ZAŠTO BOG DOPUŠTA BOLEST, BOL I TUGU: Starac Ilija kaže da to nije kazna Gospodnja, nego prilika – evo kakva
Pouka shi arhimandrita Ilije o duhovnom zdravlju razotkriva da svaka rana, ako se nosi sa verom, postaje znak Božje blizine, a ne kazne.
Podvižnik iz skita Svetog Andreja kaže kako 33 jedinstvena sastojka u miru moštiju Svetog Dimitrija i ikona Bogorodice Malevske potvrđuju prisustvo Duha Svetoga i vekovima čudesno isceljuju vernike.
Miro iz ikona i moštiju koje mirotoče u pravoslavlju nije obična supstanca – to je sveto ulje koje Bog preko svetitelja daruje ljudima, znak prisustva Duha Svetoga i sredstvo kroz koje se ispoljavaju Božanska čuda. Od moštiju svetaca do ikona koje svojim mirisom i lepotom podsećaju na raj, miro vekovima fascinira vernike i naučnike, jer njegovo poreklo i dejstvo nadilazi običnu materiju. Za laike ono ostaje misterija, ali nepobitno kao izvor isceljenja i duhovnog osnaženja.
U skitu Svetog Andreja, starac Jefrem, monah posvećen molitvi i duhovnom životu, ističe kako se Božansko kroz sveto miro i danas očituje čak i očima nauke:
“Naučnici u Parizu su izvršili hemijsku analizu mira koje su ispuštale mošti Svetog Dimitrija i ikona Bogorodice Malevske. I naučnici su otkrili da se u oba slučaja miro sastoji od 33 sastojka kojih nema nigde na planeti Zemlji!!! Miro je nebeska "supstanca" i dar je Duha Svetoga”, zaključuje starac Jefrem.
Pouka starca Jefrema podseća nas da pravoslavlje nije samo zbir rituala i istorijskih činjenica – ono je živa veza sa Bogom, vidljiva kroz darove Duha Svetoga. Miro, koje nauka može tek delimično da istraži, potvrđuje da vera nadmašuje ljudsko znanje. Pravoslavni svet zna da čudo i danas postoji među nama, i da je njegova snaga u molitvi, pobožnosti i poverenju u Božansku Providnost – upravo tamo gde ga srce vernika najdublje oseća.

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 174 (3,12-18)
12. Imajući, dakle, takvu nadu sa velikom smelošću se ponašamo, 13. a ne kao što Mojsej metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetak onoga što prestaje. 14. No zaslepiše pomisli njihove; jer do današnjeg dana to isto pokrivalo u čitanju Staroga Zavjeta ostaje neotkriveno, jer se ono u Hristu ukida;
15. nego do danas, kad se čita Mojsej, stoji pokrivalo na srcu njihovom; 16. a kada bi se obratili ka Gospodu ukinulo bi se pokrivalo. 17. A Duh (Sveti) je Gospod; a gdje je Duh Gospodnji onde je sloboda. 18. Svi mi pak koji otkrivenim licem odražavamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u taj isti lik, iz slave u slavu, kao od Duha Gospoda.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli.
16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 22. (6,1-10)
1. Dogodi se pak u drugu subotu po Pashi da je on išao kroz useve, a učenici njegovi trgali su klasje, trli ga rukama i jeli. 2. A neki od fariseja rekoše im: „Zašto činite što se ne sme činiti u subotu?” 3. I odgovorivši Isus reče im: „Zar ni to niste čitali šta učini David kad ogladnje, on i koji behu s njim? 4. Kako uđe u dom Božiji, i uze hlebove predloženja, i jede, i dade onima što behu s njim, koje nikome nije bilo dopušteno jesti sem jedino sveštenicima.” 5. I govoraše im: „Sin Čovečiji je gospodar i od subote.”
6. A dogodi se i u drugu subotu da on uđe u sinagogu i učaše, i beše onde čovek kome desna ruka beše suha. 7. Motrahu pak na njega književnici i fariseji neće li u subotu isceliti, da bi našli optužbu protiv njega. 8. A on znađaše pomisli njihove, i reče čoveku koji imaše suhu ruku: „Ustani i stani na sredinu!” A on podigavši se stade. 9. A Isus im reče: „Zapitaću vas: šta treba u subotu: dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti ili pogubiti?” A oni ćutahu. 10. I pogledavši na sve njih, reče mu: „Pruži ruku svoju.” A on učini tako; i ruka mu posta zdrava kao i druga.
Pouka shi arhimandrita Ilije o duhovnom zdravlju razotkriva da svaka rana, ako se nosi sa verom, postaje znak Božje blizine, a ne kazne.
Kako tišina, smirene misli i molitva mogu da postanu snaga koja čuva srce od nemira i vodi nas ka unutrašnjem spokojstvu.
Veliki duhovnik sa Svete gore iz 20. veka nas podseća da svaka tuga nosi svoju svrhu; kroz molitvu i predanje, pravoslavlje pretvara teške trenutke u put ka istinskoj slobodi i miru.
Dok svakodnevica vuče na sve strane, pouka igumana manastira Vitovnica nas podseća da mir nije u okolnostima, već u unutrašnjem predavanju Bogu – lek koji danas svi traže, a retko nalaze.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Dok svet juri za uspehom, ruski svetitelj podseća da se prava borba vodi u tišini duše — tamo gde se rađa trpljenje, praštanje i nada u vaskrsenje.
Čak i kada svi oko vas nastavljaju starim navikama, jedan jednostavan, ali dubok, korak u pokajanju može promeniti vaš život i pokazati snagu istinske vere.
Veliki ruski duhovnik objašnjava da svaki trenutak bogosluženja ima snažnu simboliku i nosi nevidljivu snagu.
Pouka svetogorskog starca otkriva jednostavan čin koji vraća snagu duši i oslobađa srce od težine greha.
Pouka svetogorskog starca koja menja pogled na razgovor i unutrašnji mir.
Njegovo Blaženstvo prebačeno u Medicinski centar Kavkaza nakon iznenadnog pogoršanja stanja; Patrijaršija poziva narod na molitve dok lekari nastavljaju praćenje, a svet s nestrpljenjem čeka nove informacije.
Iguman manastira Podmaine u hramu Svetog Save u Bileći preneo važne pouke o poverenju u Boga i ljubavi prema bližnjima, ističući kako vera pomaže da se prevaziđu životne nevolje i osnaži duh u danima posta.
Tog 17. marta 2004. nasilje je prekinulo mir, spalilo domove i svetinje, a dok mnogi još nisu mogli da se vrate kući, snaga vere i sećanje opstaju kao jedini svetionik kroz tminu.
Oprost ne znači opravdavanje tuđih postupaka, već oslobađanje sopstvene duše od tereta.
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Iznenadite porodicu jednostavnim, a neodoljivim receptom iz manastirske kuhinje koji svaku postnu trpezu čini posebnom.
Na liturgiji pređeosvećenih darova u Manastiru Tresije, mitropolit šumadijski govorio o pričešću kao stvarnom susretu sa Bogom, značaju praštanja i postu kao putu ka unutrašnjem preobražaju.
U besedi za utorak 4. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz priču o rimskom upravniku pokazuje kako i verioci ponekad gube korak sa Hristom, kada svetlost Božjih zapovesti bledi pred privlačnošću prolaznog.