Praznici i sveci 19.07.2025 | 00:01

ČUDOTVORAC KOJI JE IZGONIO NEČISTE SILE I VASKRSAVAO MRTVE: Danas je veliki praznik – Sveti Sisoje

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
ČUDOTVORAC KOJI JE IZGONIO NEČISTE SILE I VASKRSAVAO MRTVE: Danas je veliki praznik – Sveti Sisoje
Foto: preuzeto sa spc.rs

Pred ovim ugodnikom Božjim demoni su bežali, a bolest i smrt gubile moć – otkrivamo kako je krotkošću i smernošću zadobio silu veću od svakog čuda.

Srpska pravoslavna crkva 19. juna proslavlja Prepodobnog Sisoja Velikog, jednog od najvoljenijih podvižnika drevnog hrišćanskog sveta, koji je svojim životom pokazao kako se do najviših visina duhovnosti dolazi kroz krotost i smernost.

Učenik Svetog Antonija i pustinjački život

Rođen u Misiru, Sisoje je bio učenik Svetog Antonija Velikog, začetnika pustinjačkog života. Posle smrti svog učitelja, nastanio se na planini Antonijevoj, gde je šezdeset godina proveo u najstrožem podvigu, postu i molitvi. Tamo je, kako predanje govori, toliko ukrotio sebe da je postao krotak i nezlobiv kao jagnje. Baš zbog te krotosti, Bog ga je obdario tolikom blagodaću da je mogao isceljivati bolesnike, izgoniti nečiste duhove, pa čak i mrtve vaskrsavati.

Mudre pouke svetitelja

Njegova mudrost i jednostavnost ostali su upamćeni kroz brojne pouke. Kada su ga pitali kako dostići smernost, odgovarao je:

– Kada se neko izvežba da priznaje svakoga čoveka boljim od sebe, time zadobija smernost.

Predavanje Božijoj volji

Za njega nije bilo važnije stvari od predavanja Božijoj volji. Učio je monahe:

– Ma kako iskušenje da se dogodi čoveku, treba da prizna da je to zbog greha njegovih. A ako li se što dobro dogodi, treba govoriti da se dogodilo po promislu Božjem.

Čistota uma važnija od mudrih izreka

Jednom je monah Amon žalio Sisoju kako ne može da upamti mudre izreke da bi ih ponovio drugima. Svetitelj mu je odgovorio rečima koje i danas leče nemirne duše:

– To nije nužno. Nužno je zadobiti čistotu uma i govoriti iz te čistote, polažući nadu na Boga.

Upokojenje Prepodobnog Sisoja Velikog

Pred smrt, lice Svetog Sisoja zasijalo je kao sunce, a monasi koji su stajali oko njega divili su se tom prizoru. Kada je ispustio svoju svetu dušu, cela odaja ispunila se neizrecivim blagouhanjem, kao potvrda života u Bogu kojem je posvetio sve svoje misli, suze i dah.

Prepodobni Sisoje Veliki upokojio se 429. godine u dubokoj starosti, ostavivši iza sebe primer svetlosti u tami sveta, primer koji i danas pokazuje put onima koji traže mir u Bogu i smisao u životu.