KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
U vremenu u kome se mnogo polaže na spoljašnji utisak, na lepe reči, osmehe i prividnu učtivost, čovek se sve češće suočava sa prazninom iza takvog ponašanja.
Savremeni čovek navikao je da meri druge po onome što vide oči: po nastupu, po načinu govora, po tome koliko je neko "prijatan" i "fin".
Međutim, pravoslavno hrišćansko predanje nas uči da se prava vrednost čoveka ne otkriva na površini, već u dubini srca.
Smirenje, kao jedna od temeljnih hrišćanskih vrlina, često je pogrešno shvaćeno. Mnogi ga poistovećuju sa spoljašnjom blagošću, sa neprekidnim osmehom i udvaranjem drugima. Ali istinsko smirenje ne traži da se dopadne svetu. Ono ne traži aplauz, niti priznanje.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima. Njegova briga nije kako izgleda u očima drugih, već kakvo je stanje njegove duše i da li živi po zapovestima Hristovim.
Takvi ljudi često ostaju neprimećeni. Njihovo ponašanje može delovati uzdržano, čak hladno ili strogo. Oni ne govore mnogo o ljubavi, ali je tiho i istrajno svedoče delima. Kada dođu dani nevolje, tuge i stradanja, upravo se tada pokazuje ko zaista nosi bližnjega u srcu. Tada nestaju lepe maske i isprazne reči, a ostaje samo prava, delatna ljubav.
O toj razlici između istinskog i lažnog smirenja duboko i jasno govorio je arhimandrit Lazar Abašidze, čije reči podsećaju da se hrišćanski život ne meri spoljašnjim oblicima, već unutrašnjom istinom i delatnom ljubavlju prema bližnjima:
- Primećeno je da se istinski smireni ljudi, koji vole bližnje nimalo ne brinu o spoljašnjem utisku koji ostavljaju na druge, oni vode računa o svojoj duši i zauzeti su istinskim ispunjavanjem Hristovih zapovesti u pogledu bližnjih - govorio je otac Lazar.
Spoljašnje ophođenje ovih ljudi, kako je isticao, veoma je uzdržano, ponekad čak izgleda preterano surovo ili strogo.
- Međutim, kasnije se uvek otkrije da su ovi ljudi iskreno brinuli o bližnjima, da su zaista bili samilosni i pružili im pomoć. A licemeri, pretvornici i lažnosmireni ljudi su često veoma predusretljivi, mili i uslužni, ali ako čoveka zadesi tuga, nesreća ili teškoća videće se da su oni daleki, hladni i tuđi, da su ravnodušni prema svim patnjama bližnjih. Upravo to je farisejski kvasac od kojeg je Gospod naš Isus Hristos zapovedio svojim učenicima da se čuvaju - objašnjavao je otca Lazar.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti. Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca. Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava. Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.

KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
KAKO OTKRITI U KAKVOM JE ČOVEK DUHOVNOM STANJU: Prepodobni Makarije kaže da je dovoljno čuti njegov stav o jednom važnom pitanju
KO HOĆE DA USPE U ŽIVOTU, MORA NAJPRE DA ISPUNI OVAJ PREDUSLOV! Sveti Makarije Veliki tvrdi da bez toga nema nikakve šanse
OVO UNIŠTAVA SVAKU KLETVU I NEBESKIH I ZEMALJSKIH DUHOVA! Sveti Ignjatije Brjančaninov je tvrdio da je tu ključ za zaštitu duše od zlih uticaja
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Pravoslavno iskustvo kroz vekove svedoči da je tišina ogledalo duše - u njoj nema skrivanja ni opravdanja.
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 5. sedmice po Vaskrsu otvara pitanje zašto se Božje lice nekome otkriva kao dugotrajna čežnja, a nekome kao neposredan susret.
Dok ljudi danas burno reaguju na uvrede, otkrivaju tuđe mane i ulaze u bespotrebne sukobe, ruski svetitelj ostavio je jednostavne savete o ćutanju, smirenju i molitvi kao putu ka unutrašnjem miru i duhovnoj snazi.
Sveštenik koji služi i pod Ostrogom poručuje da se mir i blagoslov ne traže u onome što nedostaje, već u zahvalnosti za ono što već postoji.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Patrijarh Porfirije i episkop Irinej govorili su o nadi, vaskrsenju i pobedi vere na praznik Spaljivanja moštiju Svetog Save pred hiljadama vernika okupljenih u Hramu na Vračaru.
Nekada obavezan na trpezama posle nedeljne liturgije i prazničnih ručkova, ovaj jednostavan kolač vraća miris starinskih kuhinja – sočan, mekan i neodoljivo domaći desert koji osvaja na prvi zalogaj.