KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
U vremenu u kome se mnogo polaže na spoljašnji utisak, na lepe reči, osmehe i prividnu učtivost, čovek se sve češće suočava sa prazninom iza takvog ponašanja.
Savremeni čovek navikao je da meri druge po onome što vide oči: po nastupu, po načinu govora, po tome koliko je neko "prijatan" i "fin".
Međutim, pravoslavno hrišćansko predanje nas uči da se prava vrednost čoveka ne otkriva na površini, već u dubini srca.
Smirenje, kao jedna od temeljnih hrišćanskih vrlina, često je pogrešno shvaćeno. Mnogi ga poistovećuju sa spoljašnjom blagošću, sa neprekidnim osmehom i udvaranjem drugima. Ali istinsko smirenje ne traži da se dopadne svetu. Ono ne traži aplauz, niti priznanje.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima. Njegova briga nije kako izgleda u očima drugih, već kakvo je stanje njegove duše i da li živi po zapovestima Hristovim.
Takvi ljudi često ostaju neprimećeni. Njihovo ponašanje može delovati uzdržano, čak hladno ili strogo. Oni ne govore mnogo o ljubavi, ali je tiho i istrajno svedoče delima. Kada dođu dani nevolje, tuge i stradanja, upravo se tada pokazuje ko zaista nosi bližnjega u srcu. Tada nestaju lepe maske i isprazne reči, a ostaje samo prava, delatna ljubav.
O toj razlici između istinskog i lažnog smirenja duboko i jasno govorio je arhimandrit Lazar Abašidze, čije reči podsećaju da se hrišćanski život ne meri spoljašnjim oblicima, već unutrašnjom istinom i delatnom ljubavlju prema bližnjima:
- Primećeno je da se istinski smireni ljudi, koji vole bližnje nimalo ne brinu o spoljašnjem utisku koji ostavljaju na druge, oni vode računa o svojoj duši i zauzeti su istinskim ispunjavanjem Hristovih zapovesti u pogledu bližnjih - govorio je otac Lazar.
Spoljašnje ophođenje ovih ljudi, kako je isticao, veoma je uzdržano, ponekad čak izgleda preterano surovo ili strogo.
- Međutim, kasnije se uvek otkrije da su ovi ljudi iskreno brinuli o bližnjima, da su zaista bili samilosni i pružili im pomoć. A licemeri, pretvornici i lažnosmireni ljudi su često veoma predusretljivi, mili i uslužni, ali ako čoveka zadesi tuga, nesreća ili teškoća videće se da su oni daleki, hladni i tuđi, da su ravnodušni prema svim patnjama bližnjih. Upravo to je farisejski kvasac od kojeg je Gospod naš Isus Hristos zapovedio svojim učenicima da se čuvaju - objašnjavao je otca Lazar.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti. Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca. Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava. Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.

KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
KAKO OTKRITI U KAKVOM JE ČOVEK DUHOVNOM STANJU: Prepodobni Makarije kaže da je dovoljno čuti njegov stav o jednom važnom pitanju
KO HOĆE DA USPE U ŽIVOTU, MORA NAJPRE DA ISPUNI OVAJ PREDUSLOV! Sveti Makarije Veliki tvrdi da bez toga nema nikakve šanse
OVO UNIŠTAVA SVAKU KLETVU I NEBESKIH I ZEMALJSKIH DUHOVA! Sveti Ignjatije Brjančaninov je tvrdio da je tu ključ za zaštitu duše od zlih uticaja
Grčki duhovnik ostavio je snažnu pouku o važnosti tihovanja, molitve i pažljivog izbora društva, upozoravajući da čovek treba da čuva svoju dušu od svega što ga udaljava od Boga i unutrašnjeg mira.
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
Što se čovek više oslobađa svoje gordosti i svoje volje, to u njegovoj duši ostaje više mesta za Božju blagodat.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
Posebno težak može biti osećaj da je čovek izgubio i ono poslednje na šta se oslanjao.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.