KAD ISTINA POSTAJE DEMONSKO ORUŽJE: Otac Andrej o stvarima o kojima se uvek mora ćutati
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Pravoslavno predanje ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
U vremenu u kome se reč izgovara brže nego što se misao rodi, a sud donosi pre nego što se istina sasluša, čovek sve češće postaje rob sopstvenih naglih osećanja.
Gnev, kao oganj skriven pod pepelom, lako se rasplamsa i zahvati srce, pomrači um i pomuti rasuđivanje.
Dovoljna je jedna teška reč, jedan pogled, jedna nepravda da se u čoveku podigne bura.
Pravoslavno predanje, međutim, ne gleda na gnev samo kao na prolaznu emociju, već kao na duhovni ispit.
Sveti oci su učili da gnev najpre pogađa onoga koji ga nosi. On razdire nutrinu, oduzima mir, udaljava od molitve i čini da čovek zaboravi na smirenje, koje je temelj svake vrline.
Sveti podvižnici su govorili da je ćutanje u času gneva dragocenije od mnogih podviga. Ćutanje ne kao slabost, već kao svesna odluka da se ne povredi bližnji. Jer reč izgovorena u ljutnji ostaje da odzvanja i kada se strasti smire.
Duhovno iskustvo Crkve uči da je gnev moguće preobraziti. Umesto da se izlije na bližnje, on može postati podsticaj za unutrašnju borbu - protiv sopstvene sujete, nestrpljenja i gordosti.
Kada čovek oseti da mu srce ubrzano kuca, da mu misli postaju oštre i reči spremne da povrede, tada je vreme da se povuče u tišinu. Ne da bi pobegao od problema, već da bi se suočio sa sobom.
O tome svedoči i pouka Sveti Nektarije Eginski, koji je svojim životom pokazao kako se trpljenjem i tišinom čuva dostojanstvo duše:
"Razuman kad se naljuti sedi i tihuje, da umiri srce svoje, da ga ne ophrva gnev, da bi ostao svoj gospodar".
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
U duhovnom smislu, prijateljstvo je dar, ali i odgovornost.
Pobediti sebe teže je nego pobediti bilo koga drugog.
Pravoslavlje uči da prava snaga nije u tome da čovek pobedi drugoga, već sebe.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Kroz jednostavnu priču o učitelju i njegovim učenicima, patrijarh Pavle je pokazao je da uzrok vike ne leži besu, već u razdvojenosti među ljudima.
Ravnodušnost nije zaštita duše, upozorava svetitelj, već put ka osudi i gubitku večnog života.
Na stenama koje se obrušavaju ka Egejskom moru, u mreži lanaca, merdevina i čekrka, Karulja čuva život sveden na tišinu, molitvu i odricanje kakvo se retko može videti.
U parohiji Svetog Jovana Bogoslova na Long Ajlendu, preobraćenici, među kojima je i jedno dete, ušli su u katekumenski put, dok protojerej Džonatan Ivanov poručuje da interesovanje za pravoslavlje u zajednici raste.
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Već četrnaesti dan od dolaska Časnog pojasa u Hram Svetog Save, vernici iz različitih krajeva sveta i Srbije svedoče o iskustvu koje, kako kažu, prevazilazi samo čekanje i postaje lični čin vere i odricanja.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Pravoslavno učenje poziva roditelje da svoju decu vaspitavaju sa strpljenjem, blagim savetom i molitvom.
Knez Duklje bio je zarobljenik, suprug Samuilove kćeri i pravedan vladar koji je stradao zbog prevare, a njegovo ime i danas okuplja hiljade vernika pred moštima i svetinjama koje se vezuju za njegov život.
U besedi za četvrtak prve sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje duhovni preokret u kome čovek, po sopstvenoj odluci, gubi unutrašnju zaštitu i ulazi u stanje koje menja njegovu prirodu iz temelja.