POSTOJI LI POSEBNA MOLITVA ZA NOVU GODINU: Odgovor oca Andreja iznenadiće mnoge
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Kada se makar jedna osoba u porodici iskreno i postojano moli, ona postaje duhovni oslonac svima drugima, iako to često nije vidljivo spolja.
U pravoslavlju, molitva zauzima centralno i nezamenjivo mesto u životu vernika, jer predstavlja neposredan i živ odnos čoveka sa Bogom. Ona nije samo izgovaranje reči ili ispunjavanje forme, već unutrašnje stanje srca, stalno obraćanje Bogu sa poverenjem, smirenjem i nadom.
Kroz molitvu se čovek uči da prepoznaje Božju volju, da prihvata i radost i iskušenje, i da u svemu traži smisao koji prevazilazi prolazne okolnosti. U pravoslavnom predanju, molitva se doživljava kao disanje duše, kao način da se život osvetli prisustvom Božije blagodati.
Posebno mesto ima molitva u okviru porodice. Porodica se u Crkvi shvata kao mala domaća crkva, zajednica u kojoj se vera ne prenosi samo rečima, već ličnim primerom. Kada se makar jedna osoba u porodici iskreno i postojano moli, ona postaje duhovni oslonac svima drugima, iako to često nije vidljivo spolja.
Takva molitva obuhvata i one koji su udaljeni od vere, koji sumnjaju, greše ili su duhovno nemarni. Smatra se da Bog, po ljubavi i veri jednog, izliva milost na mnoge, jer molitva ima snagu da povezuje, štiti i umekšava srca.
U pravoslavnom iskustvu, često se govori o molitveniku u porodici – osobi koja svojim tihim podvigom, suzama, strpljenjem i verom drži porodicu na okupu pred Bogom. Taj molitvenik ne mora biti učitelj ili propovednik; ponekad je to baka, majka, otac ili neko ko gotovo ne govori o veri, ali živi u njoj.
Njegova ili njena molitva postaje nevidljivi štit porodice, izvor mira u trenucima razdora i uteha u vremenima tuge. Kroz takvu osobu, vera se ne nameće, već prirodno prisustvuje u životu doma.
O dubokom značaju porodične molitve i ulozi molitvenika u rodu govorio je starac Ilija Nozdrin:
"Dok u porodici imate molitvenika, živite dobro. Ne daj Bože da on ode na nebo, a da vi ni put do hrama ne znate. Eto, tada će vas tuga i nevolje sasuti. A sada, živite i molite se da molitvenik iz vašeg roda dugo živi na radost svih i čuvajte odnose sa njim kao kristalnu vazu".
Nedoumica pravoslavnih vernika pred 31. decembar i 1. januar dobija jasan i smiren odgovor sveštenika, koji podseća da se vreme ne „slavi“, već predaje Bogu.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Od povratka sa liturgije i lomljenja česnice do molitve, zajedništva i jela pripremljenih s merom - priča o prazničnoj trpezi koja ne počiva na obilju, već na smislu, zahvalnosti i porodičnoj slozi.
Saznajte zašto je kandilo u pravoslavnom domu više od svetiljke i otkrijte molitvu koja osvetljava dušu.
Kad ljubav u kući počne da se hladi, a osmesi nestaju, ova duboka molitva donosi mir, zdravlje i blagodat Božiju.
Na dan Svetog velikomučenika Prokopija, 21. jula, vernici mu se obraćaju za zdravlje, mir u domu, sreću porodice i hrabrost pred iskušenjima, verujući da molitve pred njegovom ikonom donose utehu i snagu u svakodnevnom životu.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.
Kum nije samo svedok obreda, već duhovni roditelj deteta.
U pravoslavlju se greh ne posmatra samo kao prekršaj Božjeg zakona, već i kao rana u odnosu.
U pravoslavlju se o samom činu egzorcima malo priča.
U besedi za subotu siropusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da vera otvara vrata unutrašnje hrabrosti i večnog mira, nadmašujući mržnju i prolazne iskušenja.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teodora Stratilata po starom, odnosno Svetog Jevastija Velikog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Petra Damjanija, muslimani su u mesecu Ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Šetnja, bašta, muzika, molitva i Sveto pismo - kombinacija koja deluje kao tajno oružje protiv unutrašnje praznine i obeshrabrenja.
Teodor Stratilat bio je rimski vojvoda, u vojsci cara Likinija, i gradonačelnik grada Iraklije.