Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Na 13. avgust pre 35 godina je odlučeno da se u manastiru Hilandar ponovo uspostavi opštežiće. Pre 12. avgusta 1990. godine, hilandarsko bratstvo je oko dva veka živelo u idioritmiji.
Opštežiće (kinovija) podrazumeva zajednički život monaha u manastiru, učešće u zajedničkim bogosluženjima i trpezama, pokorno poštovanje igumana kao autoriteta. Idioritmija, suprotno opštežiću, dopušta monasima pravo na ličnu imovinu, zasebno stanovanje i ishranu, uz obavezu da samo o velikim praznicima učestvuju u zajedničkim bogosluženjima i obedima.
Da li ste posetili manastir Hilandar?
SPC
Anketa
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti. Nakon oslobođenja od Turaka, povratak opštežića u svetogorske manastire uopšte nije bio jednostavan proces. Na Svetoj gori su leta 1990. godine samo četiri od 20 manastira bila osobenožiteljna - Velika Lavra, Vatoped, Hilandar i Pantokrator.
Povratku opštežiteljnog poretka u srpski manastir Hilandar je značajno doprineo i blaženopočivši episkop zahumsko - hercegovački Atanasije (Jevtić). On je doputovao u Hilandar u julu 1990. godine i učestvovao je u proslavi praznika Presvete Bogorodice Trojeručice. Pre dolaska u Hilandar boravio je sa studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Pontu i Kapadokiji.
printscreen
Vladika Atanasije je tada bio arhimandrit i obilazio je i druge manastire na Atosu. Tom prilikom je razgovarao sa mnoštvom svetogorskih monaha i saznao da su skoro svi manastiri ponovo uspostavili opštežiće - osim četiri, među kojima je bio i Hilandar.
Svetogorci su zamolili arhimandrita Atanasija da utiče na tadašnje hilandarsko bratstvo i predloži da i oni donesu odluku o prelasku iz idioritmije u kinoviju. Otac Atanasije je na praznik Presvete Bogorodice Trojeručice 1990. godine napisao pismo hilandarskim starcima i istovremeno preneo opšte raspoloženje Svetogoraca.
Pismo je otpočeo sledećim rečima:
"Prepodobni oci Hilandarci, po bogonadahnutoj reči Svetog Save, ktitora i kinovijarha ove svete obitelji, bolje i veće od ljubavi ništa nema!“
Pismo je bilo otkucano pisaćom mašinom, original je uništen u razornom požaru 2004. godine, a kopija se i danas čuva u Hilandaru.
Ovo obraćanje oca Atanasija je uticalo na monahe u Hilandaru, koji su ubrzo i doneli odluku o ponovnom povratku opštežića - na praznik Prepodobne majke Angeline, 12. avgusta 1990.
Na taj način se Hilandar vratio drevnom poretku ustanovljenom od strane hilandarskih osnivača, Svetog Save i Prepodobnog Simeona Mirotočivog. Za prvog igumana manastira Hilandara nakon uspostavljanja opštežića je izabran blaženopočivši arhimandrit Pajsije, koji je ustoličen na praznik Pokrova Presvete Bogorodice iste godine. Kinovijski poredak u Hilandar su pokušali da vrate i kralj Petar I i Sveti vladika Nikolaj (Velimirović), međutim u tim trenucima to nije bilo uspešno. Danas su svi manastiri na Atosu opštežiteljni.
BONUS VIDEO: Ovde je smešteno neprocenjivo blago SPC: Ljudi kidali komade haljine cara Lazara - evo šta je ostalo
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Predstavnici svih 20 svetogorskih manastira poslali snažnu poruku premijeru Grčke Kirijakosu Micotakisu i narodu – njihova tišina nije slabost, već „sila krsta“.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Neka ova monaška praksa postane deo vašeg dana - možda nećete odmah osetiti čudo, ali s vremenom primetićete da se osećate smirenije, zdravije i povezanije sa sobom i svetom oko sebe.
Njegova filozofija, prožeta duhovnim blagoslovima, poziva nas da pronađemo unutrašnji mir i ispunjenje, čineći svet oko nas srećnijim, mirnijim i obogaćenijim.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima