Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Na 13. avgust pre 35 godina je odlučeno da se u manastiru Hilandar ponovo uspostavi opštežiće. Pre 12. avgusta 1990. godine, hilandarsko bratstvo je oko dva veka živelo u idioritmiji.
Opštežiće (kinovija) podrazumeva zajednički život monaha u manastiru, učešće u zajedničkim bogosluženjima i trpezama, pokorno poštovanje igumana kao autoriteta. Idioritmija, suprotno opštežiću, dopušta monasima pravo na ličnu imovinu, zasebno stanovanje i ishranu, uz obavezu da samo o velikim praznicima učestvuju u zajedničkim bogosluženjima i obedima.
Da li ste posetili manastir Hilandar?
SPC
Anketa
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti. Nakon oslobođenja od Turaka, povratak opštežića u svetogorske manastire uopšte nije bio jednostavan proces. Na Svetoj gori su leta 1990. godine samo četiri od 20 manastira bila osobenožiteljna - Velika Lavra, Vatoped, Hilandar i Pantokrator.
Povratku opštežiteljnog poretka u srpski manastir Hilandar je značajno doprineo i blaženopočivši episkop zahumsko - hercegovački Atanasije (Jevtić). On je doputovao u Hilandar u julu 1990. godine i učestvovao je u proslavi praznika Presvete Bogorodice Trojeručice. Pre dolaska u Hilandar boravio je sa studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Pontu i Kapadokiji.
printscreen
Vladika Atanasije je tada bio arhimandrit i obilazio je i druge manastire na Atosu. Tom prilikom je razgovarao sa mnoštvom svetogorskih monaha i saznao da su skoro svi manastiri ponovo uspostavili opštežiće - osim četiri, među kojima je bio i Hilandar.
Svetogorci su zamolili arhimandrita Atanasija da utiče na tadašnje hilandarsko bratstvo i predloži da i oni donesu odluku o prelasku iz idioritmije u kinoviju. Otac Atanasije je na praznik Presvete Bogorodice Trojeručice 1990. godine napisao pismo hilandarskim starcima i istovremeno preneo opšte raspoloženje Svetogoraca.
Pismo je otpočeo sledećim rečima:
"Prepodobni oci Hilandarci, po bogonadahnutoj reči Svetog Save, ktitora i kinovijarha ove svete obitelji, bolje i veće od ljubavi ništa nema!“
Pismo je bilo otkucano pisaćom mašinom, original je uništen u razornom požaru 2004. godine, a kopija se i danas čuva u Hilandaru.
Ovo obraćanje oca Atanasija je uticalo na monahe u Hilandaru, koji su ubrzo i doneli odluku o ponovnom povratku opštežića - na praznik Prepodobne majke Angeline, 12. avgusta 1990.
Na taj način se Hilandar vratio drevnom poretku ustanovljenom od strane hilandarskih osnivača, Svetog Save i Prepodobnog Simeona Mirotočivog. Za prvog igumana manastira Hilandara nakon uspostavljanja opštežića je izabran blaženopočivši arhimandrit Pajsije, koji je ustoličen na praznik Pokrova Presvete Bogorodice iste godine. Kinovijski poredak u Hilandar su pokušali da vrate i kralj Petar I i Sveti vladika Nikolaj (Velimirović), međutim u tim trenucima to nije bilo uspešno. Danas su svi manastiri na Atosu opštežiteljni.
BONUS VIDEO: Ovde je smešteno neprocenjivo blago SPC: Ljudi kidali komade haljine cara Lazara - evo šta je ostalo
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Predstavnici svih 20 svetogorskih manastira poslali snažnu poruku premijeru Grčke Kirijakosu Micotakisu i narodu – njihova tišina nije slabost, već „sila krsta“.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Neka ova monaška praksa postane deo vašeg dana - možda nećete odmah osetiti čudo, ali s vremenom primetićete da se osećate smirenije, zdravije i povezanije sa sobom i svetom oko sebe.
Njegova filozofija, prožeta duhovnim blagoslovima, poziva nas da pronađemo unutrašnji mir i ispunjenje, čineći svet oko nas srećnijim, mirnijim i obogaćenijim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.