Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere.
Prema pravoslavlju, porodica zauzima mesto male Crkve, temelja na kojem se gradi i ličnost čoveka i zdravlje čitavog društva.
Dom nije samo prostor u kojem se živi, već duhovna radionica u kojoj se oblikuju misli, reči i dela, a roditelji su prvi i najvažniji učitelji vere. Kroz njihovo ponašanje, odnos prema Bogu i bližnjima, dete prima prve i najdublje pouke o smislu života.
Pravoslavlje uči da se vera ne prenosi samo rečima, već pre svega primerom. Molitva u kući, poštovanje, smirenje i uzdržanost stvaraju ambijent u kojem dete prirodno usvaja hrišćanske vrednosti. U takvoj porodici dete se uči bezuslovnoj ljubavi, strpljenju koje ne traži odmah nagradu i odgovornosti za svaku izgovorenu reč i učinjeno delo.
Roditelji su pozvani da budu čuvari ne samo telesnog, već i duhovnog zdravlja svoje dece, jer duša, po pravoslavnom učenju, ima večnu vrednost.
Posebna pažnja u pravoslavnoj tradiciji posvećuje se reči. Reč može biti lek, ali i rana. Ono što se u domu govori, način na koji se govori i ton kojim se obraćamo jedni drugima, duboko se urezuje u biće deteta.
shutterstock_GaudiLab
Roditelji svađama i psovkama ubijaju dušu detetu
Psovka, gruba reč i stalna razdražljivost ne ostaju bez posledica – one razaraju mir, unose nemir i postaju deo unutrašnjeg sveta onih koji ih slušaju. Pravoslavni duhovnici često upozoravaju da se duhovna atmosfera u kući ne vidi, ali se snažno oseća, i da upravo ona ostavlja tragove koji prate čoveka kroz čitav život.
Roditelji su, prema pravoslavnom učenju, odgovorni pred Bogom za ono što svesno ili nesvesno usađuju u dušu svoje dece. Vaspitanje nije samo briga o školovanju i materijalnoj sigurnosti, već stalni trud da se dete nauči razlikovanju dobra i zla. Greh se u pravoslavlju ne posmatra samo kao lični pad, već kao rana koja se prenosi, ako se ne leči pokajanjem i promenom života.
U tom duhu, Sveti Justin Ćelijski ostavio je snažno upozorenje o odgovornosti roditelja i o pogubnosti greha koji se ne shvata ozbiljno, a koji se često opravdava kao bezazlen.
- Majka koja sluša dete kako psuje, otac koji psuje, šta rade? Ubijaju dušu u detetu svom, i dušu svoju ubijaju i spremaju pakao i sebi i deci svojoj. Svaka krađa, svaki greh, sve je to ubica koji juri na tebe. Svaka ružna reč, svaka ružna pomisao, svako rđavo delo, sve su to sile demonske koje te gađaju da te ustrele, da ti dušu ubiju - govorio je ava Justin.
Povodom najvećeg hrišćanskog praznika posvećenog ženama, podsećamo na besedu mitropolita šumadijskog, izgovorenu u Staroj kragujevačkoj crkvi, kao snažno svedočanstvo o porodici, odgovornosti roditelja i veri koja ne počinje u hramu, već u domu.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Vernici svih generacija dobijaju priliku da zakorače u novi život po Hristovoj milosti - sveštenici pozivaju zainteresovane da se prijave do Velikog petka i pripreme sve što je potrebno za Svetu tajnu
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok svet strepi pred katastrofama i neizvesnošću, ruski monah i duhovnik otkriva pouku koja pokazuje da vera i unutrašnja predanost mogu stvoriti nevidljivu zaštitu – događaj koji su vlasti pokušale da izbrišu iz istorije.
Dok jedni izvori tvrde da je povod bila koreografija sa likom Svetog Simeona, drugi ukazuju na niz disciplinskih prekršaja, a različita tumačenja dodatno podgrevaju sumnje u kriterijume evropske kuće fudbala.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Poglavar Rimokatoličke crkve poziva lidere da se vrate dijalogu, upozorava na stradanje nevinih i najavljuje lično učešće u Krsnom putu na Veliki petak kao simbol solidarnosti sa svima koji pate.