KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
U vremenu u kome se mnogo polaže na spoljašnji utisak, na lepe reči, osmehe i prividnu učtivost, čovek se sve češće suočava sa prazninom iza takvog ponašanja.
Savremeni čovek navikao je da meri druge po onome što vide oči: po nastupu, po načinu govora, po tome koliko je neko "prijatan" i "fin".
Međutim, pravoslavno hrišćansko predanje nas uči da se prava vrednost čoveka ne otkriva na površini, već u dubini srca.
Smirenje, kao jedna od temeljnih hrišćanskih vrlina, često je pogrešno shvaćeno. Mnogi ga poistovećuju sa spoljašnjom blagošću, sa neprekidnim osmehom i udvaranjem drugima. Ali istinsko smirenje ne traži da se dopadne svetu. Ono ne traži aplauz, niti priznanje.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima. Njegova briga nije kako izgleda u očima drugih, već kakvo je stanje njegove duše i da li živi po zapovestima Hristovim.
Takvi ljudi često ostaju neprimećeni. Njihovo ponašanje može delovati uzdržano, čak hladno ili strogo. Oni ne govore mnogo o ljubavi, ali je tiho i istrajno svedoče delima. Kada dođu dani nevolje, tuge i stradanja, upravo se tada pokazuje ko zaista nosi bližnjega u srcu. Tada nestaju lepe maske i isprazne reči, a ostaje samo prava, delatna ljubav.
O toj razlici između istinskog i lažnog smirenja duboko i jasno govorio je arhimandrit Lazar Abašidze, čije reči podsećaju da se hrišćanski život ne meri spoljašnjim oblicima, već unutrašnjom istinom i delatnom ljubavlju prema bližnjima:
- Primećeno je da se istinski smireni ljudi, koji vole bližnje nimalo ne brinu o spoljašnjem utisku koji ostavljaju na druge, oni vode računa o svojoj duši i zauzeti su istinskim ispunjavanjem Hristovih zapovesti u pogledu bližnjih - govorio je otac Lazar.
Spoljašnje ophođenje ovih ljudi, kako je isticao, veoma je uzdržano, ponekad čak izgleda preterano surovo ili strogo.
- Međutim, kasnije se uvek otkrije da su ovi ljudi iskreno brinuli o bližnjima, da su zaista bili samilosni i pružili im pomoć. A licemeri, pretvornici i lažnosmireni ljudi su često veoma predusretljivi, mili i uslužni, ali ako čoveka zadesi tuga, nesreća ili teškoća videće se da su oni daleki, hladni i tuđi, da su ravnodušni prema svim patnjama bližnjih. Upravo to je farisejski kvasac od kojeg je Gospod naš Isus Hristos zapovedio svojim učenicima da se čuvaju - objašnjavao je otca Lazar.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti. Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca. Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava. Pravoslavno predanje uči da je nemir jedno od glavnih sredstava kojim se čovek slabi iznutra.

KAKO U SEBI NAJLAKŠE PRIMETITI DEMONSKO I PROTIV TOGA SE BORITI: Strac Jefrem Arizonski o skrivenom zlu u ljudima
KAKO OTKRITI U KAKVOM JE ČOVEK DUHOVNOM STANJU: Prepodobni Makarije kaže da je dovoljno čuti njegov stav o jednom važnom pitanju
KO HOĆE DA USPE U ŽIVOTU, MORA NAJPRE DA ISPUNI OVAJ PREDUSLOV! Sveti Makarije Veliki tvrdi da bez toga nema nikakve šanse
OVO UNIŠTAVA SVAKU KLETVU I NEBESKIH I ZEMALJSKIH DUHOVA! Sveti Ignjatije Brjančaninov je tvrdio da je tu ključ za zaštitu duše od zlih uticaja
Pravoslavno učenje podseća da niko nije savršen i da svi ljudi nose u sebi tragove slabosti.
Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli.
Sveti oci su učili da bližnji postaje ogledalo u kojem čovek vidi sopstvenu dušu.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
Počivši iguman manastira Denkovac, razotkrio je kako slobodna volja i nevidljivi anđeo čuvar štite svakog čoveka od zla u svakodnevnom životu.
Bio je brat blizanac svete Sholastike.
Sinod je odlučio da Sveta pravedna Ana Jovanović bude uvrštena među poštovane svetitelje, čime se produbljuje duhovna veza između dva bratska naroda.
Duhovnik nije tu da osuđuje, već da pomogne, razume i usmeri.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Završena obnova i živopis Sabornog hrama Rođenja Presvete Bogorodice svedoče o istrajnosti srpske zajednice u Argentini i nasleđu koje i danas živi kroz veru, umetnost i zajedništvo
Nakon glasina o ukidanju bogosluženja i optužbi koje su se sa mreža prelile na teren, jerej iz Loznice objašnjava kako je nastala zabuna i zašto vernici, po crkvenom poretku, ne traže rešenja na ulici.
Topli zalogaji sa paradajzom, paprikom i lukom za doručak, užinu ili večeru u danima posta na ulju.