U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja.
Sveta liturgija je centralno bogosluženje pravoslavne crkve i samo srce crkvenog života.
Ona nije samo molitveno okupljanje niti verski običaj, već zajedničko delo - služenje Boga i naroda. Sama reč liturgija dolazi od grčkog leitourgia i znači zajedničko delo, što jasno pokazuje da u liturgiji niko nije samo posmatrač.
U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja. U njenom središtu je sveta tajna evharistije - prinošenje hleba i vina koji, silaskom Svetog duha, postaju telo i krv Hristova. Time se obnavlja Tajna večera i ispoveda vera da je Hristos stalno prisutan u Crkvi i među vernicima.
Prisustvovati liturgiji ne znači samo fizički biti u hramu. To podrazumeva svesno i molitveno učestvovanje: slušanje reči Božje, zajedničko odgovaranje na prozbe, pevanje, pažnju, unutrašnju sabranost i, kada je moguće i blagosloveno, pričešćivanje.
Foto: SPC
Liturgija, ilustracija
Vernik ne dolazi na liturgiju "zbog reda", već da stane pred Boga zajedno sa drugima, kao deo jednog tela.
Aktivno učešće u liturgiji podrazumeva i razumevanje njenog toka. Liturgija ima svoj početak, sredinu i kraj, i ništa u njoj nije sporedno ili nevažno. Blagoslovi, jektenije, čitanja iz Svetog pisma, simbol vere, molitve i zahvaljivanje Bogu čine jednu celinu. Posebno mesto ima zahvalnost - jer liturgija u svojoj suštini jeste zahvaljivanje Bogu za život, spasenje i sva dobra.
Upravo tu se javljaju i najčešće greške koje vernici prave, često nesvesno. Jedna od njih je kašnjenje na liturgiju, čime se propušta njen uvodni deo, ali još češća i ozbiljnija greška jeste napuštanje hrama pre samog završetka službe.
SPC
Otac Vasilije
Time se pokazuje nerazumevanje smisla liturgije kao celovitog čina i zanemaruje završno blagodarenje Bogu.
- Znate šta je najgore? Kažu sveti oci, ko izađe iz crkve pre nego što se kaže "Budi imja Gospodnje, blagosloveno ot ninje i dovijeka", s većim grehom izlazi iz crkve nego što je u nju ušao. Ajde što je i zakasnio, Bože oprosti! Ali najgore je kad neko izađe kad ne zablagodari Bogu. To nije dobro, a toga ima dosta. Znači, treba i mi više da radimo s narodom da to shvati. I mi i narod moramo paziti na to. Druga je stvar neka nevolja. Nešto se desi u čoveku, nedajbože, to su opravdani razlozi. Ali ovako, iz čista mira da izađemo pre nego što se završila služba, to nije dobro - objasnio je otac Vasilije.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
U trenucima kada čovek ostaje bez unutrašnjeg oslonca, reči shiarhimandrita Joanikija podsećaju na snagu koja deluje neprimetno - tiho sabira, leči i dopire dalje nego što možemo da sagledamo.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
U trenucima kada čovek ostaje bez unutrašnjeg oslonca, reči shiarhimandrita Joanikija podsećaju na snagu koja deluje neprimetno - tiho sabira, leči i dopire dalje nego što možemo da sagledamo.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Od rimskog vojnika koji je postao svetac do imperija i vođa koji su u njemu tražili moć - trag ove svetinje vodi od Jerusalima do Beča, Vatikana i Jermenije, dok nauka još nije dala poslednju reč.
Mnogi vernici ne znaju da morski plodovi bez kičme, poput lignji, nisu zabranjeni u danima posta na ulju – isprobajte tradicionalni recept koji spaja post i gozbu.
U besedi za subotu četvrte sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz granice telesnog pogleda, otkrivajući kako duh razotkriva ono što očima ostaje skriveno i otvara vrata unutrašnjih tajni.