Ona je tihi saputnik vernika u svakodnevnom životu.
U pravoslavnoj tradiciji brojanica zauzima posebno mesto kao jednostavno, ali duboko smisleno molitveno sredstvo, koje pomaže verniku da se sabere, smiri i usmeri svoje misli ka Bogu.
Ona nije tek predmet koji se nosi ili koristi iz navike ili mode, već vid duhovnog podsećanja na neprestanu potrebu za molitvom i unutrašnjim obraćenjem.
Brojanica je najčešće izrađena od vune ili konca, sa čvorovima koji služe za brojanje molitvi.
Svaki čvor predstavlja jednu izgovorenu molitvu, najčešće Isusovu molitvu: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog." Upravo kroz njeno ponavljanje, vernik se uči strpljenju, sabranosti i tihom, neprekidnom prizivanju imena Božjeg.
Na taj način, brojanica postaje sredstvo duhovnog vežbanja i približavanja Bogu, naročito u trenucima lične molitve, u tišini i osami.
Njena važnost ogleda se upravo u toj ličnoj dimenziji vere. Brojanica pomaže da se molitva ne rasipa, da se misli ne razilaze i da srce ostane usmereno na ono što je suštinski važno. Ona je tihi saputnik vernika u svakodnevnom životu - bilo da se koristi kod kuće, na putu ili u trenucima unutrašnje borbe.
Shutterstock/Africa Studio
Brojanica je deo ličnog, unutrašnjeg molitvenog podviga
Međutim, jedno od pitanja koje se često postavlja jeste da li je primereno koristiti brojanicu tokom Svete liturgije, kao i da li je u redu tada praktikovati Isusovu molitvu.
Na ovo pitanje odgovor je dao otac Dejan Krstić, ukazujući na dublji smisao liturgijskog sabranja.
- Sveta liturgija je zajedničko, saborno delo, molitva cele zajednice, gde svi učestvuju u jednom istom toku: slušanju jevanđelja, odgovaranju na prozbe, pojanju i evharistijskom sabranju i, najvažnije, u svetom pričešću - rekao je on i dalje objasnio:
Foto: Eparhija valjevska
Sveta liturgija je zajednička molitva Crkve
- Isusova molitva i brojanica su, s druge strane, pre svega deo ličnog, unutrašnjeg molitvenog podviga, najčešće vezanog za tišinu, sabranost i ličnu molitvu. Zato, tokom liturgije nije primereno da se čovek "odvaja" u sopstvenu molitvenu praksu ako time prestaje da prati sam tok službe jer učešće u liturgiji podrazumeva unutrašnje sjedinjenje sa onim što se služi i govori.
Suština je u tome, kaže otac Dejan, da liturgija ostaje zajednička molitva Crkve, dok su brojanica i Isusova molitva pre svega lična molitvena praksa, pa je najsigurnije držati se onoga što te ne odvaja od onoga što Crkva u tom trenutku zajednički čini.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.