OVO TREBA DA ZNATE PRE NEGO ŠTO UPALITE SVEĆE U CRKVI: Savet oca Danila zlata vredan - u suprotnom je bezvredno
Ako već palimo sveću - ta sveća treba da nam je podstrek za molitvu
Sveća je istovremeno znak žrtve i vere.
U pravoslavnoj tradiciji sveća zauzima posebno mesto u bogosluženju i ličnoj molitvi vernika. Kada vernik pali sveću u hramu, on time ne obavlja puki običaj, već prinosi svoju molitvu Bogu.
Plamen sveće simbolizuje svetlost Hristovu koja prosvetljuje svet, ali i čovekovu želju da njegov život bude ispunjen verom, ljubavlju i dobrim delima.
Sveća je istovremeno znak žrtve i vere.

Dok gori pred ikonom, ona podseća da i čovek treba da sagoreva u ljubavi prema Bogu i bližnjima.
Zato se sveće pale u različitim prilikama - za zdravlje i napredak živih, za duše upokojenih, tokom praznika, porodičnih slava i drugih važnih trenutaka u životu vernika.
Međutim, među mnogim vernicima često se javlja dilema: da li najpre treba upaliti sveću za žive ili za upokojene? Jedan vernik postavio je upravo to pitanje na sajtu Svetosavlje, navodeći da je čuo različita mišljenja o ovom običaju.
Odgovarajući na ovo pitanje, sveštenik Dragan je istakao da redosled nije suština vere, ali je objasnio zbog čega savetuje da se najpre zapali sveća za žive.
- Ako nema nas živih ko će usnulima paliti za pokoj duše. Zato treba da se molimo prvo za zdravlje nas i naših bližnjih, pa onda i za one koji preminuše u blagočestivoj veri - naveo je sveštenik.
Kako bi dodatno pojasnio svoj odgovor, ukazao je na molitve koje Crkva uznosi prilikom osvećenja koljiva.
- Čućeš da se sveštenik moli: "Blagoslovi Gospode semenje ovo sa raznim plodovima i osveti verne koji budu jeli od njega, jer sluge Tvoje prinesoše ovo Tebi u slavu i čast svetitelja i u spomen onih koji preminuše u blagočestivoj veri". Očigledno je da se ovde molimo prvo za žive, pa tek onda za one koji su preminuli u veri - objasnio je on.
Ako već palimo sveću - ta sveća treba da nam je podstrek za molitvu Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu. Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene. Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
OVO TREBA DA ZNATE PRE NEGO ŠTO UPALITE SVEĆE U CRKVI: Savet oca Danila zlata vredan - u suprotnom je bezvredno
KAKAV ZNAČAJ IMAJU DIKIRIJE I TRIKIRIJE U CRKVI: Moć svetlosti u rukama vladika
DA LI TREBA POLJUBITI SVEĆU PRE PALJENJA: Teolog razrešava veliku nedoumicu vernika
SA SLAVSKOM SVEĆOM NIKADA NE RADITE OVO – TO NE DONOSI BOLJITAK U KUĆI: Slobodan Vučetić otkriva kako se prave i ispravno upotrebljavaju voštanice (VIDEO)
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Iza dileme koja deli vernike stoji jednostavno pravilo – važnije je srce sa kojim se molitva upućuje nego mesto na kojem se sveća pali.
Ruski svetac, čudotvorac i utešitelj onih u nevolji, ukazuje na način života koji vodi ka duhovnoj čistoti i unutrašnjem miru.
Prema tradiciji, sveće treba da budu od čistog pčelinjeg voska, a molitve koje prate njihovo paljenje treba da potiču iz čistog srca i duše.
Pouka svetogorskog starca otvara pitanje zbog čega se greh više ne krije, već se često predstavlja kao sloboda, dok se moral, uzdržanje i pobožan život sve češće proglašavaju zaostalima.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
U SPC ne postoji jedinstvena cena za krštenje i za to postoji razlog.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Govoreći o duhovnim uzrocima ovakvog stanja, arhimandrit Jovan Jelenkov ističe da tuga može biti povezana sa odsustvom vere, kada čovek u svojoj nemoći prestaje da vidi svetlost i izlaz.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
U besedi za četvrtak 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o iskušenju da čovek odbaci Hrista zbog težine Njegovog puta i prihvati onoga koji nudi prividno lakši život, ugađa strastima i vodi u propast.