Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
U poslednjim godinama sve češće se govori o porastu psihičkih tegoba u našem društvu – depresiji, anksioznosti, osećaju usamljenosti i besmisla.
Savremeni način života, ubrzan tempo, digitalna izolovanost i gubitak ličnih kontakata samo su neki od faktora koje stručnjaci često navode kao uzroke ovog stanja.
Međutim, postoje i duhovni odgovori na ove probleme koji, iako se ređe pominju u javnosti, sve više privlače pažnju ljudi u potrazi za smirenjem i osloncem.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao i duhovno biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom. U tom kontekstu, centralno mesto u crkvenom životu zauzima liturgija.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Ko ide na liturgiju nikad nije sam
O značaju liturgije i njenom uticaju na unutrašnji život čoveka i njegovo psihičko stanje, govorio je arhimandrit Kleopa u emisiji Vrlinoslov na TV Hram, koja će večeras biti emitovana.
- Smrt može biti i pre smrti, ali život može biti i posle života - istakao je arhimandrit Kleopa pa objasnio:
- Čovek koji se pričešćuje, nikada za sebe ne sme da kaže da je usamljen i da je sam. Zato što on uvek ima Boga sa sobom i uz sebe. Život bez Boga nije život. Život bez Boga je put koji, nažalost, može da bude i put ka depresiji i drugim psihološkim i psihičkim bolestima.
Objasnio je i šta je zapravo Sveta liturgija i koliko je značajna.
- Liturgija je dolazak Boga među nas. Sveta litugija momenat u kome su svi prisutni, i živi, i pokojni, i nebeski i zemaljski svet. I Sveta liturgija, dragi moji, vam je susret sa najboljim prijateljem. Ukoliko dolazite na svetu liturgiju i pričešćujete se svetim tajnama, vi nikada nećete biti usamljeni i nikada nećete moći za sebe da kažete da ste sami.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Na liturgiji koju je služio mitropolit Atanasije sabralo se mnoštvo vernika, a najemotivniji trenutak nastao je kada su najmlađi prilazili da prime svetu tajnu. Vladika je u besedi naglasio da ne postoji važnija hrana od one nebeske – koja ispunjava i telo i srce.
Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Od neprestane potrage za sigurnošću i zadovoljstvom do tišine, molitve i prihvatanja sopstvenog Krsta, put izlaska iz unutrašnjeg nemira počinje tamo gde savremeni čovek najmanje očekuje.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.