Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.
Srpska pravoslavna crkva 21. jula proslavlja Svetog velikomučenika Prokopija, čija priča i život predstavljaju snažan podsticaj svakom verniku da hrabro ostane uz Hrista, bez obzira na teškoće i iskušenja.
Od Neanija do velikomučenika Prokopija
Prokopije je rođen u Jerusalimu pod imenom Neanije, sin hrišćanskog oca i majke koja je ispovedala pagansku veru. Posle smrti oca, majka ga je vaspitavala u duhu rimskog idolopoklonstva, pa je odrastao daleko od istinske vere.
Susret koji menja život
Jednog dana, dok je već bio vojnik u rimskoj vojsci, jedan događaj potpuno je promenio njegov život. Car Dioklecijan, poznat po žestokom gonjenju hrišćana, poslao ga je u Aleksandriju da uguši veru u Hrista. Međutim, u noći dok je putovao, dogodio se zemljotres i javio mu se Gospod sa rečima: „Neanije, kamo ideš i na koga ustaješ?“ U tom trenutku video je presvetli krst u vazduhu i čuo glas Isusa Hrista koji mu je otkrio istinu.
Promena puta i odanost Hristu
Taj susret s Gospodom potpuno je preokrenuo njegov put. Umesto da goni hrišćane, krenuo je sa vojskom da brani svoj rodni grad od neprijatelja. Po povratku u Jerusalim, objavio je majci da je postao hrišćanin i da svoj život posvećuje Hristu.
Printscreen
Ikona Svetog velikomučenika Prokopija
Mučeništvo i vera koja ne posustaje
Za veru koju je ispovedio i hrabrost u patnji, bio je mučen i zatvoren. U tamnici ga je Gospod krstio i dao mu ime Prokopije. Tu je nastavio da uči druge o Hristu, uključujući i 12 žena koje su došle da mu izraze veru i podršku. One su, kao i njegova majka, postradale zajedno s njim, pokazujući da vera nije samo reč, već delo, žrtva i ljubav.
Poslednja molitva i večni mir
Kada je izveden na gubilište, Prokopije se molio Bogu za ceo svet, za one u nevolji, sirote, udove, kao i za širenje i trajnost Pravoslavne vere. Njegova molitva je uslišena, a on je mirno primio mučeničku smrt predavši svoj duh Bogu.
Nasleđe svetog velikomučenika Prokopija
Sveti velikomučenik Prokopije nam svojim životom poručuje da vera nije lak put, ali da je najvredniji izbor koji čovek može doneti. U vremenima kada često gubimo osećaj za duhovno, njegov primer nas podseća da je Hristos uvek uz nas, da nas čeka i da kroz Njega dobijamo snagu da pobedimo sve strahove i teškoće.
Slava Svetom velikomučeniku Prokopiju – molitvama njegovim, neka i naše duše budu osvećene verom i mirom Hristovim!
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Na dan Svetog velikomučenika Prokopija, 21. jula, vernici mu se obraćaju za zdravlje, mir u domu, sreću porodice i hrabrost pred iskušenjima, verujući da molitve pred njegovom ikonom donose utehu i snagu u svakodnevnom životu.
Priča o mladiću iz Jerusalima koji je svojim životom pokazao da istinska snaga dolazi iz ljubavi prema Hristu, čak i pred najtežim iskušenjima i mučeništvom.
Sa samo 12 godina, pokrenuo je međureligijske inicijative, kako u školi, tako i van nje, i uspeo da otvori multiverkse molitvene prostorije u osnovnoj i srednjoj školi u gradovima Vitbi i Ošava u kanadskoj provinciji Ontario.
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Na dan Svetog velikomučenika Prokopija, 21. jula, vernici mu se obraćaju za zdravlje, mir u domu, sreću porodice i hrabrost pred iskušenjima, verujući da molitve pred njegovom ikonom donose utehu i snagu u svakodnevnom životu.
Božji ugodnik čija je vera preobrazila njegov život i učinila ga simbolom hrabrosti i nepokolebljivosti. Njegova borba i mučeništvo ostaju inspiracija za vernike širom sveta, dok se danas okupljaju u molitvi i sećanju na njegovu žrtvu i ljubav prema Bogu.
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Neposredno pred liturgiju u crkvi u Orelu, sa ikone Hrista Spasitelja poteklo je blagouhano miro. Nastojatelj hrama ističe da je ovo znak Božje milosti i poziv na pokajanje, dok se vernici okupljaju u suzama i molitvi pred čudotvornom ikonom koja širi miris mira.