DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Pravoslavno predanje uvek je isticalo da je dete dar Božiji i da se njegova duša oblikuje još od najranijih dana.
Crkva naglašava da deca nisu samo produžetak porodice, već i mali članovi zajednice koji kroz porodičnu toplinu, liturgijski život i primer roditelja uče šta znači živeti u ljubavi, smirenju i odgovornosti pred Bogom.
Zbog toga se porodica naziva "malom crkvom" – mestom gde dete prvi put upoznaje dobro, praštanje i molitvu, ali i gde stiče osećaj sigurnosti koji ga oblikuje za ceo život.
Upravo zato pravoslavlje naglašava da od porodice mnogo zavisi: kakav je duhovni ambijent u domu, takve će temelje dete poneti sa sobom.
Ako roditelji žive veru, dete će upiti tu atmosferu prirodno, neprimetno, kao nešto što je deo svakodnevice. Ako roditelji neguju ljubav, međusobno poštovanje i mir, i dete će u takvom okruženju rasti u zdravu ličnost, sposobnu da razume sebe i druge.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
U tome se posebno prepoznaje i poruka koju je naglašavao iguman Gavrilo Raletinački, podsećajući roditelje da se sudbina dece ne oblikuje slučajno, već kroz njihov odnos prema Bogu i život u veri:
"Učite decu veri Hristovoj, jer od vere zavisiće sudbina vaše dece, kako budu poštovali veru, takvu će im Bog sreću dati. Drugačije ne može biti. Sudbina je u našim rukama i ona se svaki dan menja. Ako mi dobro činimo prema Bogu, i Bog će činiti dobro prema nama".
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Pravoslavlje uči da je dete dar Božiji, ali i odgovornost koju roditelji preuzimaju pred Bogom.
Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri.
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
U pravoslavnom razumevanju čoveka, duša se ne razvija izolovano.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Deca ne slušaju samo reči svojih roditelja - ona upijaju njihov život.
Roditelji često iz najbolje namere pokušavaju da nametnu svojoj deci pravila, očekivanja i vrednosti, ali nailaze na otpor, nerazumevanje, pa čak i potpuni prekid komunikacije.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Na konferenciji „Hrišćansko-socijalna inicijativa“ istaknuto kako lični odnos s Bogom i delatna ljubav mogu menjati svet i osnažiti zajednicu.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Veliki srpski duhovnik 20. veka objašnjava kako možemo sačuvati dušu od nevidljivih napada koji vrebaju svakog nepažljivog čoveka.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.