Božji ugodnik čija je vera preobrazila njegov život i učinila ga simbolom hrabrosti i nepokolebljivosti. Njegova borba i mučeništvo ostaju inspiracija za vernike širom sveta, dok se danas okupljaju u molitvi i sećanju na njegovu žrtvu i ljubav prema Bogu.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave Svetog velikomučenika Prokopija, Božjeg ugodnika čije je ime sinonim za hrabrost i veru. Rođen u Jerusalimu, Prokopije, čije je prvobitno ime bilo Neanije, odrastao je u duhu rimskog idolopoklonstva. Njegova majka, paganka, odgajala ga je prema rimskim običajima, dok je njegov otac bio hrišćanin.
Car Dioklecijan, koji je progonio hrišćane, primetio je Neanija i uzeo ga u svoju vojsku. Dioklecijan ga je poslao u Aleksandriju da uništi hrišćane, ali na tom putu Neanije je doživeo preobražaj sličan onome koji je doživeo apostol Pavle. Usred noći, tokom velikog zemljotresa, javio mu se Gospod i rekao: „Neanije, kamo ideš, i na koga ustaješ?“ Neanije je u strahu upitao: „Ko si ti?“ Tada mu se u vazduhu pojavio svetao krst, i glas iz krsta mu je rekao: „Ja sam Isus raspeti Sin Božji. Ovim znamenjem pobeđuj neprijatelje svoje, i mir moj biće s tobom.“
Printscreen
Ikona Svetog velikomučenika Prokopija
Ovaj događaj je preokrenuo život Neanija. Napravio je krst kakav je video i umesto da krene protiv hrišćana, okrenuo se protiv neprijatelja Jerusalima, Agarjana. Kao pobednik, ušao je u Jerusalim i objavio majci da je postao hrišćanin. Na suđenju je skinuo vojvodski pojas i mač, pokazavši time da je sada vojnik Hrista Cara.
Posle velikih mučenja, bačen je u tamnicu gde mu se ponovo javio Gospod Hristos, koji ga je krstio i dao mu ime Prokopije. Jednog dana, na tamnički prozor došlo je 12 žena i reklo mu: „I mi smo sluškinje Hristove.“ Zbog toga su bačene u istu tamnicu, gde ih je sveti Prokopije učio veri Hristovoj i pripremao za mučeničku smrt. U činu venčanja bračnih, spominje se sveti Prokopije, pored cara Konstantina i carice Jelene, zbog hrabrosti i vere tih žena.
Gledajući njihove muke, i Prokopijeva majka je poverovala u Hrista, te su svih 13 mučenika zajedno pogubljeni. Kada je sveti Prokopije izveden na gubilište, podigao je ruke prema istoku i pomolio se Bogu za sve bedne i nevoljne, sirote i udovice, a naročito za Crkvu, da uzraste i rasprostre se. Njegova molitva je bila uslišena, nakon čega je radosno primio mučeničku smrt, odlazeći svom Gospodu u večnu radost.
Sveti Prokopije je časno postradao u Kesariji Palestinskoj i uvenčan je vencem besmrtne slave 8. jula 303. godine. Danas, vernici u Srbiji sa ponosom se sećaju njegovog velikog podviga i molitveno se obraćaju ovom svetitelju, tražeći njegov zagovor i blagoslov. Njegova žrtva i vera i dalje svetle kao svetionik nade i ljubavi prema Hristu.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Na dan Svetog velikomučenika Prokopija, 21. jula, vernici mu se obraćaju za zdravlje, mir u domu, sreću porodice i hrabrost pred iskušenjima, verujući da molitve pred njegovom ikonom donose utehu i snagu u svakodnevnom životu.
Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Ekaterinu po starom kalendaru i Svetog apostola Tihika po novom, katolici započinju Drugu nedelju Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.