Na dan Svetog velikomučenika Prokopija, 21. jula, vernici mu se obraćaju za zdravlje, mir u domu, sreću porodice i hrabrost pred iskušenjima, verujući da molitve pred njegovom ikonom donose utehu i snagu u svakodnevnom životu.
Vernici Srpske pravoslavne crkve danas, 21. jula, proslavljaju Svetog velikomučenika Prokopija, uz posebne molitve kojima mu se obraćaju vekovima i pokazuju svoju veru i ljubav prema njegovom svetom liku. Ova molitva najčešće se čita upravo na dan njegovog praznika, ali i u vremenima bolesti, kućnih nevolja, pred putovanja, tokom ratnih stradanja ili porodičnih podela, kada mu se verni narod molitveno obraća za zdravlje, sigurnost, mir, jedinstvo i duhovnu snagu. Njegov tropar i kondak odjekuju i na liturgijama posvećenim mučenicima, a pred ikonom Svetog Prokopija molitvene reči postaju uteha i snaga u svakodnevnim iskušenjima života.
Printscreen
Sveti velikomučenik Prokopije
Srpski narod molitve Svetom Prokopiju posebno uzdiže i za porodičnu sreću i blagostanje doma, verujući u njegov zagovor pred Gospodom da svaki dom bude ispunjen ljubavlju, mirom i Božijim blagoslovom.
Molitva Svetom velikomučeniku Prokopiju
Shutterstock
Molitvenik, ilustracija
O, sveti i veliki mučeniče Prokopije, veličanstveni slugo Gospodnji, pogledaj sa Neba i na nas, nedostojnu decu poslednjih vremena, i prinesi molitvu Gospodu za spasenje naše, kako bi se i mi udostojili ulaska u Višnji Jerusalim, makar i u najdalji kutak njegov. Možda je ovo drsko što tražimo od tebe, mi koji gresima svojim utiremo staze antihristu, ali kome da se obratimo, koga da molimo, ako ne vas, zvezde nebeske, čija svetlost kroz vekove obasjava ovaj, u greh ogrezli svet. Ali Gospod je rekao da u molitvi dosađujemo kao ona evanđelska žena, i mi to kroz ove reči evo i činimo.
Mnoge su rane naše i mnoge su muke naše. Bolesne su nam duše, pa nam i tela stradaju. Neka molitve tvoje Gospodu izliju blagodat na nas, kako bi prvo duše, te besmrtne neveste Hristove, od svake nečistote oprali i spremili za čas kada Gospod zakuca i na naša vrata i pozove nas sebi. A neka nam Gospod podari, molitvama tvojim, sveti Prokopije, i telesnog zdravlja, kako bismo Ga mogli još više slaviti i više Mu služiti.
Neka nam u ova nemirna vremena Gospod podari mira, i među nama i u nama, i ljubavi, kako bismo mogli da ljubimo i neprijatelje svoje. Jer onaj ko ne bude imao ljubavi u sebi, u Carstvo Nebesko neće ući, makar i mrtve vaskrsavao.
Zato nam zaceli sve rane duševne, sveti Prokopije, da makar kao bleda slika ličimo na Spasitelja svoga, i da se povratimo u ono stanje u kome Adam beše pre pada, kada je poznavao suštinu stvari. Jer mi, ovakvi jadni, nismo ni svesni koliko nema dobra u nama, i koliko treba da se popravljamo i menjamo, da bismo se udostojili spasenja.
I daj nam, mučeniče Hristov Prokopije, snage da sve smutnje i sablazni vremena ovoga hrabro savladamo, da veru sačuvamo, da ne pokleknemo pred silama tame koje, evo hoće, da nas prisajedine sebi. Kao što si ti veru u Gospoda ispovedio i krvlju je zapečatio, učini i nas hrabrijim nego što jesmo, pa da se odupremo svim nasrtajima i vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji bi da Svetu Veru našu, Veru Pravoslavnu, uprljaju i unište, i tako nam oduzmu nadu na spasenje.
Primi ove molitve naše, mučeniče Božiji Prokopije, i očisti ih svojim, pa ih prinesi Gospodu da se smiluje na nas i da nas ne odbaci od sebe, već da nas udostoji spasenja, kako bismo i mi mogli radosno sa Angelima da neprestano proslavljamo Presvetu Trojicu, koja u Ocu i Sinu i Svetome Duhu večno prebiva. Amin.
Tropar Svetom velikomučeniku Prokopiju
(glas 1)
Mučenik tvoj, Gospode, Prokopije, u stradanju svom venac neraspadljivi primi od Tebe, Boga našega; jer imajući snagu Tvoju, mučitelje obori, satre i nemoć đavola; njegovim molitvama spasi duše naše.
Prema svetom predanju, Juda Tadaj je dobio posebnu blagodat da njegove molitve budu uslišane – vernici tvrde da ova molitva donosi utehu, snagu i pomoć čak i kada je svaka nada izgubljena.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.
Od Nemanjića i Svetog Save do legendi o skrivenom blagu i izvoru za koji se veruje da ima posebnu snagu, svetinja u dolini reke Studenice i dalje spaja proverenu istoriju i predanja koja ne prestaju da žive.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Božji ugodnik čija je vera preobrazila njegov život i učinila ga simbolom hrabrosti i nepokolebljivosti. Njegova borba i mučeništvo ostaju inspiracija za vernike širom sveta, dok se danas okupljaju u molitvi i sećanju na njegovu žrtvu i ljubav prema Bogu.
U besedi za petak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto za služenje Crkvi nisu dovoljni ni znanje ni ljudsko priznanje, već blagodat koja se prenosi od apostolskih vremena.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju praznik Prepodobnog Isakija Ispovednika po starom kalendaru, a Prepodobnog Onufrija Velikog i Svetog Petra Atoskog po novom kalendaru. Katolička crkva slavi blagdan Presvetog Srca Isusovog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedna kratka pouka gruzijskog svetitelja objašnjava zašto se molitva često pretvara u naviku bez unutrašnjeg reda i kako se, kroz jednostavan duhovni poredak, vraća svojoj punoj snazi i smislu.