Svetlana / imageBROKER / ProfimediaArhimandrit otac Danilo Ljubotina
Ako već palimo sveću - ta sveća treba da nam je podstrek za molitvu
Arhimandrit otac Danilo Ljubotina - duhovnik dubokog iskustva, obrazovan u Beogradu, Londonu, Parizu i Švajcarskoj, i čovek koji je svojim služenjem obogatio mnoge pravoslavne zajednice širom Evrope, dao je savet vernicima kako treba da pale sveće.
Rođen u istarskom mestu Peroj, otac Danilo je služio u Puli, Beogradu, Zagrebu i bio predstavnik SPC pri sedištu EU u Briselu. Govori nekoliko stranih jezika, ali najbolje govori - jezikom ljubavi i strpljenja. Njegova preporuka je namenjena svima, koji u crkvi sa upaljenom sveću šalju poruku Bogu.
- Ako već palimo sveću - ta sveća treba da nam je podstrek za molitvu. U suprotnom, ona samo po sebi nema smisla. Ona nije samo po sebi žrtva, beskrvna žrtva, nekom neupitnom Bogu. Nego je ona podstrek, kad je zapalimo kao da se naša duša malo zapali voljom za molitvu - da se molimo Bogu za svakoga i za sve.
Printscreen TV Hram
Arhimandrit otac Danilo Ljubotina
Otac Danilo ističe da je izuzetno jaka, ali i kratka, molitva uvek pri ruci svakom hrišćaninu i da ne treba da je zaboravi.
- Moliš se i tišinom, ćutanjem... Pa isihazam i možeš i u autobusu i u tramvaju da se moliš. Barem Isusovu molitvu - "Gospode Isuse Hriste, sine Božiji, pomiluj me grešnog..."
Šta je ishaizam?
Shutterstock/Dzerkach Viktar
Isihazam (grč. ἡσυχία — mirovаnje, tihovаnje, ćutanje) je molitvena tradicija u pravoslavlju, koju praktikuju monasi isihasti (grč. ἡσυχασταί - isposnici). Ovaj način duhovnog života najviše je zastupljen na Svetoj Gori, ali nije strogo vezan za jedno mesto - isihazam se može praktikovati i na brdu, selu ili u gradu.
Isihastička praksa započinje pokajanjem i podvizima radi očišćenja duše i tela od strasti, a nastavlja se neprekidnim vežbanjem unutrašnje molitve srca. Plod takvog podviga jeste viđenje božanske svetlosti, poput apostolskog iskustva na Gori Tavor prilikom Isusovog preobraženja.
Isihazam nije samo delo podviga, već i potpuno okretanje unutrašnjosti čoveka, sjedinjeno sa punim crkvenim životom i neophodnošću pričešćivanja Svetim Tajnama.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
U subotu sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj podseća da je molitva za upokojene čin ljubavi koji osvećuje i nas same: „Ne olenji se da na svakoj molitvi pominješ sve otišle oce i braću našu…”
Svetu liturgiju je služio episkop dioklijski Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.
U Beogradu se okupilo više od 400 učesnika kampa „Srbija te zove“, a susret sa poglavarom SPC protekao je uz razgovor o poreklu, Svetom Savi, ljubavi prema bližnjem i veri.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Svetoj Paraskevi Rimljanki vernici se obraćaju sa molbom za pomoć, isceljenje i zaštitu, ali i za snagu da pobede sopstvene slabosti i sačuvaju pravoslavnu veru.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Svetoj Paraskevi Rimljanki vernici se obraćaju sa molbom za pomoć, isceljenje i zaštitu, ali i za snagu da pobede sopstvene slabosti i sačuvaju pravoslavnu veru.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.