Sveće sa venčanja su porodična svetinja, naglasio je jeromonah Serafim.
Brak je jedna od sedam svetih tajni u crkvi. U braku se muškarac i žena ujedinjuju pred Bogom i crkvom. Ljubav i zajednica su temelj ove tajne.
Čin venčanja obavlja sveštenik parohije kojoj pripada mladoženja. Mlada i mladoženja treba da donesu četiri sveće za kumove, burme, belo platno, čašu ili pehar i crno vino.
Međutim, mi ćemo se danas baviti samo temom sveća i šta bi sa njima trebalo uraditi posle venčanja.
Shutterstock
Venčanje u crkvi
Mada je u Srbiji neko te sveće ostavlja u crkvi, blagočestivi običaj nalaže, ako je suditi prema rečima uvaženog i prerano upokojenog ruskog jeromonaha Serafima (Kalugina), brižljivo čuvanje sveća sa venčanja kao uspomene na Tajnu sklapanja braka.
- Sveće sa venčanja su porodična svetinja. Blagočestivi običaj nalaže brižljivo čuvanje sveća sa venčanja kao uspomene na Tajnu sklapanja braka. One se nekad stavljaju u kiot ikone, koja je dobijena kao roditeljski blagoslov za brak. Sveće sa venčanja se mogu na kratko zapaliti u vreme raspada porodice. Takođe, treba znati da njihovo paljenje ima snagu samo uz usrdnu molitvu Bogu za svoje zabludele bližnje.
On je rekao i kome su u ovakvim slučajevima treba moliti.
- Za zaštitu porodice od svake napasti treba se moliti Svetim mučenicima Guriju, Samonu i Avivu. Oni su poznati među pravoslavnim hrišćanima kao pokrovitelji supružništva, braka, srećne porodice, i njima se treba moliti - zaključio je on.
Sveti Teofan naglašava da supružnici treba da ispune zapovest ljubavi i međusobnog podnošenja: "Nosite bremena jedan drugoga“. Trpljenje, kako on objašnjava, ne smanjuje ljubav, već je učvršćuje, dok izbegavanje toga samo povećava nesuglasice i čini da sitnice postanu nepremostive prepreke. U njegovim rečima, um nam je dat da bismo život usmeravali ka dobroti, da bismo prevazišli nesuglasice kroz blagorazumnost. Kada ta blagorazumnost izostane, to je znak da je cilj života postao isključivo težnja za uživanjem, a ne za zajedničkim dobrima, što često vodi razvodu i raspadu porodice.
Kada je 303. godine car Dioklecijan organizovao progon hrišćana, deseti po redu i najveći ikada, svetitelj je podelio imovinu siromašnima i oslobodio svoje robove.
Stariji muškarac iz Ufe mesecima je obijao hramove tražeći novac za osnovne potrebe, a potom se vraćao na ista mesta, pokušavajući da na neobičan način umiri savest i ispravi ono što je učinio
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Srpkinja otkrila da je u vezi sa muškarcem s kojim ima zajedničke pretke - njihove čukunbabe su rođene sestre – i pitala sveštenika da li bi njihov brak mogao biti blagosloven.
Stariji muškarac iz Ufe mesecima je obijao hramove tražeći novac za osnovne potrebe, a potom se vraćao na ista mesta, pokušavajući da na neobičan način umiri savest i ispravi ono što je učinio
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U "Srbskom kuvaru" monaha manastira Krušedol čuva se neobična manastirska verzija jela koja spaja krompir, jabuku i beli mrs u ukus koji i danas iznenađuje, a nastala je u danima kada post nije bio strog.