DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Pravoslavno predanje uvek je isticalo da je dete dar Božiji i da se njegova duša oblikuje još od najranijih dana.
Crkva naglašava da deca nisu samo produžetak porodice, već i mali članovi zajednice koji kroz porodičnu toplinu, liturgijski život i primer roditelja uče šta znači živeti u ljubavi, smirenju i odgovornosti pred Bogom.
Zbog toga se porodica naziva "malom crkvom" – mestom gde dete prvi put upoznaje dobro, praštanje i molitvu, ali i gde stiče osećaj sigurnosti koji ga oblikuje za ceo život.
Upravo zato pravoslavlje naglašava da od porodice mnogo zavisi: kakav je duhovni ambijent u domu, takve će temelje dete poneti sa sobom.
Ako roditelji žive veru, dete će upiti tu atmosferu prirodno, neprimetno, kao nešto što je deo svakodnevice. Ako roditelji neguju ljubav, međusobno poštovanje i mir, i dete će u takvom okruženju rasti u zdravu ličnost, sposobnu da razume sebe i druge.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
U tome se posebno prepoznaje i poruka koju je naglašavao iguman Gavrilo Raletinački, podsećajući roditelje da se sudbina dece ne oblikuje slučajno, već kroz njihov odnos prema Bogu i život u veri:
"Učite decu veri Hristovoj, jer od vere zavisiće sudbina vaše dece, kako budu poštovali veru, takvu će im Bog sreću dati. Drugačije ne može biti. Sudbina je u našim rukama i ona se svaki dan menja. Ako mi dobro činimo prema Bogu, i Bog će činiti dobro prema nama".
Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Pravoslavlje uči da je dete dar Božiji, ali i odgovornost koju roditelji preuzimaju pred Bogom.
Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri.
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
Pravoslavlje uči da čovek nikada nije izgubljen dokle god postoje ljubav i molitva.
Deca ne slušaju samo reči svojih roditelja - ona upijaju njihov život.
Roditelji često iz najbolje namere pokušavaju da nametnu svojoj deci pravila, očekivanja i vrednosti, ali nailaze na otpor, nerazumevanje, pa čak i potpuni prekid komunikacije.
Porodični odnosi ne zasnivaju se na očekivanjima, već na poverenju i ljubavi koje se grade svakodnevno.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Svetitelj iz 4. veka pokazuje jednostavan, ali dubok način da očistimo dušu, prevaziđemo greh i pronađemo unutrašnji mir.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.