OVO NE SMETE DAVATI NIKOME I NIZAŠTA NA SVETU! Iguman Ostroga otkrio šta ima neprocenjivu vrednost
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Razdražljivost u savremenom svetu postaje gotovo prihvaćeno stanje, a gnev se često opravdava umorom, brigama, bolešću ili spoljašnjim okolnostima.
U vremenu opšte užurbanosti i nemira, unutrašnji mir i tišina srca postaju retkost u životu savremenog čoveka.
Savremeni život nameće ritam koji ne ostavlja prostor za sabranost, za osluškivanje sopstvene savesti i za strpljivo razlučivanje misli. U takvom okruženju, razdražljivost postaje gotovo prihvaćeno stanje, a gnev se često opravdava umorom, brigama, bolešću ili spoljašnjim okolnostima.
Međutim, duhovno iskustvo Crkve nas uči da uzrok nemira nije uvek izvan nas, već duboko u čovekovoj nutrini.
Sveti oci su kroz vekove upozoravali da stanje srca oblikuje čovekov odnos prema svetu. Kada u srcu prebiva smirenje, tada i najteže okolnosti bivaju podnošljive; kada se, pak, u srcu nastani gordost, tada i najmanja neprijatnost može postati povod za gnev.
Razdražljivost ne nastaje iznenada, već se hrani nepažnjom prema sopstvenim mislima, nespremnošću na trpljenje i zaboravom na hrišćansku zapovest ljubavi. Čovek koji se stalno pravda i traži izgovore za svoje reakcije, polako gubi osećaj odgovornosti za stanje svoje duše.
Pravoslavna duhovnost uvek poziva na trezvenost i usporavanje unutrašnjeg ritma. Ne žuriti u rečima, ne žuriti u sudovima, ne žuriti u reakcijama – to je put kojim se čuva mir i sprečava da gnev preuzme vlast nad čovekom. Strpljenje se ne rađa iz slabosti, već iz snage koja dolazi iz vere i poverenja u Božiji promisao. Onaj koji ume da sačeka, da prećuti i da se pomoli, daje prostoru blagodat da deluje tamo gde bi ljudska naglost donela samo razdor.
U tom duhu, misao Prepodobnog Anatolija Optinskog ostaje kao snažna opomena i pouka svakom čoveku, bez obzira na vreme u kojem živi, podsećajući da borba sa gnevom nije spoljašnja, već duboko duhovna borba, u kojoj se ogleda pravo stanje čovekove duše:
"Niko ne bi trebalo da opravdava svoju razdražljivost, nekom vrstom bolesti, jer ona dolazi iz gordosti. Prema rečima Svetog Apostola Jakova: ''jer gnev ljudski ne čini pravde Božije.'' Tako, da ne bi podlegao razdražljivosti i gnevu, ne bi trebao da se žuriš".
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Srce, u pravoslavnom shvatanju, nije samo sedište emocija, već središte cele ličnosti.
Gnev se u svetootačkom učenju smatra jednom od najrazornijih strasti, jer pomračuje um, uznemirava srce i razbija mir duše.
Smirenje se u pravoslavlju smatra vrhunskom vrlinom ne zato što potiskuje druge vrline, već zato što ih u sebi sabira i osmišljava.
Sveti oci vekovima upozoravaju da se istina ne nameće silom niti se izgovara u trenutku kada druga strana nije spremna da je prihvati.
Pravoslavlje uči da prava snaga nije u tome da čovek pobedi drugoga, već sebe.
Sveto pismo nudi dublji i celovitiji pogled na zdrav način života - onaj koji obuhvata i telo i dušu, ali pre svega unutrašnje stanje čoveka.
Veliki svetitelj iz 4. veka ostavio je pouku koja nam pokazuje zašto nas uvrede toliko bole i kako jednostavnim ćutanjem možemo sačuvati mir i duhovnu snagu.
U besedi za ponedeljak 16. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači značenje reči "početak" i objašnjava večnost Hrista, Sina Očevog.
Svetitelj upozorava da sukob može biti završen spolja, dok u čoveku nastavlja da traje mnogo duže i polako zauzima sve više prostora.
Profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava na moguću promenu odnosa među pomesnim crkvama i novo približavanje Zapadu.
Pravoslavni teolog Andrea Kereš objavila je snimak svadbenog veselja koji je veoma brzo privukao pažnju na društvenim mrežama.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
U srpskom narodu ovaj dan poznat je i kao jesenji Sveti Jovan i Jovan Glavosek.
Krompir, crni luk i jaja uz malo masti daju jelo koje je nekada bilo jednostavno rešenje za gladne pastire i ukućane.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.