ŠTA KRIJEMO ČAK I OD SEBE: Evo kako suočavanje sa unutrašnjim izborima kroji našu sudbinu
Svaka skrivena misao i odluka oblikuje život. Kada nestanu svedoci, istina izlazi na videlo i otvara put za unutrašnju snagu.
Božji ugodnik čija je vera preobrazila njegov život i učinila ga simbolom hrabrosti i nepokolebljivosti. Njegova borba i mučeništvo ostaju inspiracija za vernike širom sveta, dok se danas okupljaju u molitvi i sećanju na njegovu žrtvu i ljubav prema Bogu.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave Svetog velikomučenika Prokopija, Božjeg ugodnika čije je ime sinonim za hrabrost i veru. Rođen u Jerusalimu, Prokopije, čije je prvobitno ime bilo Neanije, odrastao je u duhu rimskog idolopoklonstva. Njegova majka, paganka, odgajala ga je prema rimskim običajima, dok je njegov otac bio hrišćanin.
Car Dioklecijan, koji je progonio hrišćane, primetio je Neanija i uzeo ga u svoju vojsku. Dioklecijan ga je poslao u Aleksandriju da uništi hrišćane, ali na tom putu Neanije je doživeo preobražaj sličan onome koji je doživeo apostol Pavle. Usred noći, tokom velikog zemljotresa, javio mu se Gospod i rekao: „Neanije, kamo ideš, i na koga ustaješ?“ Neanije je u strahu upitao: „Ko si ti?“ Tada mu se u vazduhu pojavio svetao krst, i glas iz krsta mu je rekao: „Ja sam Isus raspeti Sin Božji. Ovim znamenjem pobeđuj neprijatelje svoje, i mir moj biće s tobom.“
Ovaj događaj je preokrenuo život Neanija. Napravio je krst kakav je video i umesto da krene protiv hrišćana, okrenuo se protiv neprijatelja Jerusalima, Agarjana. Kao pobednik, ušao je u Jerusalim i objavio majci da je postao hrišćanin. Na suđenju je skinuo vojvodski pojas i mač, pokazavši time da je sada vojnik Hrista Cara.
Posle velikih mučenja, bačen je u tamnicu gde mu se ponovo javio Gospod Hristos, koji ga je krstio i dao mu ime Prokopije. Jednog dana, na tamnički prozor došlo je 12 žena i reklo mu: „I mi smo sluškinje Hristove.“ Zbog toga su bačene u istu tamnicu, gde ih je sveti Prokopije učio veri Hristovoj i pripremao za mučeničku smrt. U činu venčanja bračnih, spominje se sveti Prokopije, pored cara Konstantina i carice Jelene, zbog hrabrosti i vere tih žena.
Gledajući njihove muke, i Prokopijeva majka je poverovala u Hrista, te su svih 13 mučenika zajedno pogubljeni. Kada je sveti Prokopije izveden na gubilište, podigao je ruke prema istoku i pomolio se Bogu za sve bedne i nevoljne, sirote i udovice, a naročito za Crkvu, da uzraste i rasprostre se. Njegova molitva je bila uslišena, nakon čega je radosno primio mučeničku smrt, odlazeći svom Gospodu u večnu radost.
Sveti Prokopije je časno postradao u Kesariji Palestinskoj i uvenčan je vencem besmrtne slave 8. jula 303. godine. Danas, vernici u Srbiji sa ponosom se sećaju njegovog velikog podviga i molitveno se obraćaju ovom svetitelju, tražeći njegov zagovor i blagoslov. Njegova žrtva i vera i dalje svetle kao svetionik nade i ljubavi prema Hristu.

Na dan Svetog velikomučenika Prokopija, 21. jula, vernici mu se obraćaju za zdravlje, mir u domu, sreću porodice i hrabrost pred iskušenjima, verujući da molitve pred njegovom ikonom donose utehu i snagu u svakodnevnom životu.
Od molitvi do litija i narodnih rituala – šta nas Sveti Prokopije uči o pravoj veri i opasnostima sujeverja
Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
Toliko je uspeo očistiti svoj um od zlih pomisli i srce od zlih želja da ga je Bog obdario obilatim darom čudotvorstva.
Za savet, utehu i moralnu potporu često je odlazio svetom Antoniju, koga je on poštovao kao svoga duhovnog oca.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Antonija Velikog po starom, i Sabor Svetih Tri Jerarha po novom kalendaru. Katolici proslavljaju spomendan Svete Martine i Svete Hijacinte Marescoti, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Malo je onih koji znaju kako su lanci iz jerusalimske i rimske tamnice postali jedna od najpoštovanijih hrišćanskih relikvija i zašto se upravo u njima prepoznaje poruka da prava sloboda ne zavisi od zidova ni od ključeva.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Od blagoslova patrijarha Pavla do molitve pred svakim mečem - otkrivamo kako pravoslavlje daje snagu, smirenost i unutrašnji kompas jednom od najvećih sportista sveta.
Snaga majki dece sa posebnim potrebama nije u rečima, već u svakom ustajanju kada su već slomljene, u svakom koraku koji prave umesto svog deteta i u ljubavi koja ne zna za granice.
U "Srbskom kuvaru" iz 19. veka jeromonah Jerotej Draganović ostavio je zapis o čorbi od rasola koja je bila više od jela - deo svakodnevice tokom zimskih meseci.