Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
Prema pravoslavlju, porodica zauzima mesto male Crkve, temelja na kojem se gradi i ličnost čoveka i zdravlje čitavog društva.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere. Kroz njihovo ponašanje, odnos prema Bogu i bližnjima, dete prima prve i najdublje pouke o smislu života.
Pravoslavlje uči da se vera ne prenosi samo rečima, već pre svega primerom. Molitva u kući, poštovanje, smirenje i uzdržanost stvaraju ambijent u kojem dete prirodno usvaja hrišćanske vrednosti. U takvoj porodici dete se uči bezuslovnoj ljubavi, strpljenju koje ne traži odmah nagradu i odgovornosti za svaku izgovorenu reč i učinjeno delo.
Roditelji su pozvani da budu čuvari ne samo telesnog, već i duhovnog zdravlja svoje dece, jer duša, po pravoslavnom učenju, ima večnu vrednost.
Posebna pažnja u pravoslavnoj tradiciji posvećuje se reči. Reč može biti lek, ali i rana. Ono što se u domu govori, način na koji se govori i ton kojim se obraćamo jedni drugima, duboko se urezuje u biće deteta.
shutterstock_GaudiLab
Roditelji svađama i psovkama ubijaju dušu detetu
Psovka, gruba reč i stalna razdražljivost ne ostaju bez posledica – one razaraju mir, unose nemir i postaju deo unutrašnjeg sveta onih koji ih slušaju. Pravoslavni duhovnici često upozoravaju da se duhovna atmosfera u kući ne vidi, ali se snažno oseća, i da upravo ona ostavlja tragove koji prate čoveka kroz čitav život.
Roditelji su, prema pravoslavnom učenju, odgovorni pred Bogom za ono što svesno ili nesvesno usađuju u dušu svoje dece. Vaspitanje nije samo briga o školovanju i materijalnoj sigurnosti, već stalni trud da se dete nauči razlikovanju dobra i zla. Greh se u pravoslavlju ne posmatra samo kao lični pad, već kao rana koja se prenosi, ako se ne leči pokajanjem i promenom života.
U tom duhu, Sveti Justin Ćelijski ostavio je snažno upozorenje o odgovornosti roditelja i o pogubnosti greha koji se ne shvata ozbiljno, a koji se često opravdava kao bezazlen.
- Majka koja sluša dete kako psuje, otac koji psuje, šta rade? Ubijaju dušu u detetu svom, i dušu svoju ubijaju i spremaju pakao i sebi i deci svojoj. Svaka krađa, svaki greh, sve je to ubica koji juri na tebe. Svaka ružna reč, svaka ružna pomisao, svako rđavo delo, sve su to sile demonske koje te gađaju da te ustrele, da ti dušu ubiju - govorio je ava Justin.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Meštani ovog sela veruju u čudotvorne moći ove crkve, tvrdeći da mnogi posetioci, zahvaljujući veri, ubrzo dobiju potomstvo ili dožive poboljšanje u životu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.