Ona je tihi saputnik vernika u svakodnevnom životu.
U pravoslavnoj tradiciji brojanica zauzima posebno mesto kao jednostavno, ali duboko smisleno molitveno sredstvo, koje pomaže verniku da se sabere, smiri i usmeri svoje misli ka Bogu.
Ona nije tek predmet koji se nosi ili koristi iz navike ili mode, već vid duhovnog podsećanja na neprestanu potrebu za molitvom i unutrašnjim obraćenjem.
Brojanica je najčešće izrađena od vune ili konca, sa čvorovima koji služe za brojanje molitvi.
Svaki čvor predstavlja jednu izgovorenu molitvu, najčešće Isusovu molitvu: "Gospode Isuse Hriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog." Upravo kroz njeno ponavljanje, vernik se uči strpljenju, sabranosti i tihom, neprekidnom prizivanju imena Božjeg.
Na taj način, brojanica postaje sredstvo duhovnog vežbanja i približavanja Bogu, naročito u trenucima lične molitve, u tišini i osami.
Njena važnost ogleda se upravo u toj ličnoj dimenziji vere. Brojanica pomaže da se molitva ne rasipa, da se misli ne razilaze i da srce ostane usmereno na ono što je suštinski važno. Ona je tihi saputnik vernika u svakodnevnom životu - bilo da se koristi kod kuće, na putu ili u trenucima unutrašnje borbe.
Shutterstock/Africa Studio
Brojanica je deo ličnog, unutrašnjeg molitvenog podviga
Međutim, jedno od pitanja koje se često postavlja jeste da li je primereno koristiti brojanicu tokom Svete liturgije, kao i da li je u redu tada praktikovati Isusovu molitvu.
Na ovo pitanje odgovor je dao otac Dejan Krstić, ukazujući na dublji smisao liturgijskog sabranja.
- Sveta liturgija je zajedničko, saborno delo, molitva cele zajednice, gde svi učestvuju u jednom istom toku: slušanju jevanđelja, odgovaranju na prozbe, pojanju i evharistijskom sabranju i, najvažnije, u svetom pričešću - rekao je on i dalje objasnio:
Foto: Eparhija valjevska
Sveta liturgija je zajednička molitva Crkve
- Isusova molitva i brojanica su, s druge strane, pre svega deo ličnog, unutrašnjeg molitvenog podviga, najčešće vezanog za tišinu, sabranost i ličnu molitvu. Zato, tokom liturgije nije primereno da se čovek "odvaja" u sopstvenu molitvenu praksu ako time prestaje da prati sam tok službe jer učešće u liturgiji podrazumeva unutrašnje sjedinjenje sa onim što se služi i govori.
Suština je u tome, kaže otac Dejan, da liturgija ostaje zajednička molitva Crkve, dok su brojanica i Isusova molitva pre svega lična molitvena praksa, pa je najsigurnije držati se onoga što te ne odvaja od onoga što Crkva u tom trenutku zajednički čini.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Tumačeći reči apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o poslušnosti i smirenomudriju kao temeljima života u kome nema ni nasilja ni podela.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Efimiju po starom, dok se po novom kalendaru slavi Sveta mučenica Hristina. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Šarbela, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Tumačeći reči apostola Petra, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o poslušnosti i smirenomudriju kao temeljima života u kome nema ni nasilja ni podela.
Jedan od najvećih svetitelja pravoslavlja ostavio je snažnu pouku o trenucima kada vernik ne sme da se povuče pred pritiskom ljudi, već da sačuva vernost Bogu i onome što smatra svetim.
Duhovnik Ruske pravoslavne crkve ostavio je kratku, ali snažnu pouku o tome kako male slabosti mogu da promene čovekov odnos prema drugima, materijalnom i Bogu.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.