POSNE BOMBICE MONAHINJE ATANASIJE: Recept koji spaja tradiciju, toplinu, mir i bogat ukus u domaćoj kuhinji
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Jednostavna priprema, stari porodični trikovi i miris koji odmah priziva toplinu i okuplja sve za stolom.
Post na vodi ne mora da podrazumeva odricanje od radosti, već njeno preobraženje – i za trpezom, i u srcu. U danima kada se uzdržavamo, domaća kuhinja često postaje mesto tihe kreativnosti, gde se od jednostavnih sastojaka rađa toplina koja okuplja porodicu.
Mramorni jafa kolač na vodi upravo je takva poslastica: miris narandže i cimeta širi se domom dok se u testu prepliću svetli i tamni slojevi, podsećajući da i u skromnosti može biti raskoši. Ovaj stari recept, prenošen generacijama iz sveske u svesku, dokazuje da post ne oduzima slatkoću – već je čini dubljom i smislenijom.
• 250 ml ceđenog soka od narandže

U činiji pomešajte mlaku vodu i sok od narandže. Dodajte šećer, cimet, vanilin šećer i rendanu koru narandže, pa sve dobro sjedinite dok se šećer ne rastvori. Umešajte brašno pomešano sa praškom za pecivo i mešajte dok ne dobijete glatku smesu bez grudvica.
Odvojte nekoliko kašika smese u posebnu činijicu i umešajte kakao kako biste dobili tamni deo.
Kalup obložite papirom za pečenje. Sipajte svetli deo smese, a zatim kašikom ubacujte tamnu smesu od kakaa na nekoliko mesta. Dodajte kašičice džema preko testa i čačkalicom ili nožem lagano prošarajte smesu kako biste dobili lep mramorni efekat.
Pecite u unapred zagrejanoj rerni na 180 stepeni oko 40 minuta, potom izvadite i ostavite da se malo ohladi pre sečenja.
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Tradicionalna poslastica sa domaćim pekmezom i orasima koja spaja manastirsku skromnost i toplinu porodične trpeze – idealna za dane posta na vodi.
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Ova brza, zdrava poslastica očarava jednostavnošću i prirodnim aromama.
Bez ulja i mleka, a pun badema, oraha, meda i mirisa cimeta – ovaj starinski kolačspaja suve kruške, šljive, kajsije i smokve u raskošnu zimsku poslasticu koja se lako pravi, dugo ostaje sveža i idealna je za dane posta na vodi.
Mekane kore, bogat fil od oraha i čokolade i delikatan fondan sa malinom koji dokazuje da post može biti savršenog ukusa.
Od oraha, urmi, smokava i suvog grožđa nastaje brza domaća poslastica na vodi koja se lako oblikuje, dugo ostaje sočna i prija kao lagan slatki zalogaj posle posnog obroka.
Starinska, praktična zamena koja je vremenom dobila svoje stalno mesto na porodičnoj trpezi.
Miris jagoda, putera i oraha vraća se u domaćinstva uz jednostavnu pripremu koja je nekada bila rezervisana za dane kada trpeza nije bila posna.
U različitim krajevima srpskih zemalja i danas se za zadušni dan mesi pogača, čija priprema čuva običaj star vekovima i prenosi se kao deo porodičnog predanja.
Jednostavan recept iz pravoslavne tradicije spaja šumske plodove, miris luka i sporo pečenje pod sačem, u jelo koje je hranilo generacije tokom posta.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.