U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja.
Sveta liturgija je centralno bogosluženje pravoslavne crkve i samo srce crkvenog života.
Ona nije samo molitveno okupljanje niti verski običaj, već zajedničko delo - služenje Boga i naroda. Sama reč liturgija dolazi od grčkog leitourgia i znači zajedničko delo, što jasno pokazuje da u liturgiji niko nije samo posmatrač.
U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja. U njenom središtu je sveta tajna evharistije - prinošenje hleba i vina koji, silaskom Svetog duha, postaju telo i krv Hristova. Time se obnavlja Tajna večera i ispoveda vera da je Hristos stalno prisutan u Crkvi i među vernicima.
Prisustvovati liturgiji ne znači samo fizički biti u hramu. To podrazumeva svesno i molitveno učestvovanje: slušanje reči Božje, zajedničko odgovaranje na prozbe, pevanje, pažnju, unutrašnju sabranost i, kada je moguće i blagosloveno, pričešćivanje.
Foto: SPC
Liturgija, ilustracija
Vernik ne dolazi na liturgiju "zbog reda", već da stane pred Boga zajedno sa drugima, kao deo jednog tela.
Aktivno učešće u liturgiji podrazumeva i razumevanje njenog toka. Liturgija ima svoj početak, sredinu i kraj, i ništa u njoj nije sporedno ili nevažno. Blagoslovi, jektenije, čitanja iz Svetog pisma, simbol vere, molitve i zahvaljivanje Bogu čine jednu celinu. Posebno mesto ima zahvalnost - jer liturgija u svojoj suštini jeste zahvaljivanje Bogu za život, spasenje i sva dobra.
Upravo tu se javljaju i najčešće greške koje vernici prave, često nesvesno. Jedna od njih je kašnjenje na liturgiju, čime se propušta njen uvodni deo, ali još češća i ozbiljnija greška jeste napuštanje hrama pre samog završetka službe.
SPC
Otac Vasilije
Time se pokazuje nerazumevanje smisla liturgije kao celovitog čina i zanemaruje završno blagodarenje Bogu.
- Znate šta je najgore? Kažu sveti oci, ko izađe iz crkve pre nego što se kaže "Budi imja Gospodnje, blagosloveno ot ninje i dovijeka", s većim grehom izlazi iz crkve nego što je u nju ušao. Ajde što je i zakasnio, Bože oprosti! Ali najgore je kad neko izađe kad ne zablagodari Bogu. To nije dobro, a toga ima dosta. Znači, treba i mi više da radimo s narodom da to shvati. I mi i narod moramo paziti na to. Druga je stvar neka nevolja. Nešto se desi u čoveku, nedajbože, to su opravdani razlozi. Ali ovako, iz čista mira da izađemo pre nego što se završila služba, to nije dobro - objasnio je otac Vasilije.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju - a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Timoteja po starom kalendaru i Svetog Isidora Peluzijskog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Andriju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju - a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Na liturgiji u hramu Uspenja Presvete Bogorodice u Mladenovcu, mitropolit šumadijski govorio o borbi sa strastima, smislu posta i pokajanju kao ličnom preokretu, a ne spoljašnjoj navici.
Nakon godina nejasnih sudskih upisa i institucionalnih borbi, federalni sud priznao je istorijsko vlasništvo nad Sabornom crkvom Presvete Bogorodice, što se tumači kao važan signal za rešavanje i drugih otvorenih imovinskih pitanja SPC u BiH.
Recept sa puterom, jajima i citrusnom kremom bogat po ukusu, namenjen danima mrsne trpeze kada se kolači ne mere izgledom, već osećajem koji ostavljaju za stolom.