Na dan Svetog velikomučenika Prokopija, 21. jula, vernici mu se obraćaju za zdravlje, mir u domu, sreću porodice i hrabrost pred iskušenjima, verujući da molitve pred njegovom ikonom donose utehu i snagu u svakodnevnom životu.
Vernici Srpske pravoslavne crkve danas, 21. jula, proslavljaju Svetog velikomučenika Prokopija, uz posebne molitve kojima mu se obraćaju vekovima i pokazuju svoju veru i ljubav prema njegovom svetom liku. Ova molitva najčešće se čita upravo na dan njegovog praznika, ali i u vremenima bolesti, kućnih nevolja, pred putovanja, tokom ratnih stradanja ili porodičnih podela, kada mu se verni narod molitveno obraća za zdravlje, sigurnost, mir, jedinstvo i duhovnu snagu. Njegov tropar i kondak odjekuju i na liturgijama posvećenim mučenicima, a pred ikonom Svetog Prokopija molitvene reči postaju uteha i snaga u svakodnevnim iskušenjima života.
Printscreen
Sveti velikomučenik Prokopije
Srpski narod molitve Svetom Prokopiju posebno uzdiže i za porodičnu sreću i blagostanje doma, verujući u njegov zagovor pred Gospodom da svaki dom bude ispunjen ljubavlju, mirom i Božijim blagoslovom.
Molitva Svetom velikomučeniku Prokopiju
Shutterstock
Molitvenik, ilustracija
O, sveti i veliki mučeniče Prokopije, veličanstveni slugo Gospodnji, pogledaj sa Neba i na nas, nedostojnu decu poslednjih vremena, i prinesi molitvu Gospodu za spasenje naše, kako bi se i mi udostojili ulaska u Višnji Jerusalim, makar i u najdalji kutak njegov. Možda je ovo drsko što tražimo od tebe, mi koji gresima svojim utiremo staze antihristu, ali kome da se obratimo, koga da molimo, ako ne vas, zvezde nebeske, čija svetlost kroz vekove obasjava ovaj, u greh ogrezli svet. Ali Gospod je rekao da u molitvi dosađujemo kao ona evanđelska žena, i mi to kroz ove reči evo i činimo.
Mnoge su rane naše i mnoge su muke naše. Bolesne su nam duše, pa nam i tela stradaju. Neka molitve tvoje Gospodu izliju blagodat na nas, kako bi prvo duše, te besmrtne neveste Hristove, od svake nečistote oprali i spremili za čas kada Gospod zakuca i na naša vrata i pozove nas sebi. A neka nam Gospod podari, molitvama tvojim, sveti Prokopije, i telesnog zdravlja, kako bismo Ga mogli još više slaviti i više Mu služiti.
Neka nam u ova nemirna vremena Gospod podari mira, i među nama i u nama, i ljubavi, kako bismo mogli da ljubimo i neprijatelje svoje. Jer onaj ko ne bude imao ljubavi u sebi, u Carstvo Nebesko neće ući, makar i mrtve vaskrsavao.
Zato nam zaceli sve rane duševne, sveti Prokopije, da makar kao bleda slika ličimo na Spasitelja svoga, i da se povratimo u ono stanje u kome Adam beše pre pada, kada je poznavao suštinu stvari. Jer mi, ovakvi jadni, nismo ni svesni koliko nema dobra u nama, i koliko treba da se popravljamo i menjamo, da bismo se udostojili spasenja.
I daj nam, mučeniče Hristov Prokopije, snage da sve smutnje i sablazni vremena ovoga hrabro savladamo, da veru sačuvamo, da ne pokleknemo pred silama tame koje, evo hoće, da nas prisajedine sebi. Kao što si ti veru u Gospoda ispovedio i krvlju je zapečatio, učini i nas hrabrijim nego što jesmo, pa da se odupremo svim nasrtajima i vidljivih i nevidljivih neprijatelja, koji bi da Svetu Veru našu, Veru Pravoslavnu, uprljaju i unište, i tako nam oduzmu nadu na spasenje.
Primi ove molitve naše, mučeniče Božiji Prokopije, i očisti ih svojim, pa ih prinesi Gospodu da se smiluje na nas i da nas ne odbaci od sebe, već da nas udostoji spasenja, kako bismo i mi mogli radosno sa Angelima da neprestano proslavljamo Presvetu Trojicu, koja u Ocu i Sinu i Svetome Duhu večno prebiva. Amin.
Tropar Svetom velikomučeniku Prokopiju
(glas 1)
Mučenik tvoj, Gospode, Prokopije, u stradanju svom venac neraspadljivi primi od Tebe, Boga našega; jer imajući snagu Tvoju, mučitelje obori, satre i nemoć đavola; njegovim molitvama spasi duše naše.
Prema svetom predanju, Juda Tadaj je dobio posebnu blagodat da njegove molitve budu uslišane – vernici tvrde da ova molitva donosi utehu, snagu i pomoć čak i kada je svaka nada izgubljena.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.
Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Duhovima otkriva tajnu Hristovog živog kamena i poziv da budemo deo duhovnog hrama Božijeg koji nikada ne propada.
Na dan Svetog velikomučenika Prokopija, 21. jula, vernici mu se obraćaju za zdravlje, mir u domu, sreću porodice i hrabrost pred iskušenjima, verujući da molitve pred njegovom ikonom donose utehu i snagu u svakodnevnom životu.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Božji ugodnik čija je vera preobrazila njegov život i učinila ga simbolom hrabrosti i nepokolebljivosti. Njegova borba i mučeništvo ostaju inspiracija za vernike širom sveta, dok se danas okupljaju u molitvi i sećanju na njegovu žrtvu i ljubav prema Bogu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Duhovima otkriva tajnu Hristovog živog kamena i poziv da budemo deo duhovnog hrama Božijeg koji nikada ne propada.
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Poglavar Kiparske pravoslavne crkve poručuje da EU primenjuje dvostruke standarde, otkriva kako se uništava pravoslavno nasleđe i upozorava da genocid nad Grcima na Kipru traje i danas.
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.