ŠTA JE NAFORA I DA LI SMEMO DA JE IZNOSIMO IZ CRKVE: "Mnogi nisu svesni šta rade i koje su posledice toga"
Iako je ovo jedan od glavnih pravoslavnih praksi, mnogi vernici ne znaju ili se prave da znaju šta ona predstavlja
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Sveta liturgija je centralno bogosluženje Pravoslavne crkve i samo srce njenog duhovnog života. Na njoj se vernici sabiraju oko Hrista, slušaju reč Božiju, prinose molitve i, što je najvažnije, učestvuju u Svetoj tajni pričešća – sjedinjenju sa Hristom kroz njegovo telo i krv.
Liturgija nije samo obred koji se "posmatra", već živo zajedničarenje Boga i ljudi, izraz vere, ljubavi i nade u Carstvo Božije.
Naziv "liturgija" potiče od grčke reči leitourgia, što znači "zajedničko delo". To jasno pokazuje da Liturgija nije stvar pojedinca, već cele Crkve – sabranog naroda Božijeg. U njoj se zemaljsko i nebesko susreću, a vernici se podsećaju da su pozvani da žive liturgijski i van hrama: u ljubavi, praštanju i odgovornosti prema bližnjima.
Da bi u liturgiji učestvovali na pravi način, vernici su pozvani na unutrašnju i spoljašnju pripremu: molitvu, post, mir sa drugima i sabranost misli.
Posebno mesto u toj pripremi ima uzdržavanje od jela i pića pre Svete liturgije.
Crkvena praksa i predanje uče da vernici ne treba da jedu pre odlaska na bogosluženje, naročito ako nameravaju da se pričeste. Razlog za to nije samo u crkvenom pravilu, već u dubljem duhovnom smislu: čovek je pozvan da najpre nahrani dušu, a tek potom telo.
O tome je jasno govorio Sveti Jovan Kronštatski:
Onaj ko jede ili pije (ili puši) pre Svete liturgije ne može da pristupi Svetom Pričešću, niti da primi naforu, jer time pokazuje da nije sačuvao evharistijski post i potrebnu pripremu. Ovo pravilo nije kazna, već pedagoška i duhovna pomoć čoveku da shvati veličinu svetinje kojoj pristupa.
Ipak, Crkva pokazuje majčinsku brigu i razumevanje: dozvoljeni su izuzeci u slučaju bolesti, starosti, teških zdravstvenih stanja ili uzimanja lekova. U takvim situacijama važno je postupati po savetu sveštenika i sa čistom savešću.
- Oni koji idu na bogosluženje a pre toga su jeli, dobrovoljno na sebe stavljaju nepotreban i štetan teret i unapred svoje srce zatvaraju za molitvu, zagrađujući put dolasku svetih misli i svetih osećanja.
Zato se vernicima savetuje da budu krajnje oprezni i da se čuvaju jela pre bogosluženja. Prejedanje i telesna opterećenost otežavaju molitvu, sabranost i unutrašnji mir.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Iako je ovo jedan od glavnih pravoslavnih praksi, mnogi vernici ne znaju ili se prave da znaju šta ona predstavlja Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene. Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom. U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja.
Pričešće, nafora i izuzeci
ŠTA JE NAFORA I DA LI SMEMO DA JE IZNOSIMO IZ CRKVE: "Mnogi nisu svesni šta rade i koje su posledice toga"
OVO SVAKI PRAVOSLAVAC MORA DA ZNA PRE ULASKA U CRKVU: Starac Kleopa sažeo je 14 kanonskih pravila u kratak duhovni vodič za pravoslavne vernike
OVO JE SIGURAN PUT KA DEPRESIJI I DRUGIM PSIHIČKIM BOLESTIMA: Arhimandrit Kleopa objašnjava i kako ga izbeći
KO OVO URADI U CRKVI, S VEĆIM GREHOM IZ NJE IZLAZI NEGO ŠTO JE U NJU UŠAO: Otac Vasilije otkriva šta Bog ne oprašta
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Ljubav je u hrišćanstvu postavljena kao temelj svega.
Dok se jedni pravdaju da "samo prate", a drugi sa visine osuđuju, sveštenik razbija lažnu podelu i pokazuje kako rijaliti programi utiču na savest, navike i unutrašnji život.
U besedi za 30. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da prava veličina dolazi iz predanosti i krotkosti pred Bogom.
Svetac našeg vremena objasnio je kako iskrena, životna ispovest oslobađa dušu od nevidljivih rana i otvara put ka unutrašnjem miru.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Ageja po starom kalendaru, Sećanje na 14.000 nevine dece po novom. Katolici slave Svetog Tomu Beketa, dok Jevreji i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama.
Svetac našeg vremena objasnio je kako iskrena, životna ispovest oslobađa dušu od nevidljivih rana i otvara put ka unutrašnjem miru.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.