ŠTA URADITI KAD VAM NEKO MISLI I ČINI ZLO: Poslušajte savet oca Slavka i slobodno se opustite!
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Unutrašnji mir u pravoslavlju predstavlja stanje duhovne ravnoteže, tišine i smirenja koje dolazi iz žive veze čoveka sa Bogom.
To nije samo odsustvo spoljašnjeg nemira već duboko prisustvo Božje blagodatne sile u srcu čoveka. U tom stanju, čovek ne može da bude uzdrman spoljašnjim okolnostima, iskušenjima ili nepravdom jer njegovo poverenje nije u svetu, već u Božjoj volji.
Prema pravoslavlju, unutrašnji mir se ne dobija i ne stiče lako. Do njega se dolazi kroz trpljenje, pokajanje, molitvu i svakodnevnu borbu sa sopstvenim strastima. Sveti oci su često govorili da je najteža borba - ona sa samim sobom.

Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
Unutrašnji mir ima ogromnu vrednost i za samog čoveka. On postaje izvor snage, mudrosti i duhovne slobode. U miru, čovek čuje glas Božiji, prepoznaje šta je istinski važno i biva sposoban da voli iskreno, bez očekivanja.
Unutrašnji mir, prema pravoslavlju, nije zatvorenost u sebe, već prisustvo ljubavi koja obuhvata i druge - jer ko istinski ima mir, on ga i širi oko sebe.
Upravo na ovu duboku istinu ukazao je jednom prilikom i arhimandrit Sergije, iguman Manastira Ostrog.
- Ne daj mir svoj nizašta na svetu! Nema te vrednosti kojoj treba dati svoj unutrašnji mir. Čovek koji je strpljiv, koji je trpeljiv, on ima mir. On širi taj mir oko sebe, ko i svi svetitelji. Čovek koji nema trpljenja, on je nemiran. Cilj trpljenja je upravo to, da mi odolimo dok traje neko iskušenje i da na taj način usavršimo svoju volju da budemo tako voljom čvrsti i jaki, da bismo ostvarili pravu slobodu - rekao je on i istakao da sloboda nije da radiš šta hoćeš, nego da radiš ono što ti je na spasenje!
Borba protiv zla ne vodi se kroz odmazdu, već kroz molitvu, strpljenje i ljubav.
Savremeno društvo često nagrađuje vidljive uspehe i lako merljive rezultate, dok se tiho strpljenje i predanost malih heroja previđa.
Cela životna borba današnjeg čoveka, ma kako bila obučena u moderne pojmove, zapravo je potraga za mirom.
Njihova prisutnost nije upadljiva, ali je neizbrisiva.
Crkva vekovima uči da odgovor na svakodnevni nemir ne počinje u boljoj organizaciji vremena, već u odnosu čoveka sa Bogom.
Čovek koji živi molitvom ne postaje ravnodušan prema svetu, već slobodan od robovanja okolnostima.
Pravoslavna vera uči da ljubav ne isključuje rasuđivanje, niti praštanje podrazumeva odsustvo mudrosti.
Sveto pismo nas iznova podseća da je Gospod onaj koji upravlja istorijom, narodima i životom svakog čoveka.
U duhovnom smislu, preterana usmerenost na telesno zadovoljstvo zarobljava dušu i odvraća čoveka od Boga i viših, duhovnih ciljeva.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
U besedi za sredu 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da će nestati zemlja i dela na njoj, ali ne i odgovornost čoveka pred Bogom.
Svetogorski starac objašnjava šta se događa u čoveku kada se smiri, zadobije blagodat Božiju i prestane da dozvoljava brigama da mu zavladaju dušom.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Svetogorski starac objašnjava šta se događa u čoveku kada se smiri, zadobije blagodat Božiju i prestane da dozvoljava brigama da mu zavladaju dušom.
Njihov život bio je ispunjen propovedanjem, služenjem Crkvi, stradanjem i podnošenjem različitih iskušenja.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.