STARINSKA POSNA ŠTRUDLA SA MAKOM I ORASIMA: Bakin recept koji spaja jednostavnost i porodičnu toplinu (VIDEO)
Jednostavan recept za mirisnu poslasticu u danima posta koja okuplja porodicu i vraća tradiciju u dom.
Kolač od oraha, kakaoa i domaćeg pekmeza nekada je bio omiljena poslastica u danima posta na vodi.
U danima posta na vodi, kada trpeza postaje skromnija, u mnogim srpskim domovima nastajale su poslastice koje su jednostavnošću osvajale više od raskošnih kolača. Bake su umele da od nekoliko sastojaka naprave tortu koja se pamti po mirisu oraha, blagoj slatkoći domaćeg pekmeza i onom starinskom ukusu koji podseća na porodičnu kuhinju u kojoj se sve priprema strpljivo i s merom.
Ova poslastica, čiji je recept u starim bakinim sveskama ispisan ispod naslova srpska posna torta, upravo je takva - jednostavna, ali iznenađujuće bogata, meka i sočna, gotovo da se topi u ustima. U vreme kada se posti na vodi, ova torta bez jaja i mleka, ali i bez brašna, bila je mala radost na trpezi - kolač koji ne traži mnogo, a daruje mnogo više nego što se očekuje.
650 g šećera

Gušće skuvati 500 g šećera sa malo vode i tome dodati sve mlevene orahe. Sve dobro izmešati, prokuvati šećer sa orasima dok se masa ne zgusne, skinuti sa vatre i podeliti na tri dela. Prvi deo obojiti sa 20 g kakaoa, drugi ostaviti kakav jeste, a treći deo obojiti sa nekoliko kapi ekstrata od maline. Na dasku ovlaženu vodom izručiti sva tri dela, pa napraviti tri lista za tortu. Prvi list premazati pekmezom od kajsije, preko njega staviti drugi deo i njega namazati pekmezom, zatim staviti treći deo i preliti glazurom od kakaoa.
Glazura
Za glazuru skuvati 150 g šećera, dodati 100 g kakaoa, izmešati, skinuti sa vatre i mešati varjačom dok se preliv malo ne zgusne, a porom glazuru naneti na tortu i ravnomerno rasporediti.
Jednostavan recept za mirisnu poslasticu u danima posta koja okuplja porodicu i vraća tradiciju u dom.
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Bez ulja i mleka, a pun badema, oraha, meda i mirisa cimeta – ovaj starinski kolačspaja suve kruške, šljive, kajsije i smokve u raskošnu zimsku poslasticu koja se lako pravi, dugo ostaje sveža i idealna je za dane posta na vodi.
Od oraha, urmi, smokava i suvog grožđa nastaje brza domaća poslastica na vodi koja se lako oblikuje, dugo ostaje sočna i prija kao lagan slatki zalogaj posle posnog obroka.
Ova skromna poslastica, nekada obavezna u postu i omiljena među decom, pravila se od svega nekoliko sastojaka i sušila na suncu, a danas ponovo budi interesovanje i otkriva duh starinskih kuhinja.
Kombinacija pasulja i brokolija, začinjena domaćim aromama, hrani telo i podseća na recepte na kojima su odrasle generacije na našim prostorima.
Ovaj recept bez mleka, jaja i ulja pokazuje da jednostavnost ne znači odricanje - naučite kako pripremiti mekane kore i bogat fil koji će uneti toplinu u svaki postni trenutak.
Od osnovnih sastojaka bez jaja i mleka, ova posna pogača spaja karamelizovani luk i kim u mekano, mirisno testo koje je jednostavno za pripremu, a dovoljno posebno da se pamti i u danima posta na ulju.
Jednostavan recept iz domaće kuhinje koji se pripremao u mrsne dane, uz pažljivo birane sastojke i strpljenje koje svakoj trpezi daje posebnu toplinu i punoću ukusa.
Brza priprema i bogat ukus izdvajaju ovu poslasticu koja potiče iz manastirske tradicije i lako se pravi u svakoj kuhinji.
Jednostavan recept od nekoliko sastojaka donosi osećaj lakoće i vraća ravnotežu posle obilnih obroka, baš onako kako su to radile nekadašnje domaćice.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Jedan od najvećih pravoslavnih svetitelja u jednoj rečenici sažima iskustvo trenutka u kojem se, uprkos utisku kraja, pokreće nešto drugo.
Poglavar Ruske pravoslavne crkve u Moskvi govorio je o podelama u pravoslavlju i porastu napetosti među crkvenim centrima, uz poruku da je za izlazak iz krize neophodan povratak kanonskom poretku i dijalogu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje