PATRIJARH PORFIRIJE NA JUBILEJU KBC „BEŽANIJSKA KOSA“: Molite se da u zdravom telu bude zdrav duh
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
Božji ugodnik čija je vera preobrazila njegov život i učinila ga simbolom hrabrosti i nepokolebljivosti. Njegova borba i mučeništvo ostaju inspiracija za vernike širom sveta, dok se danas okupljaju u molitvi i sećanju na njegovu žrtvu i ljubav prema Bogu.
Danas Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici slave Svetog velikomučenika Prokopija, Božjeg ugodnika čije je ime sinonim za hrabrost i veru. Rođen u Jerusalimu, Prokopije, čije je prvobitno ime bilo Neanije, odrastao je u duhu rimskog idolopoklonstva. Njegova majka, paganka, odgajala ga je prema rimskim običajima, dok je njegov otac bio hrišćanin.
Car Dioklecijan, koji je progonio hrišćane, primetio je Neanija i uzeo ga u svoju vojsku. Dioklecijan ga je poslao u Aleksandriju da uništi hrišćane, ali na tom putu Neanije je doživeo preobražaj sličan onome koji je doživeo apostol Pavle. Usred noći, tokom velikog zemljotresa, javio mu se Gospod i rekao: „Neanije, kamo ideš, i na koga ustaješ?“ Neanije je u strahu upitao: „Ko si ti?“ Tada mu se u vazduhu pojavio svetao krst, i glas iz krsta mu je rekao: „Ja sam Isus raspeti Sin Božji. Ovim znamenjem pobeđuj neprijatelje svoje, i mir moj biće s tobom.“
Ovaj događaj je preokrenuo život Neanija. Napravio je krst kakav je video i umesto da krene protiv hrišćana, okrenuo se protiv neprijatelja Jerusalima, Agarjana. Kao pobednik, ušao je u Jerusalim i objavio majci da je postao hrišćanin. Na suđenju je skinuo vojvodski pojas i mač, pokazavši time da je sada vojnik Hrista Cara.
Posle velikih mučenja, bačen je u tamnicu gde mu se ponovo javio Gospod Hristos, koji ga je krstio i dao mu ime Prokopije. Jednog dana, na tamnički prozor došlo je 12 žena i reklo mu: „I mi smo sluškinje Hristove.“ Zbog toga su bačene u istu tamnicu, gde ih je sveti Prokopije učio veri Hristovoj i pripremao za mučeničku smrt. U činu venčanja bračnih, spominje se sveti Prokopije, pored cara Konstantina i carice Jelene, zbog hrabrosti i vere tih žena.
Gledajući njihove muke, i Prokopijeva majka je poverovala u Hrista, te su svih 13 mučenika zajedno pogubljeni. Kada je sveti Prokopije izveden na gubilište, podigao je ruke prema istoku i pomolio se Bogu za sve bedne i nevoljne, sirote i udovice, a naročito za Crkvu, da uzraste i rasprostre se. Njegova molitva je bila uslišena, nakon čega je radosno primio mučeničku smrt, odlazeći svom Gospodu u večnu radost.
Sveti Prokopije je časno postradao u Kesariji Palestinskoj i uvenčan je vencem besmrtne slave 8. jula 303. godine. Danas, vernici u Srbiji sa ponosom se sećaju njegovog velikog podviga i molitveno se obraćaju ovom svetitelju, tražeći njegov zagovor i blagoslov. Njegova žrtva i vera i dalje svetle kao svetionik nade i ljubavi prema Hristu.

Ovaj svetac bio je dvorjanin paganskog cara Trajana, pa je hrišćanstvo ispovedao tajno. Kada je bio razotkriven i primoran da prinese žrtvu rimskim bogovima, s gnušanjem je odbio i žrtvovao svoj život za Isusa Hrista.
Skriveni hrišćanin na carskom dvoru odbio je idolsku hranu i priznao Hrista pred Trajanom – predanje otkriva šta se dogodilo u tamnici kad je izdahnuo.
To je bilo prvi put da je pomerena od najmanje 1810. godine, kada su sprovedeni poslednji radovi zbog požara u bazilici, a možda i ranije, rekao je otac Samuel Aghojan iz Jermenske crkve.
Veličanstvena crkva Rođenja Hristovog u Vitlejemu je jedan od najstarijih hramova u svetu u kojoj se služi sveta liturgija.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.