KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Odgovornost roditelja nije samo da obezbede materijalne uslove za život, već da dete uvedu u svet ljubavi, žrtve i istine.
Pravoslavna tradicija vekovima uči da je detinjstvo temelj na kojem se gradi čitav život čoveka - ne samo njegov karakter, već i odnos prema Bogu, bližnjima i sopstvenoj savesti.
Upravo zato, odgovornost roditelja nije samo da obezbede materijalne uslove za život, već da dete uvedu u svet ljubavi, žrtve i istine.
Prema pravoslavnom shvatanju, dete nije prazna tabla, već biće koje nosi u sebi dar Božiji i poziv na rast u dobroti. Od najranijih dana, ono upija reči, postupke i atmosferu u kojoj odrasta. Ako u domu vladaju mir, razumevanje i vera, dete prirodno usvaja te vrednosti. Ukoliko, pak, dominiraju nemir, sebičnost i hladnoća, duša deteta ostaje uskraćena za ono najvažnije - osećaj sigurnosti i ljubavi.
Posebno mesto u vaspitanju zauzima učenje o žrtvi. U svetu koji često podstiče isključivo lično zadovoljstvo, pravoslavlje podseća da se istinska radost rađa iz davanja, a ne iz uzimanja. Dete koje nauči da deli, da se odrekne zarad drugoga, da posluša i poštuje, postaje čovek sposoban za ljubav. Takva ljubav nije prolazna emocija, već trajno opredeljenje srca.
Istovremeno, čistota, kako duševna, tako i telesna, posmatra se kao neprocenjivo blago. Ona nije samo moralna kategorija, već stanje unutrašnje slobode i celovitosti. Kada dete nauči da čuva svoju čistotu, ono uči da poštuje sebe, ali i druge, razvijajući svest o svetinji života.
Formiranje karaktera ne podrazumeva strogoću bez ljubavi, niti popustljivost bez granica. Pravoslavni put je srednji - put razuma, mere i ličnog primera. Dete najviše uči gledajući roditelje: njihovu veru, strpljenje, borbu sa sopstvenim slabostima. Tako se u njemu postepeno oblikuju osobine koje ga čine celovitim čovekom - čestitost, hrabrost, odlučnost i iskrenost.
Upravo o toj dubokoj i odgovornoj ulozi vaspitanja govorio je i starac Emilijan, ističući koliko je važno da se temelji postave na vreme:
- Dete od malena treba da nauči da voli, da daje, da uskraćuje, tj. da žrtvuje sebe, da sluša. Da oseća da su čistota duše i tela njegovog dragoceno blago, koje treba da čuva kao zenicu oka. Karakter deteta treba da se oblikuje normalno, da bi ono postalo častan, hrabar, odlučan, iskren, radostan čovek, a ne neko polužalosno stvorenje koje će neprekidno oplakivati svoju sudbinu, jedan bezvoljan predmet bez misli i snage.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.
Pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
Crkva neprestano podseća roditelje da je najveći dar koji mogu da ostave svojoj deci upravo vera u Boga.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Teška nesreća dogodila se tokom radova u blizini manastira Iviron, a okolnosti pod kojima je došlo do pada mašine još nisu poznate.
Od srebroljublja i gordosti do neblagodarnosti i ravnodušnosti, svetogorski starac nabraja ponašanja koja se lako prikriju iza svakodnevnih navika, a čoveka mogu udaljiti od Boga i drugih ljudi.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U pojedinim danima crkveni tipik dopušta umerenu upotrebu vina, ali se ti propisi ne mogu poistovetiti sa savremenim shvatanjem alkohola.
Policija je uhapsila 31-godišnjeg državljanina Ukrajine, dok nadležni organi utvrđuju sve okolnosti napada i njegov mogući motiv.
Oštra pouka ave Justina Popovića ne ostavlja prostor za opravdanja, već svakoga suočava sa pitanjem kako svojim postupcima služi Bogu.