KAKO POMOĆI DETETU KOJE JE KRENULO STRANPUTICOM: Starac Pajsije kaže da roditelji nikad ne smeju uraditi ovu stvar
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Odgovornost roditelja nije samo da obezbede materijalne uslove za život, već da dete uvedu u svet ljubavi, žrtve i istine.
Pravoslavna tradicija vekovima uči da je detinjstvo temelj na kojem se gradi čitav život čoveka - ne samo njegov karakter, već i odnos prema Bogu, bližnjima i sopstvenoj savesti.
Upravo zato, odgovornost roditelja nije samo da obezbede materijalne uslove za život, već da dete uvedu u svet ljubavi, žrtve i istine.
Prema pravoslavnom shvatanju, dete nije prazna tabla, već biće koje nosi u sebi dar Božiji i poziv na rast u dobroti. Od najranijih dana, ono upija reči, postupke i atmosferu u kojoj odrasta. Ako u domu vladaju mir, razumevanje i vera, dete prirodno usvaja te vrednosti. Ukoliko, pak, dominiraju nemir, sebičnost i hladnoća, duša deteta ostaje uskraćena za ono najvažnije - osećaj sigurnosti i ljubavi.
Posebno mesto u vaspitanju zauzima učenje o žrtvi. U svetu koji često podstiče isključivo lično zadovoljstvo, pravoslavlje podseća da se istinska radost rađa iz davanja, a ne iz uzimanja. Dete koje nauči da deli, da se odrekne zarad drugoga, da posluša i poštuje, postaje čovek sposoban za ljubav. Takva ljubav nije prolazna emocija, već trajno opredeljenje srca.
Istovremeno, čistota, kako duševna, tako i telesna, posmatra se kao neprocenjivo blago. Ona nije samo moralna kategorija, već stanje unutrašnje slobode i celovitosti. Kada dete nauči da čuva svoju čistotu, ono uči da poštuje sebe, ali i druge, razvijajući svest o svetinji života.
Formiranje karaktera ne podrazumeva strogoću bez ljubavi, niti popustljivost bez granica. Pravoslavni put je srednji - put razuma, mere i ličnog primera. Dete najviše uči gledajući roditelje: njihovu veru, strpljenje, borbu sa sopstvenim slabostima. Tako se u njemu postepeno oblikuju osobine koje ga čine celovitim čovekom - čestitost, hrabrost, odlučnost i iskrenost.
Upravo o toj dubokoj i odgovornoj ulozi vaspitanja govorio je i starac Emilijan, ističući koliko je važno da se temelji postave na vreme:
- Dete od malena treba da nauči da voli, da daje, da uskraćuje, tj. da žrtvuje sebe, da sluša. Da oseća da su čistota duše i tela njegovog dragoceno blago, koje treba da čuva kao zenicu oka. Karakter deteta treba da se oblikuje normalno, da bi ono postalo častan, hrabar, odlučan, iskren, radostan čovek, a ne neko polužalosno stvorenje koje će neprekidno oplakivati svoju sudbinu, jedan bezvoljan predmet bez misli i snage.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Zahtevati od drugih više nego od sebe daleko je lakše i jednostavnije.
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Ponekad najveći protivnici pronađu zajednički trenutak tišine - ne zbog dobrote, već pod senkom Hrista. Beseda o Pilatu i Irodu otkriva moć pravednosti koja menja srca i gasi mržnju.
Dok mnogi teže moći i kontroli, veliki grčki propovednik podseća da sudbine naroda oblikuje samo Božja svetlost i blagodat Vaskrsenja.
Snažan udar od 4,9 stepeni pokrenuo je seriju slabijih potresa u kratkom razmaku, dok stručnjaci prate razvoj situacije i upozoravaju da će naredni sati biti ključni, iako za sada nema izveštaja o šteti i povređenima.
Dok su vernici molili, jedan glas odjeknuo je hramom, izazvavši šok među prisutnima i državnim funkcionerima.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok mnogi teže moći i kontroli, veliki grčki propovednik podseća da sudbine naroda oblikuje samo Božja svetlost i blagodat Vaskrsenja.
Sveti Nikifor Carigradski bio je ispovednik i patrijarh koji je mudro upravljao Crkvom i stradao zbog odbrane ikona.
Crkveni dokument potvrđuje da katolici mogu pristupiti ksenotransplantaciji uz poštovanje etičkih smernica i brigu o životinjama, dok naučnici traže rešenja za hronični manjak donorskih organa.