KAKO NASTAJU NEUROZE I DRUGE DUŠEVNE MUKE: Patrijarh Pavle otkrio kako sačuvati psihu i šta možemo, u tom smislu, naučiti od dece
Crkva uči da čovek nije samo telo i psiha, već i duhovno biće koje čezne za smislom, ljubavlju i zajedništvom sa Bogom.
U pravoslavnoj tradiciji hleb nikada nije bio samo namirnica.
U vremenu izobilja, kada su prodavnice pune, a trpeze bogate, hleb je postao nešto što se podrazumeva. Kupuje se usput, ostavlja da odstoji, zaboravlja u kesi i, neretko, bez mnogo razmišljanja završava u smeću.
Upravo u toj lakoći odbacivanja ogleda se jedna tiha, ali duboka duhovna kriza - zaborav koliko je hleb svetinja i koliko truda stoji iza svakog njegovog zalogaja.
U pravoslavnoj tradiciji hleb nikada nije bio samo namirnica. On je znak Božjeg dara i čovekovog rada, plod zemlje i znoja, molitve i nade.
Hleb zauzima značajno mesto u Bibliji, služeći kao moćan simbol u Starom i Novom zavetu. Od prvog pomena u Postanju, gde Bog naglašava trud i borbu povezane sa zarađivanjem hleba, do Novog zaveta u Hristovom telu i krvi, hleb nosi duboko duhovno značenje.
U knjizi Postanja, simbol hleba je prepleten sa pojmom hrane i posledicama neposlušnosti. U Edemskom vrtu, Adamu i Evi je Bog zapovedio da ne jedu sa drveta poznanja dobra i zla. Međutim, namamljeni zmijom kroz koju deluje duh Sotone, podlegli su iskušenju i jeli su zabranjeni plod. Kao rezultat njihove neposlušnosti, izabačeni su iz Edenskog vrta i Bog je uz izrečena prokletstava Adamu, rekao i sledece:
"U znoju lica svoga ješćeš hleb dok se ne vratiš u prah."
U Svetoj liturgiji hleb dobija svoje najuzvišenije značenje. Od prosfore, koja se sa molitvom prinosi, do Svetog pričešća, u kojem vernici primaju Telo Hristovo, hleb postaje most između neba i zemlje. Zato poštovanje prema hlebu nije samo socijalna ili moralna obaveza, već duhovni čin.
Danas, međutim, mnogi olako posegnu za kantom za otpatke, ne razmišljajući o tome da bacaju i plod tuđeg rada i Božjeg milosrđa.
Zato je važno podsetiti se reči blaženopočivšeg patrijarha srpskog Pavle, koji je jednostavno i jasno opominjao:
"Eto, kako se olako baci parče hleba. A pre godinu dana neko je orao njivu, sejao, strahovao da mlade biljke ne izmrznu od mraza i čekao da padne sneg, koji će pokriti i zaštiti pšenicu. U proleće žito je raslo pod blagim sunčevim zracima. Pa, u leto, kad sazri, strepeo čovek hoće li pasti grad ili naići oluja i sav trud uništiti. Potom žito žnjeo po najvećoj vrućini, pa, nosio u mlin. Neko to brašno sa vodom mesio, i od testa pekao hleb. Da bi hleb došao na naš sto, potrebna je puna godina rada mnogih ruku i Božji blagoslov. Hleb treba poštovati."
Crkva uči da čovek nije samo telo i psiha, već i duhovno biće koje čezne za smislom, ljubavlju i zajedništvom sa Bogom.
Patrijarh Pavle ni tada nije izgubio svoju blagost niti je dozvolio da ga nepristojnost uznemiri.
Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega.
Formalnosti i spoljašnje prakse mogu dati okvir, ali samo iskrena veza sa Bogom i moralna doslednost čine veru potpunom i stvarno živom.
U nekim delovima Srbije, domaćin ili mlađi član porodice odlazi lično do prijatelja i poziva ga na slavu, uz prijateljski razgovor. Uoči slave, u nekim krajevima se kao pozvnica onome koga domaćin želi da ugosti, šalje manji hleb ili lepinja...
Ono što je svim svetogorskim hlebovima zajedničko jeste da se prave bez kvasca, da su mirišljavi, spolja hrskavi, a unutra mekani.
Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu, istakao je Đurđević.
Starica sa Krita podsećala je da se u trenucima nemira ne traže komplikovani odgovori, već da se srce okrene ka molitvi koja donosi utehu i snagu.
Mi ljudi često zaboravljamo da nam je smrt bliža od kragne, upozorava otac Goran.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
U besedi za subotu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se duhovna borba najpre vodi u mislima, gde se odlučuje hoće li čovek slediti Boga ili sopstvene strasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Atanasija Atonskog po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Emilijan. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Bruna iz Segnija, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Reči ruskog svetitelja upozoravaju na zamku u koju mnogi upadnu kada su povređeni: umesto da se izbore sa zlom, počnu da ga nose u sebi.