POSNE BOMBICE MONAHINJE ATANASIJE: Recept koji spaja tradiciju, toplinu, mir i bogat ukus u domaćoj kuhinji
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Jednostavna priprema, stari porodični trikovi i miris koji odmah priziva toplinu i okuplja sve za stolom.
Post na vodi ne mora da podrazumeva odricanje od radosti, već njeno preobraženje – i za trpezom, i u srcu. U danima kada se uzdržavamo, domaća kuhinja često postaje mesto tihe kreativnosti, gde se od jednostavnih sastojaka rađa toplina koja okuplja porodicu.
Mramorni jafa kolač na vodi upravo je takva poslastica: miris narandže i cimeta širi se domom dok se u testu prepliću svetli i tamni slojevi, podsećajući da i u skromnosti može biti raskoši. Ovaj stari recept, prenošen generacijama iz sveske u svesku, dokazuje da post ne oduzima slatkoću – već je čini dubljom i smislenijom.
• 250 ml ceđenog soka od narandže

U činiji pomešajte mlaku vodu i sok od narandže. Dodajte šećer, cimet, vanilin šećer i rendanu koru narandže, pa sve dobro sjedinite dok se šećer ne rastvori. Umešajte brašno pomešano sa praškom za pecivo i mešajte dok ne dobijete glatku smesu bez grudvica.
Odvojte nekoliko kašika smese u posebnu činijicu i umešajte kakao kako biste dobili tamni deo.
Kalup obložite papirom za pečenje. Sipajte svetli deo smese, a zatim kašikom ubacujte tamnu smesu od kakaa na nekoliko mesta. Dodajte kašičice džema preko testa i čačkalicom ili nožem lagano prošarajte smesu kako biste dobili lep mramorni efekat.
Pecite u unapred zagrejanoj rerni na 180 stepeni oko 40 minuta, potom izvadite i ostavite da se malo ohladi pre sečenja.
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Tradicionalna poslastica sa domaćim pekmezom i orasima koja spaja manastirsku skromnost i toplinu porodične trpeze – idealna za dane posta na vodi.
Jednostavan, domaći kolač koji se pravi polako, sa strpljenjem, a svaki zalogaj donosi toplinu i radost.
Ova brza, zdrava poslastica očarava jednostavnošću i prirodnim aromama.
Bez ulja i mleka, a pun badema, oraha, meda i mirisa cimeta – ovaj starinski kolačspaja suve kruške, šljive, kajsije i smokve u raskošnu zimsku poslasticu koja se lako pravi, dugo ostaje sveža i idealna je za dane posta na vodi.
Mekane kore, bogat fil od oraha i čokolade i delikatan fondan sa malinom koji dokazuje da post može biti savršenog ukusa.
Od oraha, urmi, smokava i suvog grožđa nastaje brza domaća poslastica na vodi koja se lako oblikuje, dugo ostaje sočna i prija kao lagan slatki zalogaj posle posnog obroka.
Kore od oraha i raskošan fil čine je poslasticom kojoj ćete se uvek rado vraćati.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Recept iz domaće kuhinje donosi jednostavnu poslasticu od nekoliko sastojaka, sa vazdušastim slojevima i bogatim čokoladnim punjenjem koje će obradovati i najmlađe i odrasle.
Pržena pastrmka puni se smesom od tucanih oraha, prezle, peršuna, belog luka i limuna, a priprema je sasvim jednostavna.
Njegova majka Ana dugo nije mogla da ima dece, pa je u molitvi od Boga izmolila sina i zavetovala se da će ga posvetiti Gospodu.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Ko vas voli, oženiće se vama, govorio je starac Pajsije devojkama.
Dete koje je čulo takve reči, prema njegovom tumačenju, ne treba da živi u strahu da je zauvek obeleženo.
Krstovi, ikone i crkveni barjaci predvode vernike u molitvi, ali iza ovog prizora stoji tradicija čije korene nalazimo još u Svetom pismu.