Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.
Srpska pravoslavna crkva 21. jula proslavlja Svetog velikomučenika Prokopija, čija priča i život predstavljaju snažan podsticaj svakom verniku da hrabro ostane uz Hrista, bez obzira na teškoće i iskušenja.
Od Neanija do velikomučenika Prokopija
Prokopije je rođen u Jerusalimu pod imenom Neanije, sin hrišćanskog oca i majke koja je ispovedala pagansku veru. Posle smrti oca, majka ga je vaspitavala u duhu rimskog idolopoklonstva, pa je odrastao daleko od istinske vere.
Susret koji menja život
Jednog dana, dok je već bio vojnik u rimskoj vojsci, jedan događaj potpuno je promenio njegov život. Car Dioklecijan, poznat po žestokom gonjenju hrišćana, poslao ga je u Aleksandriju da uguši veru u Hrista. Međutim, u noći dok je putovao, dogodio se zemljotres i javio mu se Gospod sa rečima: „Neanije, kamo ideš i na koga ustaješ?“ U tom trenutku video je presvetli krst u vazduhu i čuo glas Isusa Hrista koji mu je otkrio istinu.
Promena puta i odanost Hristu
Taj susret s Gospodom potpuno je preokrenuo njegov put. Umesto da goni hrišćane, krenuo je sa vojskom da brani svoj rodni grad od neprijatelja. Po povratku u Jerusalim, objavio je majci da je postao hrišćanin i da svoj život posvećuje Hristu.
Printscreen
Ikona Svetog velikomučenika Prokopija
Mučeništvo i vera koja ne posustaje
Za veru koju je ispovedio i hrabrost u patnji, bio je mučen i zatvoren. U tamnici ga je Gospod krstio i dao mu ime Prokopije. Tu je nastavio da uči druge o Hristu, uključujući i 12 žena koje su došle da mu izraze veru i podršku. One su, kao i njegova majka, postradale zajedno s njim, pokazujući da vera nije samo reč, već delo, žrtva i ljubav.
Poslednja molitva i večni mir
Kada je izveden na gubilište, Prokopije se molio Bogu za ceo svet, za one u nevolji, sirote, udove, kao i za širenje i trajnost Pravoslavne vere. Njegova molitva je uslišena, a on je mirno primio mučeničku smrt predavši svoj duh Bogu.
Nasleđe svetog velikomučenika Prokopija
Sveti velikomučenik Prokopije nam svojim životom poručuje da vera nije lak put, ali da je najvredniji izbor koji čovek može doneti. U vremenima kada često gubimo osećaj za duhovno, njegov primer nas podseća da je Hristos uvek uz nas, da nas čeka i da kroz Njega dobijamo snagu da pobedimo sve strahove i teškoće.
Slava Svetom velikomučeniku Prokopiju – molitvama njegovim, neka i naše duše budu osvećene verom i mirom Hristovim!
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Akilu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik i iscelitelj Pantelejmon. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Klimenta Ohridskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ava Justin Popović je na Saboru Svetog arhangela Gavrila 1965. godine govorio o snazi molitve i pozvao vernike da u trenucima pada i velikih nevolja prizovu pomoć nebeskih zaštitnika.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
U Hramu Svetog velikomučenika Georgija priređen je svečani doček ikone, dok se završava izgradnja kapele posvećene svetiteljki čiji životni podvig vere, molitve i ljubavi vekovima nadahnjuje vernike širom sveta.
Na praznik svetog arhangela Gavrila, patrijarh srpski služio je liturgiju u drevnoj svetinji i podsetio da hrišćanski život počiva na poverenju u Božju volju, smirenju i spremnosti da se čuje glas Crkve.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Na dan kada Crkva slavi ovog velikomučenika, vernici se podsećaju priče o ugodniku Božjem koji je napustio službu rimskog cara i prihvatio put hrišćanske vere, zbog čega je podneo mučeničku smrt.
Molitveno se sećamo Prepodobnog Avramija i sinovice mu Marije, svetitelja koji svedoči da se ljubav prema Bogu ne meri rečima, već delima i trpljenjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Akilu po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti velikomučenik i iscelitelj Pantelejmon. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Klimenta Ohridskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
Njegovo ime povezano je sa najvažnijim događajima iz biblijske istorije, a posebno sa blagovešću koju je doneo Presvetoj Bogorodici o rođenju Gospoda Isusa Hrista.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.