DOBRO PAZITE ŠTA TRAŽITE OD BOGA I KAKO! Prepodobni Nikon objasnio kako tokom molitve radujete demone
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
U današnjem svetu, vaspitavati dete postaje sve teži zadatak. Svi žele da od svoje dece naprave dobre ljude, ali sve češće se pitamo – kako to postići, kad se čini da više nemamo ni jasan sistem vrednosti.
Deca rastu u svetu prepunom buke, površnosti i zbunjujućih poruka. Na svakom koraku im se nude gotovi uzori – najčešće pogrešni – koji im govore da je važno biti brz, glasan, lep, bogat… A retko ko govori o skromnosti, strpljenju, poštenju i poštovanju. Sve češće, i sami roditelji bivaju zatečeni – između želje da svojoj deci pruže najbolje i osećaja da ne znaju šta to „najbolje“ zapravo jeste.
U toj zbrci vrednosti, umesto još jedne metode, recepta ili knjige o roditeljstvu, možda je vreme da se vratimo jednostavnim istinama. Vaspitanje nije predavanje. Vaspitanje nije ni pritisak.
Ono je – način života. I ono što deca upijaju, nije ono što im govorimo, već ono što živimo. Reči pomažu, ali primer menja. A više od svega, deci treba ljubavi koja se ne izražava samo brigom, već i tihom, strpljivom molitvom – nadom da će i kada mi pogrešimo, njihovo srce naći pravi put.
U vremenu kada se sve meri rezultatima, ocenama i brzinom napretka, možda najviše vredi podsetiti sebe – dete ne traži savršenog roditelja, već prisutnog.
Starac Pajsije je govorio da za vaspitanje dece su potrebne samo tri stvari.
"Za pravilno hrišćansko vaspitanje i odgajanje dece, potrebne su tri stvari: malo reči, mnogo primera, najviše molitve".
Prava molitva ne teži ispunjenju samovolje, već da se u našem životu ostvari Božija volja.
Onaj ko iskreno ljubi, ne može da zaboravi da se za drugoga pomoli.
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Kada mu se javio Gospod Hristos u vidu krasnoga dečka, još više mu se rasplamsala ljubav prema veri.
Svetogorski podvižnik učio je da se blagodat ne spušta samo u hramu – već i tamo gde porodica zajedno deli obrok.
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
U trenucima tuge i nepravde, reči svetogorskog starca otkrivaju kako molitva za druge preobražava i dušu i život
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Nije svako davanje blagosloveno - svete knjige otkrivaju u kojim trenucima podrška može da oslabi čoveka, produbi probleme ili udalji od odgovornosti i zašto je razboritost jednako važna kao i dobra namera
Kroz suprotstavljanje Adama i Hrista, beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 2. sedmicu po Vaskrsu otkriva duboku istinu o ljudskoj prirodi, padu i nadi koja nadilazi ono što oči vide.
Jedan od najvećih pravoslavnih svetitelja u jednoj rečenici sažima iskustvo trenutka u kojem se, uprkos utisku kraja, pokreće nešto drugo.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve u Moskvi govorio je o podelama u pravoslavlju i porastu napetosti među crkvenim centrima, uz poruku da je za izlazak iz krize neophodan povratak kanonskom poretku i dijalogu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
U Starom Generalštabu obeležen Dan Vojske Srbije uz poruke o državnosti, tradiciji i nasleđu Drugog srpskog ustanka, uz prisustvo državnih i verskih i velikodostojnika.
Ona je tihi saputnik vernika u svakodnevnom životu.