Od uspešnog sportiste i porodičnog čoveka koji je prevazišao teške životne izazove, do monaha koji bogosluži i poje na aramejskom, a kroz duhovnu muziku nadahnjuje i donosi utehu vernicima širom sveta.
Shiarhimandrit Serafim Bit-Haribi nosi u sebi jednu od najneobičnijih i najinspirativnijih životnih priča u pravoslavnom svetu, priču koja deluje poput hodočašća ispunjenog iskušenjima i čudesnim preobražajem. Danas, kao jedini monah na svetu koji služi liturgiju na aramejskom jeziku, jeziku kojim je govorio Isus Hristos, otac Serafim okuplja vernike iz celog sveta, donoseći im ne samo molitvenu utehu, već i snagu duhovne muzike koja dotiče najdublje kutke duše.
Njegova priča počinje dramatično. Kao dete, Serafim je preživeo niz nesreća koje su ga gotovo koštale života. Pao je u mešalicu za beton, i lekari su se borili da mu spasu ruke, dok je naredne dve godine proveo u invalidskim kolicima, bez osećaja u nogama. Te nesreće su se ređale, od udarca automobila do otrovanja perhidrolom, ali ništa nije uspelo da ugasi plamen života u ovom hrabrom detetu.
Printscreen/YouTube/TV Hram
Shiarhimandrit Serafim Bit-Haribi
Njegova mladost bila je ispunjena sportom. Postao je četvorostruki prvak Gruzije u tekvondou, a uz to je stekao crni pojas u karateu. Uprkos telesnim povredama i iskušenjima, otac Serafim je u sportu nalazio snagu, ali i svojevrsni put ka dubljem duhovnom pozivu koji ga je čekao.
Prelomni trenutak u njegovom životu dogodio se kada je njegova supruga, u osmom mesecu trudnoće, obolela i bila na ivici smrti. U trenutku potpunog očaja, Serafim je odlučio da traži spas u molitvi. Na grobu svetog starca Gavrila Urgebadzea izgovorio je zavet da će, ukoliko Bog spasi njegovu ženu i dete, napustiti svetovni život i postati monah. Čudesno, njegova supruga se oporavila, ali Serafim je, u svakodnevnim obavezama, na trenutak zaboravio na svoje obećanje. Nastavio je sa sportom, uspešno napredovao u karijeri i čak postao šef obezbeđenja jednog ukrajinskog političara.
Printscreen/YouTube/TV Hram
Shiarhimandrit Serafim Bit-Haribi
Ali Božji poziv bio je neizbežan. Dok je sedeo ispred Joninskog manastira Svete Trojice u Kijevu, prišla mu je starica koja ga je pozvala imenom: „Oče Serafime, blagoslovite“. Ove reči su ga pogodile do srži, podsećajući ga na njegov zavet. Tog trenutka je shvatio da više ne sme oklevati. Dana 14. marta 2006. godine, postao je monah.
Nakon monaškog zaveta, otac Serafim je dobio poslušanje da propoveda među pripadnicima jedne sekte. Ova misija, ispunjena opasnostima, dovela ga je do toga da bude pretučen i završi u bolnici u kritičnom stanju, bez svesti. Ipak, samo uz Božiju pomoć, uspeo je da preživi. Taj događaj bio je prekretnica u njegovom duhovnom putu, dodatno ga učvrstivši u veri i poslušnosti.
Godine 2010. dobio je veliku shimu i pripremao se za odlazak na Svetu goru, kada ga je patrijarh Ilija zamolio da ostane u Gruziji i postane duhovni pastir Asiraca u selu Кanda. Prihvatajući patrijarhov blagoslov, otac Serafim je u ovom drevnom selu obnovio liturgijski život na aramejskom, jeziku Hristovom, i podigao crkvu u ime trinaest sirijskih otaca, koja je ubrzo postala manastir i duhovno utočište za sve vernike.
Njegov poziv je pronašao svoje ispunjenje među Asircima koji žive u selu Kanda, nedaleko od Tbilisija. Patrijarh Ilija ga je zamolio da postane njihov duhovnik, a Serafim je, vođen unutrašnjim zovom, odlučio da obnovi davno zaboravljenu tradiciju služeći liturgije na aramejskom jeziku. U selu Kanda osnovao je manastir, u kojem se i danas okupljaju Asirci, čuvajući svoj jezik i duhovnu baštinu.
Printscreen/YouTube/TV Hram
Shiarhimandrit Serafim Bit-Haribi
Otac Serafim je postao poznat i po svojim muzikalnim darovima. Njegove kompozicije, koje izvodi na aramejskom jeziku, posebno izvođenje Psalama, donose duhovnu dubinu koja prelazi granice jezika i vremena. Dva puta je posetio Srbiju, gde je održao niz izuzetno posećenih koncerata duhovne muzike, a prisutni su svedočili o snažnoj emociji i duhovnom uzdizanju koje njegova muzika izaziva.
Otac Serafim je simbol neuništive vere, čovek koji je kroz najteža iskušenja pronašao svoj put ka Bogu, služeći kao pastir svom narodu i svima onima koji tragaju za smirenjem duše. Njegova liturgija na jeziku Hristosa i duhovne pesme koje izvodi na aramejskom nisu samo povratak izvornim korenima, već i most između prošlosti i sadašnjosti, između nebeskog i zemaljskog.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Kako je naglasio, to se pre svega može postići ulaganjem u porodicu, zasnovanu na stabilnoj zajednici između muškarca i žene, "malo, ali pravo društvo, a pre svega građansko društvo".
Eparhija budimljansko-nikšićka uzdignuta na status Mitropolije budimljansko-nikšićke i tu odluku je donio Sabor Srpske pravoslavne crkve na redovnom majskom zasedanju.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Onaj ko po sopstvenoj volji i iz sveg proizvoljenja ne pristupi Gospodu i ko ga ne moli sa nesumnjivom verom - neće dobiti isceljenje, isticao je Sveti Makarije Veliki.
Sveti Teofan objašnjava da vera nije samo mentalni čin ili razmišljanje, već obuhvata celokupno biće čoveka. Vera znači potpuno oslanjanje na Boga, poverenje u njega i potpunu predanost. Čovek koji veruje u Boga nije samo onaj ko ga priznaje svojim umom, već onaj koji se potpuno oslanja na Božiju pomoć i čiji je odnos prema Njemu poput odnosa deteta prema ocu. Verovati znači potpuno se osloniti na Boga i imati nadu da će On pomoći, jer vera u Gospoda nije samo intelektualna, već duboko ukorenjena u srcu. Kroz ovaj odnos poverenja i vere, čovek otvara vrata Božje milosti.
Molitva upućena ovim ugodnicima Božjim nas poziva da im se obratimo otvorenog srca, sa poverenjem, za pomoć i zaštitu, tražeći Božju milost na putu ka zdravlju i spasenju duše.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Reči ruskog sveca iz njegove knjige „Misli za svaki dan u godini“ podsećaju nas da je prava sloboda dar koji nam donosi Gospod, oslobađajući nas od lanaca neznanja, strasti i uznemirenosti – put ka unutrašnjem miru i večnoj radosti.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.