Bog isto prima i prvog i poslednjeg, jednako daje i jednima i drugima, ako je naša namera čista, istakao je Đurđević.
Sveta liturgija zauzima centralno mesto u životu pravoslavnog hrišćanina. To nije samo molitveno okupljanje vernika, već služba na kojoj se Crkva sabira oko Hrista i u kojoj vernici, pripremajući se na odgovarajući način, pristupaju Svetoj tajni pričešća.
Zato se nedeljna i praznična liturgija u pravoslavlju ne doživljava kao običaj koji se obavlja kada za njega imamo vremena, već kao jedan od temelja hrišćanskog života.
Zbog toga se vernicima savetuje da u hram dolaze na vreme, po mogućnosti i nekoliko minuta pre početka bogosluženja. Tako imaju priliku da se umire, pomole, upale sveću i sabrano učestvuju u Svetoj liturgiji od samog početka.
Foto: SPC
Na liturgiju nikad ne možete da zakasnite
Ipak, život donosi različite okolnosti. Nekada se čovek spremi da ode u crkvu, ali zakasni zbog nepredviđenog događaja, obaveze, saobraćaja, bolesti nekog člana porodice, a nekada se jednostavno - uspava. Upravo tada mnogi naprave još jednu grešku: pošto su zakasnili, odluče da uopšte ne odu na liturgiju.
O tome je govorio teolog Aleksandar Đurđević, koji je i sam nedavno došao u situaciju da zamalo ne ode na Svetu liturgiju. Kako je ispričao, probudio se čak tri sata kasnije nego što je planirao, a onda je došlo i iskušenje da ostane u krevetu.
Ipak, prepoznao je tu misao kao glas nečastivog i odlučio da ustane i ode u crkvu, iako je već kasnio.
Republika
Teolog Aleksandar Đurđević
- Otišao sam na liturgiju, iako ne volim da kasnim i podsetili su me u crkvi o Slovu Svetog Jovana Zlatousta na Vaskrs, a on je rekao da ukoliko kasnite i dođete na liturgiju posle trećeg, šestog ili devetog časa, da pristupite ne kolebajući se nimalo. Ko je stigao i posle 11. časa neka se ne plaši kašnjenja. Bog isto prima i prvog i poslednjeg, jednako daje i jednima i drugima, ako je naša namera čista - objasnio je Đurđević.
On je istovremeno naglasio da ove reči ne treba shvatiti kao opravdanje za nemar i redovno kašnjenje na bogosluženje.
- Naravno, ovo ne znači da bi trebalo svake nedelje kasniti u crkvu. Treba da dolazimo na vreme, čak i pre vremena, ukoliko smo u mogućnosti. Ali, ako vam se desi da se uspavate, kasnite zbog nekog drugog razloga, znajte da nikad niste zakasnili - rekao je teolog.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Od prvog znaka krsta na ulazu do pričešća i izlaska iz hrama, svaki pokret ima svoje značenje – zašto su tišina, pažnja i unutrašnja sabranost ključni i šta vernici najčešće rade pogrešno, a da toga nisu ni svesni.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.