Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Na 13. avgust pre 35 godina je odlučeno da se u manastiru Hilandar ponovo uspostavi opštežiće. Pre 12. avgusta 1990. godine, hilandarsko bratstvo je oko dva veka živelo u idioritmiji.
Opštežiće (kinovija) podrazumeva zajednički život monaha u manastiru, učešće u zajedničkim bogosluženjima i trpezama, pokorno poštovanje igumana kao autoriteta. Idioritmija, suprotno opštežiću, dopušta monasima pravo na ličnu imovinu, zasebno stanovanje i ishranu, uz obavezu da samo o velikim praznicima učestvuju u zajedničkim bogosluženjima i obedima.
Da li ste posetili manastir Hilandar?
SPC
Anketa
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti. Nakon oslobođenja od Turaka, povratak opštežića u svetogorske manastire uopšte nije bio jednostavan proces. Na Svetoj gori su leta 1990. godine samo četiri od 20 manastira bila osobenožiteljna - Velika Lavra, Vatoped, Hilandar i Pantokrator.
Povratku opštežiteljnog poretka u srpski manastir Hilandar je značajno doprineo i blaženopočivši episkop zahumsko - hercegovački Atanasije (Jevtić). On je doputovao u Hilandar u julu 1990. godine i učestvovao je u proslavi praznika Presvete Bogorodice Trojeručice. Pre dolaska u Hilandar boravio je sa studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Pontu i Kapadokiji.
printscreen
Vladika Atanasije je tada bio arhimandrit i obilazio je i druge manastire na Atosu. Tom prilikom je razgovarao sa mnoštvom svetogorskih monaha i saznao da su skoro svi manastiri ponovo uspostavili opštežiće - osim četiri, među kojima je bio i Hilandar.
Svetogorci su zamolili arhimandrita Atanasija da utiče na tadašnje hilandarsko bratstvo i predloži da i oni donesu odluku o prelasku iz idioritmije u kinoviju. Otac Atanasije je na praznik Presvete Bogorodice Trojeručice 1990. godine napisao pismo hilandarskim starcima i istovremeno preneo opšte raspoloženje Svetogoraca.
Pismo je otpočeo sledećim rečima:
"Prepodobni oci Hilandarci, po bogonadahnutoj reči Svetog Save, ktitora i kinovijarha ove svete obitelji, bolje i veće od ljubavi ništa nema!“
Pismo je bilo otkucano pisaćom mašinom, original je uništen u razornom požaru 2004. godine, a kopija se i danas čuva u Hilandaru.
Ovo obraćanje oca Atanasija je uticalo na monahe u Hilandaru, koji su ubrzo i doneli odluku o ponovnom povratku opštežića - na praznik Prepodobne majke Angeline, 12. avgusta 1990.
Na taj način se Hilandar vratio drevnom poretku ustanovljenom od strane hilandarskih osnivača, Svetog Save i Prepodobnog Simeona Mirotočivog. Za prvog igumana manastira Hilandara nakon uspostavljanja opštežića je izabran blaženopočivši arhimandrit Pajsije, koji je ustoličen na praznik Pokrova Presvete Bogorodice iste godine. Kinovijski poredak u Hilandar su pokušali da vrate i kralj Petar I i Sveti vladika Nikolaj (Velimirović), međutim u tim trenucima to nije bilo uspešno. Danas su svi manastiri na Atosu opštežiteljni.
BONUS VIDEO: Ovde je smešteno neprocenjivo blago SPC: Ljudi kidali komade haljine cara Lazara - evo šta je ostalo
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Predstavnici svih 20 svetogorskih manastira poslali snažnu poruku premijeru Grčke Kirijakosu Micotakisu i narodu – njihova tišina nije slabost, već „sila krsta“.
Otkrijte kako se priprema autentično koljivo iz ćelije Presvete Bogorodice Axion Esti, sa sastojcima koji simbolizuju Vaskrsenje, Carstvo nebesko i večni život.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Neka ova monaška praksa postane deo vašeg dana - možda nećete odmah osetiti čudo, ali s vremenom primetićete da se osećate smirenije, zdravije i povezanije sa sobom i svetom oko sebe.
Njegova filozofija, prožeta duhovnim blagoslovima, poziva nas da pronađemo unutrašnji mir i ispunjenje, čineći svet oko nas srećnijim, mirnijim i obogaćenijim.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.