Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
U poslednjim godinama sve češće se govori o porastu psihičkih tegoba u našem društvu – depresiji, anksioznosti, osećaju usamljenosti i besmisla.
Savremeni način života, ubrzan tempo, digitalna izolovanost i gubitak ličnih kontakata samo su neki od faktora koje stručnjaci često navode kao uzroke ovog stanja.
Međutim, postoje i duhovni odgovori na ove probleme koji, iako se ređe pominju u javnosti, sve više privlače pažnju ljudi u potrazi za smirenjem i osloncem.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao i duhovno biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom. U tom kontekstu, centralno mesto u crkvenom životu zauzima liturgija.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Ko ide na liturgiju nikad nije sam
O značaju liturgije i njenom uticaju na unutrašnji život čoveka i njegovo psihičko stanje, govorio je arhimandrit Kleopa u emisiji Vrlinoslov na TV Hram, koja će večeras biti emitovana.
- Smrt može biti i pre smrti, ali život može biti i posle života - istakao je arhimandrit Kleopa pa objasnio:
- Čovek koji se pričešćuje, nikada za sebe ne sme da kaže da je usamljen i da je sam. Zato što on uvek ima Boga sa sobom i uz sebe. Život bez Boga nije život. Život bez Boga je put koji, nažalost, može da bude i put ka depresiji i drugim psihološkim i psihičkim bolestima.
Objasnio je i šta je zapravo Sveta liturgija i koliko je značajna.
- Liturgija je dolazak Boga među nas. Sveta litugija momenat u kome su svi prisutni, i živi, i pokojni, i nebeski i zemaljski svet. I Sveta liturgija, dragi moji, vam je susret sa najboljim prijateljem. Ukoliko dolazite na svetu liturgiju i pričešćujete se svetim tajnama, vi nikada nećete biti usamljeni i nikada nećete moći za sebe da kažete da ste sami.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.