Ubrzan način života, pritisci materijalne prirode, promene vrednosnog sistema i sve prisutniji individualizam često se navode kao razlozi za slabljenje bračnih zajednica, čega smo i sami svedoci.
Brak, koji je nekada bio temelj društva i osnovna ćelija zajednice, danas se sve više posmatra kao privremeni dogovor – sve dok "funkcioniše“. Kada naiđu prvi ozbiljniji problemi, umesto zajedničkog prevazilaženja teškoća, parovi sve češće biraju razvod.
Svedoci smo da se brak često banalizuje, a njegovo duhovno i etičko značenje potiskuje u drugi plan.
Međutim, Pravoslavna crkva neprestano podseća da brak nije samo društveni ugovor, već sveta tajna – zajednica dvoje ljudi koja ima duboko duhovno značenje.
U pravoslavlju, brak je put ka spasenju, zasnovan na međusobnoj ljubavi, žrtvi i vernosi. On je ikona odnosa Hrista i Crkve – neraskidiv, posvećen i svet.
Crkva uči da brak podrazumeva strpljenje, odricanje i svakodnevno ulaganje u ljubav koja se ne temelji samo na emocijama, već na slobodnoj volji da se bude uz drugog čoveka u svemu – i u radosti i u teškoći. Vernici se podsećaju da se brak ne sklapa samo zbog lične sreće, već i zbog duhovnog rasta, uzajamne podrške i stvaranja doma u kome će se gajiti vera, ljubav i vrlina.
U vremenu kada se sve više vrednuje prolazno i površno, možda je upravo povratak pravim, duhovnim vrednostima ono što brakovima može dati novu snagu i smisao. Jer, iako izazovi postoje, ljubav koja je ukorenjena u veri i istinskoj posvećenosti ima snagu da ih prevaziđe.
Prepodobni Amvrosije Optinski je savetovao da se ne žuri sa supružništvom, već bi ono trebalo da se razmotri sa svih strana:
"Takođe ne smeta da se razmotri i da se dobro upozna to lice sa kojim mislite da ostvarite svetski život. Osim njegovih sopstvenih karakteristika, treba razmotriti i sam njegov položaj, i okolnosti oko njega. Sve to uzeto u obzir ima veliko značenje. Prema kazivanju nekih, u samom prezimenu ljudi, nekada se pokazuje dobra i loša osobina".