DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Pravoslavno predanje uvek je isticalo da je dete dar Božiji i da se njegova duša oblikuje još od najranijih dana.
Crkva naglašava da deca nisu samo produžetak porodice, već i mali članovi zajednice koji kroz porodičnu toplinu, liturgijski život i primer roditelja uče šta znači živeti u ljubavi, smirenju i odgovornosti pred Bogom.
Zbog toga se porodica naziva "malom crkvom" – mestom gde dete prvi put upoznaje dobro, praštanje i molitvu, ali i gde stiče osećaj sigurnosti koji ga oblikuje za ceo život.
Upravo zato pravoslavlje naglašava da od porodice mnogo zavisi: kakav je duhovni ambijent u domu, takve će temelje dete poneti sa sobom.
Ako roditelji žive veru, dete će upiti tu atmosferu prirodno, neprimetno, kao nešto što je deo svakodnevice. Ako roditelji neguju ljubav, međusobno poštovanje i mir, i dete će u takvom okruženju rasti u zdravu ličnost, sposobnu da razume sebe i druge.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
U tome se posebno prepoznaje i poruka koju je naglašavao iguman Gavrilo Raletinački, podsećajući roditelje da se sudbina dece ne oblikuje slučajno, već kroz njihov odnos prema Bogu i život u veri:
"Učite decu veri Hristovoj, jer od vere zavisiće sudbina vaše dece, kako budu poštovali veru, takvu će im Bog sreću dati. Drugačije ne može biti. Sudbina je u našim rukama i ona se svaki dan menja. Ako mi dobro činimo prema Bogu, i Bog će činiti dobro prema nama".
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Pravoslavlje uči da je dete dar Božiji, ali i odgovornost koju roditelji preuzimaju pred Bogom.
Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri.
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Roditelji nisu pozvani da budu strogi upravitelji, već živi primer svojoj deci, pokazujući sopstvenim životom šta znače dobrota, strpljenje i vera.
Dom se smatra malom Crkvom, a roditelj onim koji ne vaspitava samo rečima, već prevashodno sopstvenim primerom.
Srce mladog sveštenika nije izdržalo postoperativni period.
Sveti Jovan Kronštatski još pre više od jednog veka opisao je zamku koja danas određuje jutra miliona ljudi - od prvog pogleda u ekran do osećaja teskobe, umora i unutrašnje praznine koja nas prati tokom celog dana.
U besedi za petak 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje paradoks: ljudi odbacuju izvor života, a zatim ulažu napor da pronađu smisao u onome što ih dodatno iscrpljuje.
U vremenu sve češćih izliva gneva i narušenih odnosa, učenje Svetog Josifa pokazuje put ka smirenju koji počinje iznutra, a ne promenom okolnosti.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Galeriji SANU otvorena je velika izložba povodom 850 godina od rođenja Rastka Nemanjića, a patrijarh Porfirije, Nikola Selaković, Lina Mendoni i Zoran Knežević govorili su o veri, identitetu, kulturi i očuvanju nacionalnog nasleđa.
Ljubav prema novcu ne ostaje samo na materijalnom planu, već postepeno menja čovekovu narav, briše zahvalnost i otvara prostor za duhovno otvrdnuće koje vodi u neočekivane krajnosti.
U Verskom dobrotvornom starateljstvu odvija se velika akcija pakovanja darova koji će biti podeljeni posle litije, dok je dolazak srpskog patrijarha dodatno obeležio rad volontera i naglasio značaj zajedničkog služenja i sabornosti.