KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
Mnogi roditelji danas sa zabrinutošću primećuju da ih deca sve manje slušaju. Žale se da su razgovori postali teški, da se autoritet roditelja gubi, a da se svakodnevne obaveze pretvaraju u povod za sukobe i rasprave.
U porodicama se često čuje ista rečenica: "Deca više ne poštuju roditelje kao nekada." Ovakva pitanja i dileme postale su deo savremenog roditeljskog iskustva, jer se čini da između generacija raste nevidljivi jaz – jaz nerazumevanja, udaljenosti i nedostatka poverenja.
Roditelji često pokušavaju da pronađu uzrok neposlušnosti u spoljnim okolnostima: u uticaju društva, tehnologije, škole, vršnjaka ili savremenog načina života. Međutim, duhovna perspektiva ukazuje na dublji uzrok, koji se ne tiče samo ponašanja dece, već i unutrašnjeg stanja samih roditelja.

Iguman Evmenije ukazuje da se odnos dece prema roditeljima može razumeti kao ogledalo odnosa roditelja prema Bogu. Prema njegovim rečima, promena u ponašanju dece ne može nastati bez promene u duhovnom i moralnom životu odraslih.
- Odnos dece prema roditeljima, kao u ogledalu odražava odnos roditelja prema Bogu. Da bi se promenila deca, pre svega je neophodno da se pred Bogom promene roditelji. Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije - ističe iguman Evmenije.
On primećuje da savremeni roditelji često izražavaju nezadovoljstvo i ogorčenje zbog neposlušnosti dece, navodeći primere svakodnevnih situacija u kojima deca odbijaju da izvrše najjednostavnije zadatke. Ipak, iza tih pritužbi, prema njegovom tumačenju, krije se dublja duhovna istina.
- Dragi roditelji! Setite se šta vam je Bog poverio da svakodnevno izvršavate. Setite se svojih roditeljskih dužnosti. Ako shvatite da vi to u odgovarajućoj meri ne vršite, gledajući istinu u oči, otkrićete jednostavnu istinu: vaša deca su se ugledala na vas - naglašava iguman Evmenije.
Deca, prema njegovim rečima, uče ne samo iz reči roditelja, već pre svega iz njihovog primera.
- Deca se bune zato što se vi bunite protiv onih koje je Bog postavio nad vama: protiv vlasti, protiv šefova na poslu, protiv pastira Crkve. Deca su nepokorna vama zato što ste vi nepokorni Bogu - navodi iguman Evmenije.
Prema njegovom tumačenju, ravnodušnost dece prema roditeljima takođe ima svoj duhovni uzrok.
- Deca su postala ravnodušna prema vama zato što ste vi postali ravnodušni prema Bogu. Deca ne vide u vama duhovni autoritet zato što je Bog prestao da bude vaš Pokrovitelj - ističe on.
U tom smislu, deca se predstavljaju kao ogledalo porodice i duhovnog života roditelja.
- Deca su ogledala svojih roditelja. Ako hoćete da promenite decu, morate vi da se promenite pred Ocem nebeskim. Promene u vama neizbežno će povući za sobom i promene u vašoj deci. Da biste vaspitavali decu učenju Gospodnjem, neophodno je da i sami boravite u njemu, da budete prožeti njime, da živite njime - kaže iguman Evmenije, podsećajući na reči Svetog pisma: „Pazi na sebe i na nauku, istraj u tome; jer čineći ovo, spašćeš i sebe i one koji te slušaju“ (1 Tim. 4,16).
Na kraju, u razmišljanju o vaspitanju i poslušnosti, navodi i misao velikog pedagoga Ušinskog: "Ljubav je jedino sredstvo da se duša deteta potčini. Ko sluša drugoga iz ljubavi, taj se potčinjava već po zakonu sopstvene duše i od tuđeg posla pravi svoj."
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva. Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen. U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano. Od Jerusalima, preko Svete Gore do Rusije, od izgubljenih ruku do isceljenja – ova svetinja se 25. januara posebno proslavlja, a vernici joj se obraćaju za porođaj, zdravlje deteta i pomoć onda kada ljudska snaga više nije dovoljna.
KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
ZAŠTO POJEDINA DECA, KAD ODRASTU, POSTAJU OKRUTNA I PREMA RODITELJIMA I PREMA OKOLINI: Starac Porfirije o kobnoj grešci u vaspitanju
ZBOG OVOGA DECA NE MOGU DA KRENU NAPRED: Ozbiljno upozorenje starca Porfirija svim roditeljima
OVA MOLITVA MAJKAMA POMAŽE KADA JE NAJTEŽE: Svedočanstva govore o mnogim čudima pred ikonom Bogorodice Mlekopitateljnice koju danas slavimo
Odgovornost roditelja nije samo da obezbede materijalne uslove za život, već da dete uvedu u svet ljubavi, žrtve i istine.
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
Roditelji nisu pozvani da budu strogi upravitelji, već živi primer svojoj deci, pokazujući sopstvenim životom šta znače dobrota, strpljenje i vera.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
Među kandidatima je i mestobljustitelj prestola, dok jedan od ranije pominjanih arhijereja nije ušao u završni krug. Postupak se nastavlja pred nadležnim telom koje donosi konačnu odluku.
Roditelji nisu pozvani da budu strogi upravitelji, već živi primer svojoj deci, pokazujući sopstvenim životom šta znače dobrota, strpljenje i vera.
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
Opsežna analiza višedecenijskih istraživanja otkriva složene uzroke razlika u religioznosti i pokazuje kako društveni položaj, psihološki obrasci i istorijske okolnosti oblikuju odnos prema veri, čak i tamo gde su uloge strogo podeljene
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Opsežna analiza višedecenijskih istraživanja otkriva složene uzroke razlika u religioznosti i pokazuje kako društveni položaj, psihološki obrasci i istorijske okolnosti oblikuju odnos prema veri, čak i tamo gde su uloge strogo podeljene
U besedi za 3. utorak po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovekova budućnost zavisi od duhovne blizine Onome kome pripada.
Jedna naizgled bezazlena rečenica često napravi zid tamo gde želimo promenu - veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava zašto baš tu najčešće gubimo ono što pokušavamo da spasemo.