BEZ OVOGA NE ZAPOČINJITE NIJEDAN OZBILJAN POSAO: Shiiguman Jeronim kaže da jedino to garantuje uspeh
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu.
Danas ljudi ne govore samo da su umorni od posla, već da su iscrpljeni borbom da od tog posla prežive. Rade mnogo, ulažu sebe do kraja, ali sve češće tvrde da njihov trud nije dovoljan za dostojanstven život.
Umor je postao dublji od telesnog - pretvorio se u stalnu teskobu, jer pošten rad gubi vrednost, a sigurnost se topi pred očima.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu. Ipak, Crkva ne zatvara oči pred ljudskom teskobom. Kada se čovek trudi, a plodovi tog truda izostaju, u srce se uvlače strah, neizvesnost i osećaj besmisla. Tada posao prestaje da bude samo sredstvo za život i postaje izvor stalne brige, koja pritiska dušu i muti mir.
Savremeni čovek često nosi dvostruki teret: fizički umor zbog prekomernog rada i unutrašnju teskobu zbog straha da taj rad nije dovoljan da obezbedi osnovnu egzistenciju. U toj borbi lako se gubi poverenje - najpre u sebe, a potom i u život.
Pravoslavlje, međutim, podseća da čovek nije pozvan da sve nosi sam. Postoji granica ljudskih mogućnosti, trenutak kada sav trud, disciplina i odgovornost više nisu dovoljni. Upravo tada vera dobija svoj puni smisao.
U takvim okolnostima, Crkva ne poziva na očajanje, već na smirenje i predavanje. Ne kao odustajanje od rada, već kao svesno priznavanje da poslednja reč ne pripada ljudskom naporu, već Bogu. Kada čovek čini sve što je u njegovoj moći, a ipak se suočava s nemaštinom, pozvan je da svoju brigu preobrazi u molitvu, a strah u poverenje. Jer Bog vidi i trud i nepravdu, i On zna granice ljudske snage.
U tom duhu, snažno odzvanjaju reči Svetog Pajsija Svetogorca, koje donose utehu svima koji rade mnogo, a jedva sastavljaju kraj s krajem:
"Ne treba da nas muči teskoba zbog posla. Kada ne možemo da sastavimo kraj s krajem radeći svoj posao, viknimo podižući ruke visoko: Bože moj, ja činim sve što mogu, a Ti učini ostalo".
Prava molitva ne traži uvek mnogo reči, već čisto i ponizno srce.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.
Zle misli, ako se neguju, postaju navike, a navike se pretvaraju u način života.
U trenucima kada pritisnu muke, ljudi se prirodno okreću veri, ali se neretko javi dilema – da li se obratiti određenom svecu ili je dovoljna molitva upućena Bogu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Smirenje podrazumeva da čovek ne pristupa molitvi kao da mu Bog nešto duguje, već sa svešću da ne zna uvek šta je za njega najbolje.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Hrišćansko učenje poziva čoveka da se čuva mržnje i osvete, jer zlopamćenje ne donosi mir duši, već je još više opterećuje.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.