OVOGA NI DECA, NAŽALOST, NISU POŠTEĐENA: Sveti Jovan Kroštanski o tome zašto se mališani nikad ne smeju ostaviti bez pažnje
Deca nisu samo budućnost – ona su sadašnjost koju oblikujemo svakim svojim postupkom, pogledom i rečju.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve.
Sveta liturgija predstavlja središte i srce pravoslavnog bogosluženja. Ona je najuzvišeniji i najdublji izraz zajedništva vernih sa Bogom i međusobno, susret neba i zemlje, vidljivog i nevidljivog sveta.
U Liturgiji se obnavlja i projavljuje Tajna večera, a kroz Svetu tajnu pričešća vernici se sjedinjuju sa samim Hristom, primajući njegovo telo i krv na oproštaj grehova i na život večni.
Za pravoslavnog hrišćanina liturgija nije samo običaj ili tradicija, već životna potreba. Ona je izvor snage, utehe i duhovnog preobražaja.
U njoj Crkva kao zajednica sabrano uznosi molitve, sluša reč Božju i prinosi darove koji postaju Svete tajne. Zato se dolazak na Liturgiju ne svodi na kratko zadržavanje u hramu radi paljenja sveće ili lične molitve, već podrazumeva puno i svesno učešće u celokupnom bogosluženju.
Napustiti Svetu liturgiju bez ozbiljnog razloga smatra se velikim grehom, jer se time pokazuje nemar prema svetinji i prekida zajedništvo u najuzvišenijem trenutku sabranja Crkve. Vernik koji dolazi na liturgiju dolazi da bude deo zajedničke molitve i da prisustvuje čitavom toku svete službe, koja ima svoj duboki poredak i smisao.
Ipak, Crkva poznaje i situacije u kojima je čovek prinuđen da izađe iz hrama - zbog bolesti, iznenadne slabosti, brige o detetu ili nekog drugog neodložnog razloga.
Međutim i tad postoje izuzeci kad ne bi trebalo napustiti liturgiju.
O tome je jasno govorio i patrijarh Pavle.
- Veliki je greh izlaziti iz crkve pre svršetka Svete liturgije, jer u crkvu dolaziš da bi učestvovao u zajedničkom bogosluženju, a ne samo tek da upališ sveću. Čak iako se ima razloga da se izađe iz crkve za vreme bogosluženja, onda se mora paziti da se to ne čini u najsvetijim trenucima: za vreme čitanja Apostola i Evanđelja, pevanja Heruvimske pesme, iznošenja Svete tajne, čitanja Simvola vere ili molitve Gospodnje "Oče naš“, a naročito ne za vreme osvećenja i pretvaranja Svetih darova u pravo Telo i pravu Krv Hristovu! Zatim, za vreme pevanja pohvale Bogorodici "Dostojno" - govorio je i pisao patrijarh Pavle.
Deca nisu samo budućnost – ona su sadašnjost koju oblikujemo svakim svojim postupkom, pogledom i rečju. Crkva uči da čovek nije samo telo i psiha, već i duhovno biće koje čezne za smislom, ljubavlju i zajedništvom sa Bogom. Dok saveti i discipline ponekad zakazuju, molitva ostaje neuništiva veza koja vodi, čuva i pruža sigurnost i kada nismo uz njih. Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
OVOGA NI DECA, NAŽALOST, NISU POŠTEĐENA: Sveti Jovan Kroštanski o tome zašto se mališani nikad ne smeju ostaviti bez pažnje
KAKO NASTAJU NEUROZE I DRUGE DUŠEVNE MUKE: Patrijarh Pavle otkrio kako sačuvati psihu i šta možemo, u tom smislu, naučiti od dece
EVO KAKO MOŽETE ČUVATI DECU I KAD NISTE UZ NJIH: Jedna rečenica patrijarha Pavla otkriva kako najmlađi uvek mogu biti zaštićeni
ZAŠTO VAS DECA NE SLUŠAJU: Otac Evmenije otkriva da samo preslikavaju nesvesni odnos roditelja prema tri važne stvari
U svetoj liturgiji se sabira cela Crkva: živi i upokojeni, nebo i zemlja.
Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.