Brak između vernika i nevernika, upozoravaju u Crkvi, često donosi ozbiljne konflikte i nerazumevanja koja se ne mogu lako prevazići.
U današnjem vremenu sve češće se dešava da mlade devojke ulaze u brak sa osobama koje ne dele istu veru, smatrajući da ljubav može nadomestiti duhovnu razliku.
Međutim, pravoslavna crkva jasno ističe da zajednica kroz brak nije samo emotivna ili društvena kategorija, već pre svega duhovna obaveza. Sveta tajna venčanja nosi sa sobom odgovornost pred Bogom i Crkvom, a njeno poštovanje zahteva zajedničku veru i opredeljenje.
Brak između vernika i nevernika, upozoravaju u Crkvi, često donosi ozbiljne konflikte i nerazumevanja koja se ne mogu lako prevazići. Pitanja vaspitanja dece, učestvovanja u crkvenim obredima, molitvi i običajima postaju izvori napetosti.
U najtežim slučajevima, razlike u verovanju mogu dovesti do dubljih sukoba, a zajednički život tada prestaje da bude u skladu sa hrišćanskim principima.
shutterstock.com
Otac Jovan tvrdi da je brak sa nevernikom osuđen na propast
Crkva upozorava da nije reč samo o ličnom izboru, već o poštovanju svetih zavetâ.
Brak je zajednica koja traži poštovanje Božijeg zakona i veru u istu Crkvu, jer samo kroz zajedničku veru može se graditi život koji poštuje moralne i duhovne vrednosti hrišćanstva.
Nepoštovanje ove osnove smatra se ozbiljnim skretanjem sa duhovnog puta i može imati trajne posledice po život supružnika i njihove porodice.
- Udaja za nevernika je krst koji ne možete nositi. Zato, dobro razmislite pre nego što učinite nepopravljivo. Osim toga, udaja za nevernika je, draga moja, bogohuljenje. Na venčanju par polaže zavete, i oni moraju biti shvaćeni i ispunjeni. A šta će ova velika sveta tajna značiti za nevernika? Imaćete sukobe od prvog dana vašeg zajedničkog života, tako da je laganje Bogu apsolutno neprihvatljivo, a to je upravo ono što već radite.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Roditelji često iz najbolje namere pokušavaju da nametnu svojoj deci pravila, očekivanja i vrednosti, ali nailaze na otpor, nerazumevanje, pa čak i potpuni prekid komunikacije.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.