KAD ISTINA POSTAJE DEMONSKO ORUŽJE: Otac Andrej o stvarima o kojima se uvek mora ćutati
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
U vremenu u kome se reč izgovara brže nego što se misao rodi, a sud donosi pre nego što se istina sasluša, čovek sve češće postaje rob sopstvenih naglih osećanja.
Gnev, kao oganj skriven pod pepelom, lako se rasplamsa i zahvati srce, pomrači um i pomuti rasuđivanje.
Dovoljna je jedna teška reč, jedan pogled, jedna nepravda da se u čoveku podigne bura.
Pravoslavno predanje, međutim, ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Sveti oci su učili da gnev najpre pogađa onoga koji ga nosi. On razdire nutrinu, oduzima mir, udaljava od molitve i čini da čovek zaboravi na smirenje, koje je temelj svake vrline.
Sveti podvižnici su govorili da je ćutanje u času gneva dragocenije od mnogih podviga. Ćutanje ne kao slabost, već kao svesna odluka da se ne povredi bližnji. Jer reč izgovorena u ljutnji ostaje da odzvanja i kada se strasti smire.
Duhovno iskustvo Crkve uči da je gnev moguće preobraziti. Umesto da se izlije na bližnje, on može postati podsticaj za unutrašnju borbu - protiv sopstvene sujete, nestrpljenja i gordosti.
Kada čovek oseti da mu srce ubrzano kuca, da mu misli postaju oštre i reči spremne da povrede, tada je vreme da se povuče u tišinu. Ne da bi pobegao od problema, već da bi se suočio sa sobom.
O tome svedoči i pouka Sveti Nektarije Eginski, koji je svojim životom pokazao kako se trpljenjem i tišinom čuva dostojanstvo duše:
"Razuman kad se naljuti sedi i tihuje, da umiri srce svoje, da ga ne ophrva gnev, da bi ostao svoj gospodar".
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
U duhovnom smislu, prijateljstvo je dar, ali i odgovornost.
Pobediti sebe teže je nego pobediti bilo koga drugog.
Pravoslavlje uči da prava snaga nije u tome da čovek pobedi drugoga, već sebe.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
U besedi za petak prve nedelje po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto gorčina, gnev, ljutnja, pakoš i nepraštanje nisu samo slabosti, već prepreke koje čoveka udaljavaju od blagodati i unutrašnje radosti.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Iz ugla kanonskog pravoslavlja, reč je o pokušaju stvaranja paralelne crkvene strukture bez priznanja i apostolskog prejemstva, dok se iza priče o "novoj crkvi" otvara i pitanje prisvajanja srpskih svetinja
Reči duhovnika iz Vitovnice podsećaju da se najveće unutrašnje borbe često vode u čovekovim mislima.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, grčki pravoslavni publicista Panajotis Ljakos podseća na svetootačko predanje koje upozorava na duboku duhovnu krizu i udaljavanje od smisla ljudskog postojanja.
U besedi za ponedeljak 8. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički poziva vernike da traže ono što ne prolazi i što čoveka priprema za Carstvo Božje.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
U besedi za ponedeljak 8. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički poziva vernike da traže ono što ne prolazi i što čoveka priprema za Carstvo Božje.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, grčki pravoslavni publicista Panajotis Ljakos podseća na svetootačko predanje koje upozorava na duboku duhovnu krizu i udaljavanje od smisla ljudskog postojanja.
Kratka rečenica kojom muslimani počinju mnoge svakodnevne aktivnosti nosi duboko duhovno značenje i podseća vernike na Božju milost, pomoć i blagoslov.