prežive. Rade mnogo, ulažu sebe do kraja, ali sve češće tvrde da njihov trud nije dovoljan za dostojanstven život.
Umor je postao dublji od telesnog - pretvorio se u stalnu teskobu, jer pošten rad gubi vrednost, a sigurnost se topi pred očima.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu. Ipak, Crkva ne zatvara oči pred ljudskom teskobom. Kada se čovek trudi, a plodovi tog truda izostaju, u srce se uvlače strah, neizvesnost i osećaj besmisla. Tada posao prestaje da bude samo sredstvo za život i postaje izvor stalne brige, koja pritiska dušu i muti mir.
Savremeni čovek često nosi dvostruki teret: fizički umor zbog prekomernog rada i unutrašnju teskobu zbog straha da taj rad nije dovoljan da obezbedi osnovnu egzistenciju. U toj borbi lako se gubi poverenje - najpre u sebe, a potom i u život.
Pravoslavlje, međutim, podseća da čovek nije pozvan da sve nosi sam. Postoji granica ljudskih mogućnosti, trenutak kada sav trud, disciplina i odgovornost više nisu dovoljni. Upravo tada vera dobija svoj puni smisao.
U takvim okolnostima, Crkva ne poziva na očajanje, već na smirenje i predavanje. Ne kao odustajanje od rada, već kao svesno priznavanje da poslednja reč ne pripada ljudskom naporu, već Bogu. Kada čovek čini sve što je u njegovoj moći, a ipak se suočava s nemaštinom, pozvan je da svoju brigu preobrazi u molitvu, a strah u poverenje. Jer Bog vidi i trud i nepravdu, i On zna granice ljudske snage.
U tom duhu, snažno odzvanjaju reči Svetog Pajsija Svetogorca, koje donose utehu svima koji rade mnogo, a jedva sastavljaju kraj s krajem:
"Ne treba da nas muči teskoba zbog posla. Kada ne možemo da sastavimo kraj s krajem radeći svoj posao, viknimo podižući ruke visoko: Bože moj, ja činim sve što mogu, a Ti učini ostalo".
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.
Zle misli, ako se neguju, postaju navike, a navike se pretvaraju u način života.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Kada se sav smisao života svede samo na uspeh, zaradu ili svakodnevnu užurbanost, čovek lako izgubi mir i radost.
Pravoslavlje uči da je jezik dar Božiji i da će čovek za svaku izgovorenu reč dati odgovor pred Gospodom.
Dva moderna preduzetnika ruše mit da vera i napredak ne idu zajedno — pokazujući kako molitva, poštenje i porodične vrednosti mogu biti temelji i duhovnog i poslovnog uspeha.
Otac Arsenije objašnjava kako protivprirodni izbori i nemoral svakodnevno iscrpljuju našu snagu i ugrožavaju budućnost čitavog naroda
Milioni vernika širom pravoslavnog sveta čekaju da saznaju hoće li Blagodatni oganj zasvetleti dok sukobi u Jerusalimu prete da prekinu vekovne tradicije.
Pomenuti na liturgiji nekoga ko nema nikoga da ga se seti - to je čin istinske milosti.
Samo napredak koji se gradi na ljubavi ima čvrst temelj.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Jednostavan recept za mekano dizano testo i sočni mesni fil koji svaki iftar pretvara u trenutak zajedništva i uživanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Konona Isavrijskog po starom i Svetog Kirila Jerusalimskog po novom kalendaru. Katolici slave spomendan Svetog Ćirila Jeruzalemskog, muslimani su u mesecu ramazana, dok Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svaka reč besede Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu 4. sedmice Velikog posta pokazuje da bez prisustva Spasitelja, ni najveći trud ne donosi plod – a s Njim, i najdublja mora postaju izvor blagoslova.