ŠTA JE NAFORA I DA LI SMEMO DA JE IZNOSIMO IZ CRKVE: "Mnogi nisu svesni šta rade i koje su posledice toga"
Iako je ovo jedan od glavnih pravoslavnih praksi, mnogi vernici ne znaju ili se prave da znaju šta ona predstavlja
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Sveta liturgija je centralno bogosluženje Pravoslavne crkve i samo srce njenog duhovnog života. Na njoj se vernici sabiraju oko Hrista, slušaju reč Božiju, prinose molitve i, što je najvažnije, učestvuju u Svetoj tajni pričešća – sjedinjenju sa Hristom kroz njegovo telo i krv.
Liturgija nije samo obred koji se "posmatra", već živo zajedničarenje Boga i ljudi, izraz vere, ljubavi i nade u Carstvo Božije.
Naziv "liturgija" potiče od grčke reči leitourgia, što znači "zajedničko delo". To jasno pokazuje da Liturgija nije stvar pojedinca, već cele Crkve – sabranog naroda Božijeg. U njoj se zemaljsko i nebesko susreću, a vernici se podsećaju da su pozvani da žive liturgijski i van hrama: u ljubavi, praštanju i odgovornosti prema bližnjima.
Da bi u liturgiji učestvovali na pravi način, vernici su pozvani na unutrašnju i spoljašnju pripremu: molitvu, post, mir sa drugima i sabranost misli.
Posebno mesto u toj pripremi ima uzdržavanje od jela i pića pre Svete liturgije.
Crkvena praksa i predanje uče da vernici ne treba da jedu pre odlaska na bogosluženje, naročito ako nameravaju da se pričeste. Razlog za to nije samo u crkvenom pravilu, već u dubljem duhovnom smislu: čovek je pozvan da najpre nahrani dušu, a tek potom telo.
O tome je jasno govorio Sveti Jovan Kronštatski:
Onaj ko jede ili pije (ili puši) pre Svete liturgije ne može da pristupi Svetom Pričešću, niti da primi naforu, jer time pokazuje da nije sačuvao evharistijski post i potrebnu pripremu. Ovo pravilo nije kazna, već pedagoška i duhovna pomoć čoveku da shvati veličinu svetinje kojoj pristupa.
Ipak, Crkva pokazuje majčinsku brigu i razumevanje: dozvoljeni su izuzeci u slučaju bolesti, starosti, teških zdravstvenih stanja ili uzimanja lekova. U takvim situacijama važno je postupati po savetu sveštenika i sa čistom savešću.
- Oni koji idu na bogosluženje a pre toga su jeli, dobrovoljno na sebe stavljaju nepotreban i štetan teret i unapred svoje srce zatvaraju za molitvu, zagrađujući put dolasku svetih misli i svetih osećanja.
Zato se vernicima savetuje da budu krajnje oprezni i da se čuvaju jela pre bogosluženja. Prejedanje i telesna opterećenost otežavaju molitvu, sabranost i unutrašnji mir.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Iako je ovo jedan od glavnih pravoslavnih praksi, mnogi vernici ne znaju ili se prave da znaju šta ona predstavlja Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene. Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom. U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja. Budi deo Religija.rs zajednice.
Pričešće, nafora i izuzeci
ŠTA JE NAFORA I DA LI SMEMO DA JE IZNOSIMO IZ CRKVE: "Mnogi nisu svesni šta rade i koje su posledice toga"
OVO SVAKI PRAVOSLAVAC MORA DA ZNA PRE ULASKA U CRKVU: Starac Kleopa sažeo je 14 kanonskih pravila u kratak duhovni vodič za pravoslavne vernike
OVO JE SIGURAN PUT KA DEPRESIJI I DRUGIM PSIHIČKIM BOLESTIMA: Arhimandrit Kleopa objašnjava i kako ga izbeći
KO OVO URADI U CRKVI, S VEĆIM GREHOM IZ NJE IZLAZI NEGO ŠTO JE U NJU UŠAO: Otac Vasilije otkriva šta Bog ne oprašta
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Bog isto prima i prvog i poslednjeg, jednako daje i jednima i drugima, ako je naša namera čista, istakao je Đurđević.
Ona je tihi saputnik vernika u svakodnevnom životu.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.