Psalmi su nesumnjivo duhovni, ali treba biti oprezan da se na njih ne oslanjate kao na magiju, istakao je otac Andrej.
Psalmi su vekovima deo molitvenog života hrišćana, a Psaltir zauzima posebno mesto u bogosluženju i ličnoj molitvi. Reč je o zbirci od 150 psalama, odnosno molitvenih pesama koje izražavaju različita čovekova stanja - od pokajanja, zahvalnosti i slavljenja Boga do straha, nevolje, iskušenja i nade u Božju pomoć.
Protojerej Andrej Tkačov posebno govori o pojedinim psalmima i situacijama u kojima ih vernici mogu čitati, ali istovremeno upozorava da se Psaltir ne sme doživljavati kao zbirka magijskih formula.
Kaže da bi svaki vernik trebalo tri psalma da znaju napamet - jedan pomaže u trenucima straha i očajanja, drugi pomažu da lakše započnete i prebrodite dan dan, treći da se zaštite od životnih opasnosti.
Reč je o psalmima 26, 50 i 90.
Psalam 26 za strah i očajanje
Prema rečima Andreja Tkačova psalam 26 treba čitati ne samo u situaciji opasnosti i straha, već i ako je čovek u očajanju.
wikipedia/Etomonick
Otac Andrej
Psalam počinje rečima "Gospod, svetlost moja i spasenje moje“ i, u suštini, predstavlja himnu Bogu i čvrsto uverenje da Gospod neće ostaviti čoveka.
Psalam 50 za lakši dan
Ovaj psalam pomaže da se započne, budući da je uključen u pravilo jutarnje molitve. Ovim rečima car David prinosi pokajanje Bogu za učinjene grehe i bezakonja i moli Boga da očisti njegovo srce. Davidovo pokajanje je rezultiralo rečima: "Pomiluj me, Bože, po velikoj milosti svojoj."
Psalam 90 za odbranu od zla
Psalam 90 se obično čita u situacijama napada lošeg čoveka ili grupe ljudi, ili neprijateljske opasnosti, kao i - u iskušenjima koja dolaze od nevidljivih neprijatelja.
Protojerej Andrej Tkačov naglašava da ovo ne moraju to biti jedini psalmi koje će čovek zapamtiti. Svako može posebno da se zadrži na onima koji mu dirnu srce.
Gemini
Psaltir, Ilustracija
- Ipak, važnije od samog pamćenja jeste način na koji se Psaltir čita. Psalme ne treba pretvarati u svojevrsne formule kojima se čovek mehanički obraća Bogu očekujući automatsku zaštitu. Psalmi su nesumnjivo duhovni, ali treba biti oprezan da se na njih ne oslanjate kao na magiju, odnosno da izgovarate tekstove kao čarolije, kao zaštitu od svakog zla. Ovo više podseća na paganizam nego na iskren razgovor sa Gospodom - naglasio je on.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.