OVI LJUDI NE UMEJU DA VOLE! Sveti Gavrilo otkrio i po čemu ih prepoznati
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli Božju zapovest o ljubavi.
U vremenu u kome su reči često teške, a srca umorna, čovek lako zaboravi koliko je malo potrebno da se učini veliko delo pred Bogom. Nisu to uvek podvizi koji se vide niti dela o kojima se govori na sav glas.
Ponekad je to tišina umesto rasprave, blagost umesto osude, razumevanje umesto presude. U svakodnevnim susretima, na ulici, u domu, na poslu, pred nama su prilike da budemo svedoci Hristove ljubavi.
Pravoslavna vera nas uči da je svaki čovek ikona Božija. Kada se prema bližnjem odnosimo s poštovanjem, mi poštujemo sam lik Božiji u njemu. Kada zadržimo oštru reč i, umesto nje, izaberemo blagu, tada pokazujemo da smo razumeli zapovest o ljubavi.
DOK GOD JE OVA OSOBA ŽIVA, ŽIVEĆETE I VI DOBRO! Starac Ilija otkriva kad se na porodicu spuštaju tuge i nevolje i zbog čega
Jer, nije teško voleti one koji nas vole; podvig je voleti onda kada nas neko povredi, ne razume ili kada je sam izgubljen u svojim slabostima.
Sveti oci su učili da se duhovni život ne sastoji samo u molitvi i postu već i u odnosu prema ljudima. Reč može da podigne, ali i slomi. Jedan osmeh može da vrati nadu, a jedan pogled pun prezira da produbi nečiju ranu.
Koliko je samo onih koji nose nevidljive terete, koji u tišini trpe brige, bolesti, gubitke i strahove. Često ne znamo kroz kakvu tamu neko prolazi, ali možemo da budemo makar mala svetlost na njegovom putu.
Zato su reči duhovnika i staraca dragocene jer podsećaju na ono suštinsko - da bez ljubavi nema istinskog hrišćanskog života. Među takvim poukama su i reči ruskog duhovnika, starca Ilije Nozdrina:
- Rođeni moj! Od srca te molim: ne svađaj se, ne sudi, ne vređaj i budi dobar prema bližnjima. Govori više svetlih, dobrih reči, poštuj tuđe mišljenje, ne raspravljaj se. Možda je nekome baš sad loše, možda je na ivici. Ne žuri da vičeš na njega, osmehni se, pozdravi ga, budi ljubazan, srdačan, pomozi mu da prevaziđe teškoće, pruži mu ruku, rame za plakanje, pokloni mu maramicu, ikonicu. Ne plaši se. Budi milostiv! Nosi svetlost i radost.
Pravoslavno shvatanje ljubavi podrazumeva žrtvu, odricanje i slobodu.
Uzaludne rasprave ne menjaju čoveka koji ne želi promenu, ali mogu promeniti onoga koji u njih ulazi.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Čovek koji u bližnjem vidi brata, koji tuđu bol oseća kao svoju i koji bez računa i zadrške pruža ruku pomoći, postaje svedočanstvo žive vere.
Gospod Isus Hristos, koji je svojim životom i smrću pokazao šta znači služiti drugome, poziva sve ljude da idu tim putem - putem smirenja, opraštanja, saosećanja.
Ljubav prema Bogu nije potpuna bez ljubavi prema bližnjemu.
Da li otvorenost i pravednost uvek oslobađaju, ili je potrebno birati reči s ljubavlju i obazrivošću? Moskovski patrijarh iz 19. veka podučava nas kako delovati na način koji ne osuđuje, već donosi mir i duhovni napredak.
Pravoslavno predanje podseća da Bog uvek čuje molitvu, ali da odgovor ne dolazi uvek onako kako čovek očekuje.
Porodice se okupljaju, običaji oživljavaju, a svaka trpeza skriva poruku o dobroti, zajedništvu i malim delima koja menjaju svakodnevicu.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Svetogorski starac objašnjava zašto sveta tajna ispovesti nije puko nabrajanje grešnih pomisli i kako duhovna budnost može doneti mir i duhovno jačanje.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Jednostavno, sočno i izdašno jelo koje se nekada pripremalo u danima kada crkva ne propisuje post, a danas može da postane omiljeni ručak svakog dana.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.