Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti.
Na 13. avgust pre 35 godina je odlučeno da se u manastiru Hilandar ponovo uspostavi opštežiće. Pre 12. avgusta 1990. godine, hilandarsko bratstvo je oko dva veka živelo u idioritmiji.
Opštežiće (kinovija) podrazumeva zajednički život monaha u manastiru, učešće u zajedničkim bogosluženjima i trpezama, pokorno poštovanje igumana kao autoriteta. Idioritmija, suprotno opštežiću, dopušta monasima pravo na ličnu imovinu, zasebno stanovanje i ishranu, uz obavezu da samo o velikim praznicima učestvuju u zajedničkim bogosluženjima i obedima.
Da li ste posetili manastir Hilandar?
SPC
Anketa
Opštežiće se svakako vezuje za drevno monaško predanje, a idioritmijski poredak je karakterističan za prelomne istorijske trenutke, doba pozne Vizantije i period turske vlasti. Nakon oslobođenja od Turaka, povratak opštežića u svetogorske manastire uopšte nije bio jednostavan proces. Na Svetoj gori su leta 1990. godine samo četiri od 20 manastira bila osobenožiteljna - Velika Lavra, Vatoped, Hilandar i Pantokrator.
Povratku opštežiteljnog poretka u srpski manastir Hilandar je značajno doprineo i blaženopočivši episkop zahumsko - hercegovački Atanasije (Jevtić). On je doputovao u Hilandar u julu 1990. godine i učestvovao je u proslavi praznika Presvete Bogorodice Trojeručice. Pre dolaska u Hilandar boravio je sa studentima Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Pontu i Kapadokiji.
printscreen
Vladika Atanasije je tada bio arhimandrit i obilazio je i druge manastire na Atosu. Tom prilikom je razgovarao sa mnoštvom svetogorskih monaha i saznao da su skoro svi manastiri ponovo uspostavili opštežiće - osim četiri, među kojima je bio i Hilandar.
Svetogorci su zamolili arhimandrita Atanasija da utiče na tadašnje hilandarsko bratstvo i predloži da i oni donesu odluku o prelasku iz idioritmije u kinoviju. Otac Atanasije je na praznik Presvete Bogorodice Trojeručice 1990. godine napisao pismo hilandarskim starcima i istovremeno preneo opšte raspoloženje Svetogoraca.
Pismo je otpočeo sledećim rečima:
"Prepodobni oci Hilandarci, po bogonadahnutoj reči Svetog Save, ktitora i kinovijarha ove svete obitelji, bolje i veće od ljubavi ništa nema!“
Pismo je bilo otkucano pisaćom mašinom, original je uništen u razornom požaru 2004. godine, a kopija se i danas čuva u Hilandaru.
Ovo obraćanje oca Atanasija je uticalo na monahe u Hilandaru, koji su ubrzo i doneli odluku o ponovnom povratku opštežića - na praznik Prepodobne majke Angeline, 12. avgusta 1990.
Na taj način se Hilandar vratio drevnom poretku ustanovljenom od strane hilandarskih osnivača, Svetog Save i Prepodobnog Simeona Mirotočivog. Za prvog igumana manastira Hilandara nakon uspostavljanja opštežića je izabran blaženopočivši arhimandrit Pajsije, koji je ustoličen na praznik Pokrova Presvete Bogorodice iste godine. Kinovijski poredak u Hilandar su pokušali da vrate i kralj Petar I i Sveti vladika Nikolaj (Velimirović), međutim u tim trenucima to nije bilo uspešno. Danas su svi manastiri na Atosu opštežiteljni.
BONUS VIDEO: Ovde je smešteno neprocenjivo blago SPC: Ljudi kidali komade haljine cara Lazara - evo šta je ostalo
U manastiru Ostrogu je sarađivao sa ocem Jovanom (Radosavljevićem), upravnikom monaške škole i svojim duhovnim ocem. Ubrzo je otišao u vojsku, a zatim je otputovao kao poklonik na Svetu goru.
Predstavnici svih 20 svetogorskih manastira poslali snažnu poruku premijeru Grčke Kirijakosu Micotakisu i narodu – njihova tišina nije slabost, već „sila krsta“.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Neka ova monaška praksa postane deo vašeg dana - možda nećete odmah osetiti čudo, ali s vremenom primetićete da se osećate smirenije, zdravije i povezanije sa sobom i svetom oko sebe.
Njegova filozofija, prožeta duhovnim blagoslovima, poziva nas da pronađemo unutrašnji mir i ispunjenje, čineći svet oko nas srećnijim, mirnijim i obogaćenijim.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.