DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Pravoslavno predanje uvek je isticalo da je dete dar Božiji i da se njegova duša oblikuje još od najranijih dana.
Crkva naglašava da deca nisu samo produžetak porodice, već i mali članovi zajednice koji kroz porodičnu toplinu, liturgijski život i primer roditelja uče šta znači živeti u ljubavi, smirenju i odgovornosti pred Bogom.
Zbog toga se porodica naziva "malom crkvom" – mestom gde dete prvi put upoznaje dobro, praštanje i molitvu, ali i gde stiče osećaj sigurnosti koji ga oblikuje za ceo život.
Upravo zato pravoslavlje naglašava da od porodice mnogo zavisi: kakav je duhovni ambijent u domu, takve će temelje dete poneti sa sobom.
Ako roditelji žive veru, dete će upiti tu atmosferu prirodno, neprimetno, kao nešto što je deo svakodnevice. Ako roditelji neguju ljubav, međusobno poštovanje i mir, i dete će u takvom okruženju rasti u zdravu ličnost, sposobnu da razume sebe i druge.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
U tome se posebno prepoznaje i poruka koju je naglašavao iguman Gavrilo Raletinački, podsećajući roditelje da se sudbina dece ne oblikuje slučajno, već kroz njihov odnos prema Bogu i život u veri:
"Učite decu veri Hristovoj, jer od vere zavisiće sudbina vaše dece, kako budu poštovali veru, takvu će im Bog sreću dati. Drugačije ne može biti. Sudbina je u našim rukama i ona se svaki dan menja. Ako mi dobro činimo prema Bogu, i Bog će činiti dobro prema nama".
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Pravoslavlje uči da je dete dar Božiji, ali i odgovornost koju roditelji preuzimaju pred Bogom.
Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri.
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Deca ne slušaju samo reči svojih roditelja - ona upijaju njihov život.
Roditelji često iz najbolje namere pokušavaju da nametnu svojoj deci pravila, očekivanja i vrednosti, ali nailaze na otpor, nerazumevanje, pa čak i potpuni prekid komunikacije.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Posle duge i teške bolesti, monah poznat po smirenosti i predanosti molitvi upokojio se u Gospodu - opelo i sahrana zakazani za sutra.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.