Pravoslavna crkva s velikom ozbiljnošću gleda na motive ulaska u brak.
U Pravoslavnoj crkvi, brak se smatra svetom tajnom – svetinjom koju je ustanovio sam Bog još u Edenskom vrtu kada je rekao: "Nije dobro da je čovek sam; da mu načinim druga prema njemu“ (1. Mojs. 2,18).
Brak nije samo društveni ugovor ili ljudska konvencija, već duhovno jedinstvo dvoje ljudi koje ima za cilj zajednički život u ljubavi, međusobnom poštovanju, i – najvažnije – u zajednici sa Bogom.
Svrha braka u pravoslavnom učenju nije samo biološko potomstvo, već i uzajamno usavršavanje supružnika na putu ka spasenju. Muž i žena, u Hristu, pozvani su da budu jedno telo i jedan duh, da rastu u veri, ljubavi i milosrđu. Pravi pravoslavni brak je zajednica u kojoj se ljudi međusobno pomažu da postanu bolji hrišćani, da nose breme jedno drugog i da, kako kaže Apostol Pavle, "sebi ugađaju, ali u Gospodu“.
Facebook
Arhimandrit Stefan
U tom svetlu, Pravoslavna crkva s velikom ozbiljnošću gleda na motive ulaska u brak.
Udaja ili ženidba iz čisto materijalnog interesa – radi novca, statusa, ugodnog života – nije u skladu sa hrišćanskim vrednostima. Takvi temelji su prolazni, krhki, i ne mogu izdržati teškoće koje život sa sobom neminovno nosi i čak predstavlja greh.
Međutim, kako je objasnio arhimandrit Stefan Vučković, iguman manastira Velika Remeta, postoji i udaja koja je iz koristi, a koja je blagoslovena.
- Udaja iz interesa jeste greh, jer interesi brzo propadnu. Oni su često puta materijalne prirode i kad pričam o udaji iz interesa, mislim na materijalni interes. Međutim, ako se devojka udaje sa interesom da rodi dete, da bi imala muža pored sebe, da bi ispunila zakon Božji koji glasi "rađajte se i množite se", onda je takav interes blagosloven. Ali ova, koji je materijalističke prirode, to je greh.“
Patrijarh jerusalimski i predsednik SAD u razgovoru su otvorili pitanja opstanka hrišćana u Svetoj zemlji, zaštite svetih mesta i statusa koji čuva vekovni poredak u Jerusalimu.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Podrhtavanje tla jačine 5,2 stepena pogodio je područje Prokopija na Eviji, poznato po svetinji Svetog Jovana Rusa. Potres je prekinuo crkveni obred, oštetio kuće i prodavnice i izazvao veliku uznemirenost među stanovnicima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Patrijarh jerusalimski i predsednik SAD u razgovoru su otvorili pitanja opstanka hrišćana u Svetoj zemlji, zaštite svetih mesta i statusa koji čuva vekovni poredak u Jerusalimu.
Podrhtavanje tla jačine 5,2 stepena pogodio je područje Prokopija na Eviji, poznato po svetinji Svetog Jovana Rusa. Potres je prekinuo crkveni obred, oštetio kuće i prodavnice i izazvao veliku uznemirenost među stanovnicima.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Ovaj dan otkriva retku sliku u bogosluženju: umesto pojedinačnih imena sabira se celo nebo svetih, a ovaj praznik istovremeno označava prelazak u novi crkveni ritam i početak pripreme za Petrovdanski post.
Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.