U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja.
Sveta liturgija je centralno bogosluženje pravoslavne crkve i samo srce crkvenog života.
Ona nije samo molitveno okupljanje niti verski običaj, već zajedničko delo - služenje Boga i naroda. Sama reč liturgija dolazi od grčkog leitourgia i znači zajedničko delo, što jasno pokazuje da u liturgiji niko nije samo posmatrač.
U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja. U njenom središtu je sveta tajna evharistije - prinošenje hleba i vina koji, silaskom Svetog duha, postaju telo i krv Hristova. Time se obnavlja Tajna večera i ispoveda vera da je Hristos stalno prisutan u Crkvi i među vernicima.
Prisustvovati liturgiji ne znači samo fizički biti u hramu. To podrazumeva svesno i molitveno učestvovanje: slušanje reči Božje, zajedničko odgovaranje na prozbe, pevanje, pažnju, unutrašnju sabranost i, kada je moguće i blagosloveno, pričešćivanje.
Foto: SPC
Liturgija, ilustracija
Vernik ne dolazi na liturgiju "zbog reda", već da stane pred Boga zajedno sa drugima, kao deo jednog tela.
Aktivno učešće u liturgiji podrazumeva i razumevanje njenog toka. Liturgija ima svoj početak, sredinu i kraj, i ništa u njoj nije sporedno ili nevažno. Blagoslovi, jektenije, čitanja iz Svetog pisma, simbol vere, molitve i zahvaljivanje Bogu čine jednu celinu. Posebno mesto ima zahvalnost - jer liturgija u svojoj suštini jeste zahvaljivanje Bogu za život, spasenje i sva dobra.
Upravo tu se javljaju i najčešće greške koje vernici prave, često nesvesno. Jedna od njih je kašnjenje na liturgiju, čime se propušta njen uvodni deo, ali još češća i ozbiljnija greška jeste napuštanje hrama pre samog završetka službe.
SPC
Otac Vasilije
Time se pokazuje nerazumevanje smisla liturgije kao celovitog čina i zanemaruje završno blagodarenje Bogu.
- Znate šta je najgore? Kažu sveti oci, ko izađe iz crkve pre nego što se kaže "Budi imja Gospodnje, blagosloveno ot ninje i dovijeka", s većim grehom izlazi iz crkve nego što je u nju ušao. Ajde što je i zakasnio, Bože oprosti! Ali najgore je kad neko izađe kad ne zablagodari Bogu. To nije dobro, a toga ima dosta. Znači, treba i mi više da radimo s narodom da to shvati. I mi i narod moramo paziti na to. Druga je stvar neka nevolja. Nešto se desi u čoveku, nedajbože, to su opravdani razlozi. Ali ovako, iz čista mira da izađemo pre nego što se završila služba, to nije dobro - objasnio je otac Vasilije.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Pantelejmona u Oraovcu, mitropolit zvorničko-tuzlanski besedio je o veri koja se potvrđuje delima kroz obnovu crkvenog života i zajedništvo vernika.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Sveti apostol Pavle podseća da Carstvo Božije "nije jelo ni piće" (Rimlj. 14,17), što znači da Bog ne može carstvovati u srcu koje je opterećeno prekomernim ugađanjem telu.
Pravoslavna crkva oduvek je nudila drugačiji pogled na čoveka – ne samo kao telesno i psihološko biće, već kao biće koje svoje ispunjenje pronalazi u zajednici sa Bogom.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.