Svi muslimanski verski praznici računaju se po mesečevoj, a ne po sunčevoj godini, a Kurban-bajram je dva meseca i deset dana posle Ramazanskog bajrama.
Muslimani 6. juna obeležavaju Kurban-bajram, jedan od dva najveća praznika u islamu. Obeležavanje praznika vezano je i za odlazak vernika na Hadž u Meku i Medinu.
Kurban-bajram ili Dan žrtve slavi se četiri dana. Prvog dana Kurban-bajrama, očevi i majke bogato daruju svoju decu i najmlađu rodbinu, a žene pripremaju bogate trpeze za goste.
Praznik se dočekuje u kućama, a u zoru se odlazi u džamije na sabah-namaz, gde se čeka izlazak sunca i klanja Bajram-namaz.
Posle čestitanja, odlazi se na groblje, a potom kući gde je, prema pravilima šerijata, sve pripremljeno za žrtvu Kurbana.
Kurbansko meso se deli na tri dela, od kojih je jedan namenjen siromasima, drugi rodbini, a treći se ostavlja u kući. Kurbansko meso može se podeliti i nemuslimanima, a cilj darivanja je zbližavanje ljudi i negovanje dobrosusedskih odnosa.
Zabeleženo je da je prorok Muhamed prvi deo mesa koji bi odsekao, kao znak pažnje i dobre volje, uvek poklanjao komšijama, hrišćaninu i Jevrejinu.
Kurban-bajram se naziva i hadžijski, zato što se toga dana završava glavno godišnje hodočašće Kabi u Meki.
Hadž je jedna od pet glavnih verskih obaveza punoletnih islamskih vernika, ako mogu finansirati troškove hodočašća, ne ugrožavajući normalan život svoje porodice. Hadžiluk se ne smatra samo ispunjavanjem božje zapovesti, nego i dokazom jednakosti svih pripadnika islamske vere pred Alahom, a cilj mu je i potvrda jedinstva i solidarnosti islamskog sveta.
Običaj hodočašća svetih mesta poznat je i u preislamskoj Arabiji, kao i među semitskim narodima.
Svi muslimanski verski praznici računaju se po mesečevoj, a ne po sunčevoj godini, a Kurban-bajram je dva meseca i deset dana posle Ramazanskog bajrama.
Kroz ovaj proces dete uči kako da postane odgovorna, saosećajna i kompetentna osoba koja može pozitivno doprineti svojoj zajednici i živeti ispunjen život.
U pravoslavni manastir na najvećem ostrvu Mramornog mora svake godine dolazi više od 250.000 ljudi islamske veroispovesti, posebno na Đurđevdan, ostavljajući molitve i želje pred ikonom sveca za kojeg kažu da ne gleda ko je ko — već kako mu se srce moli.
Jevanđelje nas danas poučava da je Hristos jedini istinski Pastir koji poznaje svoje i polaže život za njih, dok one koji dolaze mimo Njega prepoznaje kao lopove i razbojnike, jer samo kroz Njega čovek nalazi spasenje, sigurnost i duhovnu pašu.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja izražava zadovoljstvo što je ova inicijativa dobila podršku, kao jasan korak u afirmaciji verskih prava i poštovanju identiteta svih građana Srbije.
Snimak je ubrzo preplavio društvene mreže, a komentari su mahom pozitivni. Mnogi su izrazili nadu da će crkva imati više ovako otvorenih i pristupačnih sveštenika.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.