Praznici i sveci 10.11.2025 | 18:30

SUTRA JE CRNO SLOVO I SLAVA: Prepodobni Avramije 7 dana posle svog venčanja napustio sve i posvetio se samoći i molitvi, pomažući drugima

Slika Autora
Izvor: ewligija.rs
Autor: Saša Tošić
SUTRA JE CRNO SLOVO I SLAVA: Prepodobni Avramije 7 dana posle svog venčanja napustio sve i posvetio se samoći i molitvi, pomažući drugima
Foto: SPC

Molitveno se sećamo Prepodobnog Avramija i sinovice mu Marije, svetitelja koji svedoči da se ljubav prema Bogu ne meri rečima, već delima i trpljenjem.

Srpska pravoslavna crkva 11. novembra proslavlja Prepodobnog Avramija Zatvornika i njegovu sinovicu Mariju, podsećajući vernike na duboku snagu vere, molitve i pokajanja.
U crkvenom kalendaru ovo je crno slovo, a pojedine porodice širom srpskih zemalja proslavljaju ovog svetitelja i kao svog nebeskog zaštitnika – krsnu slavu.

Od svadbenog veselja do monaške samoće

Prepodobni Avramije rođen je u pobožnoj porodici i od detinjstva je pokazivao duboku ljubav prema Bogu i Crkvi. Njegovi roditelji, želeći mu sreću po ljudskim merilima, odlučili su da ga ožene. Iz ljubavi prema njima, Avramije je pristao, iako je srce već bilo usmereno ka Bogu.

Sedmog dana nakon svadbe, vođen Božjom voljom, napušta dom i odlazi u samoću, gde započinje dug i tih podvig molitve, posta i neprestane borbe sa sobom. Njegova odluka duboko je ražalostila rodbinu, ali su je prihvatili, shvativši da je njegov životni put drugačiji.

Avramije je svoje zemaljsko bogatstvo razdelio siromašnima, ostavivši sve iza sebe, da bi mu um i srce ostali čisti od svake vezanosti za materijalno. U tihovanju i molitvi proveo je pedeset godina, izlazeći među ljude samo dva puta – oba puta da bi spasao druge.

Borba za veru i spasenje drugih

Prvi put je izašao iz svoje isposnice kada je čuo da u jednom selu svi stanovnici žive kao neznabošci. Poslat od Boga i blagoslovom episkopa, postavljen je za sveštenika baš u tom mestu. Tu je sagradio crkvu i neumorno propovedao Hrista, ali su ga ljudi najpre odbacili, tukli, kamenovali i proterivali.

Uprkos svemu, Avramije nije odgovarao zlom na zlo, već je istrajavao u molitvi i blagosti. Njegova vera i smirenje vremenom su omekšali srca neznabožaca, pa su svi u tom selu napustili idole i primili Hristovu veru. Krstio ih je u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, posvetivši svoje trpljenje njihovom spasenju.

Drugi put se pojavio među ljudima zbog svoje sinovice Marije, koja je zalutala u greh i napustila put vrlina. Sveti Avramije nije mogao da mirno gleda njenu propast, pa ju je molitvom, suzama i ljubavlju vratio na pravi put. Ona se iskreno pokajala, povukla u pokajnički život i postala uzor mnogim ženama.

Nasleđe svetitelja koji se povukao – ali nije prestao da voli

Pošto je izbavio i svoje selo i Mariju, Avramije se vratio u svoju keliju, gde je u molitvi i tihovanju dočekao kraj svog zemnog života. Upokojio se mirno oko 360. godine, u sedamdesetoj godini života.

Njegov primer pokazuje da istinska snaga ne leži u sili i rečima, već u tišini, trpljenju i postojanoj veri. Prepodobni Avramije Zatvornik ostaje svedok da čovek, iako sam, može postati svetilnik mnogima — ako mu je srce puno ljubavi prema Bogu i ljudima.