Judith Haeusler / ImageSource / ProfimediaGde je najbolje čuvati hleb
Ono što je svim svetogorskim hlebovima zajedničko jeste da se prave bez kvasca, da su mirišljavi, spolja hrskavi, a unutra mekani.
Monaški hleb, koji se do pre nekoliko dana mogao jesti isključivo na Hilandaru, od skoro se može kupiti u prodavnicima više maloprodajnih lanaca u zemlji, a sedam dinara od svakog kupljenog hleba biće izdvojeno u poseban fond kako bi se pomoglo najosetljivijim kategorijama u Srbiji - deci, siromašnima, bolesnima...
Odluku o preusmeravanju prikupljenog novca doneće Svešteni sabor Hilandara, jedne od najvećih srpskih pravoslavnih svetinja.
Svetogorci sami pripremaju hleb, a on je, kako kažu oni koji su ga probali, veoma ukusan i obogaćen različitim žitaricama i bez štetnih aditiva. Uz masline, predstavlja osnovnu monašku hranu koja se koristi ne samo u dane posta, nego i inače.
Na Svetoj Gori, u Hilandaru, monasi, inače, spremaju više vrsta hleba, a ovaj koji se od skoro može naći u prodavnicama širom Srbije je, kako je naveo iguman Hilandara, arhimandrit Metodije - polubeli, hrskave kore i meke unutrašnjosti, sa semenom lana, suncokreta i bundeve. Pridodato mu je začinsko bilje, kim, majčina dušica i bosiljak...
Osim ovoga, monasi sa Hilandara svakodnevno prave i hleb sa maslinama, koji se zove - eliopsomo. Ono što je svim hlebovima zajedničko jeste da se prave bez kvasca, da su mirišljavi, spolja hrskavi, a unutra mekani. Mi vam donosimo recept za eliopsomo pa ga bez velike muke možete napraviti i u svom domu.
Sastojci:
250 g mekog brašna
250 g oštrog brašna
125 ml soka od pomorandže
125 ml vode
1 kašičica sode bikarbone
15 maslina bez koštice
Priprema:
Pomešajte oba brašna, prašak za pecivo i sodu bikarbonu, pa ulijte vodu i sok od pomorandže. Sve dobro zamesite da dobijete glatko testo, koje će biti malo ređe, ali ne brinite tako treba. Masline možete iseckati ili ostaviti cele, pa ih umešajte u testo i još jednom sve dobro izmešajte. Smesu prebacite u okrugao pleh obložen sa pek papirom, lepo poravnajte varjačom i možete još par maslina utisnuti odozgo. Pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 200 C oko 40 minuta dok ne dobije rumenu koricu.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Ova rečenica, jednostavna i snažna, ključna je za duhovni napredak pravoslavnih vernika. A optinski starac, jedan od najcenjenijih duhovnika u pravoslavnom svetu, često je isticao njen značaj dajući smernice za svakodnevnu upotrebu.
Od prvog čuda Hrista u Kani Galilejskoj do kontinuiranih isceliteljskih dela u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, verski analitičar Predrag Đokić osvetljava duboke duhovne poruke i Božju milost koja ne poznaje granice.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Keliot iz kelije Svetog Jovana Krstitelja na Svetoj Gori zadobio je teške povrede u udesu kod Trikale, a njegova smrt zavila je u tugu bratstvo Ivirona i monašku zajednicu Meteora.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.