OVI LJUDI NE UMEJU DA VOLE! Sveti Gavrilo otkrio i po čemu ih prepoznati
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
U vremenu u kome su reči često teške, a srca umorna, čovek lako zaboravi koliko je malo potrebno da se učini veliko delo pred Bogom. Nisu to uvek podvizi koji se vide niti dela o kojima se govori na sav glas.
Ponekad je to tišina umesto rasprave, blagost umesto osude, razumevanje umesto presude. U svakodnevnim susretima, na ulici, u domu, na poslu, pred nama su prilike da budemo svedoci Hristove ljubavi.
Pravoslavna vera nas uči da je svaki čovek ikona Božija. Kada se prema bližnjem odnosimo s poštovanjem, mi poštujemo sam lik Božiji u njemu. Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli zapovest o ljubavi.
DOK GOD JE OVA OSOBA ŽIVA, ŽIVEĆETE I VI DOBRO! Starac Ilija otkriva kad se na porodicu spuštaju tuge i nevolje i zbog čega
Jer, nije teško voleti one koji nas vole; podvig je voleti onda kada nas neko povredi, ne razume ili kada je sam izgubljen u svojim slabostima.
Sveti oci su učili da se duhovni život ne sastoji samo u molitvi i postu već i u odnosu prema ljudima. Reč može da podigne, ali i slomi. Jedan osmeh može da vrati nadu, a jedan pogled pun prezira da produbi nečiju ranu.
Koliko je samo onih koji nose nevidljive terete, koji u tišini trpe brige, bolesti, gubitke i strahove. Često ne znamo kroz kakvu tamu neko prolazi, ali možemo da budemo makar mala svetlost na njegovom putu.
Zato su reči duhovnika i staraca dragocene jer podsećaju na ono suštinsko - da bez ljubavi nema istinskog hrišćanskog života. Među takvim poukama su i reči ruskog duhovnika, starca Ilije Nozdrina:
- Rođeni moj! Od srca te molim: ne svađaj se, ne sudi, ne vređaj i budi dobar prema bližnjima. Govori više svetlih, dobrih reči, poštuj tuđe mišljenje, ne raspravljaj se. Možda je nekome baš sad loše, možda je na ivici. Ne žuri da vičeš na njega, osmehni se, pozdravi ga, budi ljubazan, srdačan, pomozi mu da prevaziđe teškoće, pruži mu ruku, rame za plakanje, pokloni mu maramicu, ikonicu. Ne plaši se. Budi milostiv! Nosi svetlost i radost.
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
Uzaludne rasprave ne menjaju čoveka koji ne želi promenu, ali mogu promeniti onoga koji u njih ulazi.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Niko od ljudi nije savršen i niko ne može drugome pružiti sve ono za čim njegovo srce čezne.
Napuštanje boli posebno onda kada dolazi od osobe kojoj smo verovali.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.
U besedi za sredu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto su Hristove reči izazvale tako burnu reakciju.
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.