Veliki bajram nije samo praznik žrtvovanja, već i vreme kada iskrenost, poštovanje i zajedništvo dolaze do izražaja u svakom rukovanju, poljupcu ruke ili izgovorenoj čestitki. Evo šta je važno znati da ne pogrešite kada nekome poželite blagosloven praznik.
Kurban-bajram, poznat i kao Bajram hadža ili Praznik žrtve, jedna je od dve najveće islamske svetkovine, koja simbolizuje pokornost Bogu i spremnost na žrtvovanje u ime vere. Ovaj praznik duboko je ukorenjen u islamskoj tradiciji, a njegovo obeležavanje prati čitav niz običaja i rituala. Međutim, za mnoge koji nisu upoznati sa svim pojedinostima, može biti zbunjujuće kako se pravilno čestita ovaj veliki dan.
Kurban-bajram slavi se kao sećanje na prvu i najvažniju žrtvu posvećenu Alahu - spremnost pravednog Ibrahima da žrtvuje svog sina Ismaila (Ismaela), poslušan Božijoj volji. Na kraju, Bog je umesto sina prihvatio kurban – žrtveno jagnje, koje je postalo simbol samopožrtvovanja i vere. Danas muslimani širom sveta prate ovaj primer tako što na Kurban-bajram prinose kurban - životinju, najčešće ovcu, kozu, govedo ili devu.
shutterstock.com/Pressmaster
Kada se čestita Kurban-bajram i kako
Kurban-bajram traje četiri dana i počinje 10. dana islamskog meseca zul-hidždžeta, neposredno nakon završetka hadža - hodočašća u Meku.
Pravilna čestitka Kurban-bajrama u muslimanskoj zajednici obično glasi:
Bajram šerif mubarek olsun (Neka ti je blagosloven ovaj plemeniti Bajram) - najčešći izraz koji se koristi u Bosni, Turskoj i delovima Balkana.
Kurban bayramınız mübarek olsun - turska verzija čestitke.
Eid Mubarak - univerzalni pozdrav na arapskom jeziku koji znači „Blagosloven praznik“ i koristi se širom sveta.
Eid al-Adha Mubarak - specifična verzija za Kurban-bajram, koja se prevodi kao „Blagoslovljeni praznik žrtvovanja“.
Čestitka se izgovara s toplinom, iskrenošću i željom za zdravljem, srećom i Božijim blagoslovom. Pored samih reči, često je uobičajeno da se prilikom čestitanja ruke stisnu u znak prijateljstva, a u nekim kulturama ljudi se ljube ili grle.
shutterstock.com/Red Stock
Nakon što se izgovori čestitka „Bajram šerif mubarek olsun“, mlađi ljube ruku starijima i tu istu ruku prislanjaju na svoje čelo
Šta treba izbegavati prilikom čestitke
Iako je Kurban-bajram praznik radosti, preporučuje se da se čestitke izgovaraju s poštovanjem i bez šaljivog tona. Nije prikladno praviti šale o verovanju ili o žrtvama koje se prinose. Takođe, važno je ne čestitati pre nego što nastupi zvanični dan Bajrama, jer to može biti znak nepažnje ili nepoznavanja tačnog datuma praznika.
Nakon što se izgovori čestitka "Bajram šerif mubarek olsun“ (Neka je plemeniti Bajram blagosloven), mlađi ljube ruku starijima i tu istu ruku prislanjaju na svoje čelo. Ovaj gest simbolizuje poštovanje, zahvalnost i ljubav prema onima koji su stariji i mudriji. Običaj je duboko ukorenjen u tradiciji muslimanskih zajednica na Balkanu.
Međutim, u savremenom društvu, posebno među mlađim generacijama, dolazi do promena u načinu izražavanja poštovanja. Dok neki i dalje praktikuju tradicionalni ritual ljubljenja ruke, mnogi se odlučuju za modernije oblike čestitanja, kao što su zagrljaji ili jednostavno izgovaranje čestitki. Ove promene često zavise od ličnih preferencija, porodičnih običaja i uticaja savremenog društva.
Važno je napomenuti da, bez obzira na način čestitanja, suština Bajrama ostaje ista: to je vreme ljubavi, poštovanja, zajedništva i deljenja radosti s najbližima. Bilo da se ruka ljubi, grli ili se jednostavno izgovori čestitka, najvažniji je iskreni duh praznika koji se prenosi među ljudima.
Društveni i verski aspekti čestitanja
U muslimanskim zajednicama čestitanje Kurban-bajrama ima veliki značaj i smatra se delom dobrih međuljudskih odnosa i jačanja zajedništva. Nakon molitve Bajram-namaza, ljudi posećuju porodicu, prijatelje i komšije, deleći radost praznika, darove i tradicionalne specijalitete.
Ispravno čestitanje Kurban-bajrama je način da se oda priznanje tradiciji, ali i da se iskaže poštovanje prema suštini praznika solidarnosti, milosrđu i veri.
Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja izražava zadovoljstvo što je ova inicijativa dobila podršku, kao jasan korak u afirmaciji verskih prava i poštovanju identiteta svih građana Srbije.
Svi muslimanski verski praznici računaju se po mesečevoj, a ne po sunčevoj godini, a Kurban-bajram je dva meseca i deset dana posle Ramazanskog bajrama.
U dirljivoj poruci upućenoj islamskim vernicima, poglavar SPC pozvao je na molitvu, razumevanje i građenje društva zasnovanog na vrednostima milosrđa, dobra i međusobnog poštovanja.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Ovaj veliki islamski praznik predstavljaju duboko ukorenjenu tradiciju koja spaja duhovnost, porodicu i zajednicu, a ove godine obeležava se 16. juna. Kroz molitvu, žrtvu i solidarnost, vernici stvaraju atmosferu ljubavi i zajedništva koja odjekuje daleko izvan njihovih domova.
Od čišćenja doma i odlaska na mezarja do kurbana i porodičnih okupljanja: objašnjenja koja otkrivaju kako se kroz svakodnevne običaje čuva duh praznika i prenosi kroz generacije.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Nakon godina duhovnog traganja i formacije, zaređen je za sveštenika Katoličke crkve u Zagrebu, u slavlju koje je okupilo Crkvu sa pet kontinenata i snažnoj poruci o pozivu koji menja život iz temelja.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Sveti Otac tokom posete Španiji poručio da Crkva mora da čuje žrtve, prizna odgovornost i obezbedi obeštećenje, uz jačanje mera zaštite i prevencije zloupotreba.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.