DANAS JE PAVLOVDAN: Slavimo Sabor 12 Svetih apostola
Uz dvanaestoricu apostola, na ovaj dan posebno se proslavlja i Sveti apostol Pavle, koji, iako nije bio među prvobitnih dvanaest, zauzima posebno mesto u istoriji hrišćanstva.
Od uspešnog sportiste i porodičnog čoveka koji je prevazišao teške životne izazove, do monaha koji bogosluži i poje na aramejskom, a kroz duhovnu muziku nadahnjuje i donosi utehu vernicima širom sveta.
Shiarhimandrit Serafim Bit-Haribi nosi u sebi jednu od najneobičnijih i najinspirativnijih životnih priča u pravoslavnom svetu, priču koja deluje poput hodočašća ispunjenog iskušenjima i čudesnim preobražajem. Danas, kao jedini monah na svetu koji služi liturgiju na aramejskom jeziku, jeziku kojim je govorio Isus Hristos, otac Serafim okuplja vernike iz celog sveta, donoseći im ne samo molitvenu utehu, već i snagu duhovne muzike koja dotiče najdublje kutke duše.
Njegova priča počinje dramatično. Kao dete, Serafim je preživeo niz nesreća koje su ga gotovo koštale života. Pao je u mešalicu za beton, i lekari su se borili da mu spasu ruke, dok je naredne dve godine proveo u invalidskim kolicima, bez osećaja u nogama. Te nesreće su se ređale, od udarca automobila do otrovanja perhidrolom, ali ništa nije uspelo da ugasi plamen života u ovom hrabrom detetu.
Njegova mladost bila je ispunjena sportom. Postao je četvorostruki prvak Gruzije u tekvondou, a uz to je stekao crni pojas u karateu. Uprkos telesnim povredama i iskušenjima, otac Serafim je u sportu nalazio snagu, ali i svojevrsni put ka dubljem duhovnom pozivu koji ga je čekao.
Prelomni trenutak u njegovom životu dogodio se kada je njegova supruga, u osmom mesecu trudnoće, obolela i bila na ivici smrti. U trenutku potpunog očaja, Serafim je odlučio da traži spas u molitvi. Na grobu svetog starca Gavrila Urgebadzea izgovorio je zavet da će, ukoliko Bog spasi njegovu ženu i dete, napustiti svetovni život i postati monah. Čudesno, njegova supruga se oporavila, ali Serafim je, u svakodnevnim obavezama, na trenutak zaboravio na svoje obećanje. Nastavio je sa sportom, uspešno napredovao u karijeri i čak postao šef obezbeđenja jednog ukrajinskog političara.
Ali Božji poziv bio je neizbežan. Dok je sedeo ispred Joninskog manastira Svete Trojice u Kijevu, prišla mu je starica koja ga je pozvala imenom: „Oče Serafime, blagoslovite“. Ove reči su ga pogodile do srži, podsećajući ga na njegov zavet. Tog trenutka je shvatio da više ne sme oklevati. Dana 14. marta 2006. godine, postao je monah.
Nakon monaškog zaveta, otac Serafim je dobio poslušanje da propoveda među pripadnicima jedne sekte. Ova misija, ispunjena opasnostima, dovela ga je do toga da bude pretučen i završi u bolnici u kritičnom stanju, bez svesti. Ipak, samo uz Božiju pomoć, uspeo je da preživi. Taj događaj bio je prekretnica u njegovom duhovnom putu, dodatno ga učvrstivši u veri i poslušnosti.
Godine 2010. dobio je veliku shimu i pripremao se za odlazak na Svetu goru, kada ga je patrijarh Ilija zamolio da ostane u Gruziji i postane duhovni pastir Asiraca u selu Кanda. Prihvatajući patrijarhov blagoslov, otac Serafim je u ovom drevnom selu obnovio liturgijski život na aramejskom, jeziku Hristovom, i podigao crkvu u ime trinaest sirijskih otaca, koja je ubrzo postala manastir i duhovno utočište za sve vernike.
Njegov poziv je pronašao svoje ispunjenje među Asircima koji žive u selu Kanda, nedaleko od Tbilisija. Patrijarh Ilija ga je zamolio da postane njihov duhovnik, a Serafim je, vođen unutrašnjim zovom, odlučio da obnovi davno zaboravljenu tradiciju služeći liturgije na aramejskom jeziku. U selu Kanda osnovao je manastir, u kojem se i danas okupljaju Asirci, čuvajući svoj jezik i duhovnu baštinu.
Otac Serafim je postao poznat i po svojim muzikalnim darovima. Njegove kompozicije, koje izvodi na aramejskom jeziku, posebno izvođenje Psalama, donose duhovnu dubinu koja prelazi granice jezika i vremena. Dva puta je posetio Srbiju, gde je održao niz izuzetno posećenih koncerata duhovne muzike, a prisutni su svedočili o snažnoj emociji i duhovnom uzdizanju koje njegova muzika izaziva.
Otac Serafim je simbol neuništive vere, čovek koji je kroz najteža iskušenja pronašao svoj put ka Bogu, služeći kao pastir svom narodu i svima onima koji tragaju za smirenjem duše. Njegova liturgija na jeziku Hristosa i duhovne pesme koje izvodi na aramejskom nisu samo povratak izvornim korenima, već i most između prošlosti i sadašnjosti, između nebeskog i zemaljskog.


Shiarhimandrit Serafim Bit-Haribi
VIDEO
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
Sveštenomučenik Zinovije i njegova sestra Zinovija odrekli su se zemaljskog bogatstva i moći, ali su stekli neprolazno blago u Carstvu nebeskom.
Vekovima, iznenadna božanska otkrovenja, nebeski stubovi svetlosti i neobjašnjiva isceljenja potvrđuju da je ovaj praznik više od istorijskog događaja – to je živo prisustvo Hristovo koje duhovno osnažuje pravoslavne vernike širom sveta.
Manje od godinu dana pošto je prošla kroz dvostruku mastektomiju nakon što je saznala da ima treći stadijum raka dojke, posle pregleda na PET skeniru, lekar joj je saopštio ono što niko ne želi da čuje.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 20. veka otkriva da ispovest ne obuhvata samo velika sagrešenja, već i skrivene slabosti koje razaraju dušu.
Na kongresu u Atini mitropolit aleksandrupoljski govorio o veštačkoj inteligenciji, digitalnoj besmrtnosti i granicama tehnološkog razvoja u očuvanju čovekove duše i identiteta.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Otac Dušan mu je odgovorio da je tačno da je učinio greh, ali da nije trebalo sam sebi da određuje epitimiju.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Ovaj jednostavan domaći recept čuva miris nekadašnjih kuhinja, a njegova posebna mekoća krije se u sastojku koji se retko dodaje slatkim zalogajima.
Ovom danu se ne pristupa samo kao običnom prazniku, već kao danu molitve, Svete liturgije i duhovne radosti.
Kroz molitvenu poruku prvoapostolima, koji su najznačajniji stubovi hrišćanstva, podsećamo se duhovne snage i blagodati koja dolazi kroz veru, udaljavajući se od iskušenja koja sujeverje donosi.