Bez skupih sastojaka i dugog kuvanja, ova neobična poslastica bila je doručak u danima kada je bio dozvoljen beli mrs.
Jedno jaje, malo brašna, mleko i nekoliko kašika šećera bili su dovoljni da za doručak zamiriše cela kuća. Brašno se prstima trljalo sa jajetom dok ne nastanu sitne mrvice, mleko se zagrevalo u šerpi, a onda bi se sve spojilo u toplu, gustu poslasticu koja se jela kašikom, poput sutlijaša. Preko nje se posipao cimet, a tanjiri bi na sto stigli još topli.
Ova poslastica nastala je u zaplanjskom kraju, odakle se vremenom proširila po celoj Srbiji, a potom su je potisnuli moderniji slatkiši. Pripremala se u danima kada crkveni tipik dozvoljava mrsnu hranu, kao i tokom Bele nedelje, kada je dozvoljen beli mrs. Jednostavan recept, sa namirnicama koje su se gotovo uvek nalazile u kući, danas je nepravedno potisnut iz kuhinja, iako se za nekoliko minuta dobija doručak koji vraća ukus nekog drugog vremena.
Sastojci
1 jaje
300 g brašna
500 ml mleka
3–4 kašike šećera
1 kesica vanile
prstohvat cimeta
Priprema
Sipajte brašno u posudu i razbijte jaje u njega. Prstima trljajte brašno sa jajetom dok ne dobijete sitne mrvice. Gotove mrvice stavite u sito i prosejte kako biste odstranili višak brašna.
U šerpi zagrejte mleko. Čim mleko provri, stavite pripremljene mrvice. Dodajte šećer, malo vanilin-šećera ili ekstrakta vanile i kuvajte 5–10 minuta, sve vreme mešajući da ne zagori. Treba da dobijete gustinu pudinga ili sutlijaša.
Sipajte u posudice kao za sutlijaš, a odozgo stavite prstohvat cimeta, ako volite taj ukus. Poslužite toplo ili ostavite da se ohladi na sobnu temperaturu, kao doručak, kako se nekada služilo, ili kao poslasticu posle ručka.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Od osušenih ostataka nastaju puding sa jabukama i suvim grožđem, carski drobljenac i mirisne prezle za knedle, baš po receptima koji su čuvali svaku koricu.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez kiselog kupusa i bez komplikovanja, ova letnja varijanta tradicionalnog specijaliteta donosi bogat ukus uz sveže povrće, paradajz, začine i nezaobilaznu aromu pečenja u rerni.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima