OVO NE SMETE DAVATI NIKOME I NIZAŠTA NA SVETU! Iguman Ostroga otkrio šta ima neprocenjivu vrednost
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Razdražljivost u savremenom svetu postaje gotovo prihvaćeno stanje, a gnev se često opravdava umorom, brigama, bolešću ili spoljašnjim okolnostima.
U vremenu opšte užurbanosti i nemira, unutrašnji mir i tišina srca postaju retkost u životu savremenog čoveka.
Savremeni život nameće ritam koji ne ostavlja prostor za sabranost, za osluškivanje sopstvene savesti i za strpljivo razlučivanje misli. U takvom okruženju, razdražljivost postaje gotovo prihvaćeno stanje, a gnev se često opravdava umorom, brigama, bolešću ili spoljašnjim okolnostima.
Međutim, duhovno iskustvo Crkve nas uči da uzrok nemira nije uvek izvan nas, već duboko u čovekovoj nutrini.
Sveti oci su kroz vekove upozoravali da stanje srca oblikuje čovekov odnos prema svetu. Kada u srcu prebiva smirenje, tada i najteže okolnosti bivaju podnošljive; kada se, pak, u srcu nastani gordost, tada i najmanja neprijatnost može postati povod za gnev.
Razdražljivost ne nastaje iznenada, već se hrani nepažnjom prema sopstvenim mislima, nespremnošću na trpljenje i zaboravom na hrišćansku zapovest ljubavi. Čovek koji se stalno pravda i traži izgovore za svoje reakcije, polako gubi osećaj odgovornosti za stanje svoje duše.
Pravoslavna duhovnost uvek poziva na trezvenost i usporavanje unutrašnjeg ritma. Ne žuriti u rečima, ne žuriti u sudovima, ne žuriti u reakcijama – to je put kojim se čuva mir i sprečava da gnev preuzme vlast nad čovekom. Strpljenje se ne rađa iz slabosti, već iz snage koja dolazi iz vere i poverenja u Božiji promisao. Onaj koji ume da sačeka, da prećuti i da se pomoli, daje prostoru blagodat da deluje tamo gde bi ljudska naglost donela samo razdor.
U tom duhu, misao Prepodobnog Anatolija Optinskog ostaje kao snažna opomena i pouka svakom čoveku, bez obzira na vreme u kojem živi, podsećajući da borba sa gnevom nije spoljašnja, već duboko duhovna borba, u kojoj se ogleda pravo stanje čovekove duše:
"Niko ne bi trebalo da opravdava svoju razdražljivost, nekom vrstom bolesti, jer ona dolazi iz gordosti. Prema rečima Svetog Apostola Jakova: ''jer gnev ljudski ne čini pravde Božije.'' Tako, da ne bi podlegao razdražljivosti i gnevu, ne bi trebao da se žuriš".
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.
Pravoslavlje uči da prava snaga nije u tome da čovek pobedi drugoga, već sebe.
Sveto pismo nudi dublji i celovitiji pogled na zdrav način života - onaj koji obuhvata i telo i dušu, ali pre svega unutrašnje stanje čoveka.
Veliki svetitelj iz 4. veka ostavio je pouku koja nam pokazuje zašto nas uvrede toliko bole i kako jednostavnim ćutanjem možemo sačuvati mir i duhovnu snagu.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Sveštenik ističe da nema malih svetitelja.
Sveti oci učili su da krsni znak nije običaj niti formalnost, već duhovno oružje protiv zla.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
U Ježevici, nadomak Čačka, srednjovekovni zidovi i živo narodno sabranje stapaju se u istu priču, od predanja o 1330. godini do današnjih okupljanja vernika i praznika koji i dalje pune manastirsku portu.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama velikih svetitelja pravoslavlja.