Porodica, ilustracija
U ovom Bogom zasađenom i Bogom zalivanom vrtiću nebeskom, gde cvetaju raznovrsni cvetovi, lepi i mirisni mirisima raja – mislim na decu – a roditelji su drveće puno dobrih plodova, dolazi zavist neprijatelja, kao što dođe i u Edemski vrt.
I on se prerušava, približava, pokazuje zanimanje i razgovara sa svakim članom porodice pojedinačno, tobože za njegovo dobro.
Za Bogom danu slobodu, za napredak, za uspeh – o tome tiho šapuće.
I pada seme njegovo u duše.
I tamo gde su cvetali mirisni cvetovi, vidi sad mnoštvo korova i trnja – ne na zemlji, već u umu i duši.
I nagrđuju se lica. I postaju grubi glasovi. I hladi se ljubav. I postaje tesno u kući. Ne mogu da podnesu jedni druge. I izlaze napolje i neće da se vrate.
A kad se vrate, vraćaju se kao u gostionicu.
„Daj mi da jedem i prostri mi da spavam.“
I ne plaćaju ni osmehom…
I od sinova je tako, i od kćeri. Ali ponekad (o, nesreće) i od majke, i od oca…
U ovaj Bogom zasađeni i Bogom zalivani vrt ušao je razarač…
Spasi, Gospode, porodicu…
Bilo komšijsku, bilo rođačku, bilo našu. Vatra kad plane, redom hvata kuće.
Ugasi strasti.
Pošalji čisti povetarac svoje blagodati.
Vrati ljubav u ovaj novozasađeni i Bogom zalivani vrt: Porodicu.
Molim Te, Hriste moj, usliši me, Ti koji si živeo u porodici i toliku si joj blagodat i lepotu darovao.