Bog isto prima i prvog i poslednjeg, jednako daje i jednima i drugima, ako je naša namera čista, istakao je Đurđević.
Sveta liturgija zauzima centralno mesto u životu pravoslavnog hrišćanina. To nije samo molitveno okupljanje vernika, već služba na kojoj se Crkva sabira oko Hrista i u kojoj vernici, pripremajući se na odgovarajući način, pristupaju Svetoj tajni pričešća.
Zato se nedeljna i praznična liturgija u pravoslavlju ne doživljava kao običaj koji se obavlja kada za njega imamo vremena, već kao jedan od temelja hrišćanskog života.
Zbog toga se vernicima savetuje da u hram dolaze na vreme, po mogućnosti i nekoliko minuta pre početka bogosluženja. Tako imaju priliku da se umire, pomole, upale sveću i sabrano učestvuju u Svetoj liturgiji od samog početka.
Foto: SPC
Na liturgiju nikad ne možete da zakasnite
Ipak, život donosi različite okolnosti. Nekada se čovek spremi da ode u crkvu, ali zakasni zbog nepredviđenog događaja, obaveze, saobraćaja, bolesti nekog člana porodice, a nekada se jednostavno - uspava. Upravo tada mnogi naprave još jednu grešku: pošto su zakasnili, odluče da uopšte ne odu na liturgiju.
O tome je govorio teolog Aleksandar Đurđević, koji je i sam nedavno došao u situaciju da zamalo ne ode na Svetu liturgiju. Kako je ispričao, probudio se čak tri sata kasnije nego što je planirao, a onda je došlo i iskušenje da ostane u krevetu.
Ipak, prepoznao je tu misao kao glas nečastivog i odlučio da ustane i ode u crkvu, iako je već kasnio.
Republika
Teolog Aleksandar Đurđević
- Otišao sam na liturgiju, iako ne volim da kasnim i podsetili su me u crkvi o Slovu Svetog Jovana Zlatousta na Vaskrs, a on je rekao da ukoliko kasnite i dođete na liturgiju posle trećeg, šestog ili devetog časa, da pristupite ne kolebajući se nimalo. Ko je stigao i posle 11. časa neka se ne plaši kašnjenja. Bog isto prima i prvog i poslednjeg, jednako daje i jednima i drugima, ako je naša namera čista - objasnio je Đurđević.
On je istovremeno naglasio da ove reči ne treba shvatiti kao opravdanje za nemar i redovno kašnjenje na bogosluženje.
- Naravno, ovo ne znači da bi trebalo svake nedelje kasniti u crkvu. Treba da dolazimo na vreme, čak i pre vremena, ukoliko smo u mogućnosti. Ali, ako vam se desi da se uspavate, kasnite zbog nekog drugog razloga, znajte da nikad niste zakasnili - rekao je teolog.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Od prvog znaka krsta na ulazu do pričešća i izlaska iz hrama, svaki pokret ima svoje značenje – zašto su tišina, pažnja i unutrašnja sabranost ključni i šta vernici najčešće rade pogrešno, a da toga nisu ni svesni.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Majka se požalila svetogorskom starcu da joj sin više ne obraća pažnju, a njegov savet bio je neočekivan: da prestane da mu govori šta mora da uradi i da svoju brigu pokaže na drugi način.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.