BOG OVO OSEĆANJE NIJE PREDVIDEO NI ZA JEDNOG ČOVEKA! Starac Josif Isihast je govorio da je to stanje svojstveno samo demonskim silama
Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno, govorio je starac Josif.
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast.
U pravoslavnom predanju, tuga se posmatra kao složeno duhovno stanje koje može biti i spasonosno i pogubno, zavisno od njenog uzroka i načina na koji je čovek nosi. Postoji tuga po Bogu, koja vodi pokajanju, smirenju i obraćenju, i postoji tuga sveta ovoga, koja rađa uninijem, očajanjem i odvajanjem od Boga.
Kada čovek tuguje zbog svojih grehova, kada oseća bol zato što je povredio ljubav Božiju i udaljio se od njegovog svetog lika, tada ta tuga postaje lekovita. Ona razmekšava srce, vraća čoveka molitvi i vodi ga ka spasenju.
Ali, kada tuga dolazi iz samoljublja, iz želje da uvek budemo uspešni, da ne pogrešimo, da budemo savršeni po sopstvenim merilima, tada ona postaje zamka i oružje neprijatelja. Takva tuga ne vodi ka pokajanju, već ka duhovnom gušenju i zatvaranju srca.
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast. Ona čoveka odvaja od nade u Boga i uvlači ga u tamu uninija, u stanje duhovne lenjosti i očajanja. Zato se u Crkvi uvek naglašava potreba trezvenosti - budnosti uma i srca, kako bi se tuga prepoznala na vreme i preobrazila kroz molitvu, ispovest i smirenje. U zajednici sa Hristom, ni bol ni iskušenje ne mogu da odvoje čoveka od ljubavi Božije, jer tamo gde je vera, tamo tuga gubi svoju snagu.
Duhovno iskustvo Crkve svedoči da svaka nevolja može postati put ka prosvetljenju ako se primi s poverenjem u Boga. Kroz krst i patnju čovek se čisti od gordosti i uči istinskoj ljubavi, jer "koga Gospod ljubi, onoga i kara“. Tuga, ako nije osvećena pokajanjem i nadom u Hrista, pretvara se u teret koji duša sama ne može poneti.
O tome jasno govori starac Emilijan:
"Tuga može da se javi i instinktivno, iz nas samih, to jest iz našeg egoizma, preuznošenja, jer bismo želeli da budemo veliki, da nemamo pomisli, da nemamo neuspehe. Bezbroj neispunjenih želja čine nas tužnim. Bolje je da padneš u šake lukavih demona, legeona demona, nego da padneš u ruke tuge, jer ona se teško prevazilazi. Zato budi trezven. Budi budan, da te tuga ne savlada. U suprotnom, pitanje je da li ćeš uspeti."
Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno, govorio je starac Josif.
Pravoslavlje jasno odvaja rasuđivanje, koje može biti neophodno radi zaštite istine i dobra, od osuđivanja koje proizlazi iz gordosti, samopravednosti i duhovne slepoće.
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
U osnovi hrišćanske vere je nada u Vaskrsenje - verovanje da ćemo svi vaskrsnuti i živeti večni život u Carstvu nebeskom.
U vremenu unutrašnjeg pritiska i nevidljivih lomova, pravoslavno učenje otkriva dve potpuno suprotne duhovne sile koje deluju gotovo isto, ali vode u različitim pravcima.
Svetogorski starac Emilijan Simonopetritski objašnjava kako prepoznati pogubnu žalost koja razara dušu i svetu tugu koja vodi ka pokajanju, smirenju i duhovnom obnovljenju.
Bolest ne nastaje samo zbog telesnih slabosti, već i zbog stanja ljudske duše.
Upravo ona ni Kainu nije dala da se pokaje posle ubistva brata, niti je dopustila Judi da posle izdaje pronađe put spasenja, već ga je dovela, kroz očajanje koje mu je nametnula, dotle da se obesi.
Probajte pohovane paprike po receptu iz "Pravoslavnog posnog kuvara", pročitajte Molitvu Svetog Filareta Moskovskog i kratku pouku Svetog Vasilija Velikog.
Reči svetogorskog starca nude neočekivan odgovor na jedno od najtežih pitanja vere i života: zašto patnja uopšte postoji i šta se u njoj može otkriti.
Klirik Ukrajinske pravoslavne crkve Vladislav Volkov upokojio se u Finskoj, a njegov odlazak potresao je porodicu, vernike i sveštenstvo, koje je pokrenulo akciju prikupljanja pomoći njegovoj supruzi i dvoje male dece.
Obeležavanje svetitelja zaštitnika porodice kroz vekove je sačuvalo svoje mesto u životu srpskih porodica, ali su se uz molitvu, slavski kolač i sveću razvili i brojni narodni običaji koji nisu deo crkvenog učenja
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Raketa američkog PVO sistema "patriot" pogodila je kompleks Kijevsko-pečerske lavre, tvrdi Ministarstvo odbrane Rusije.
Pravoslavni vernici čvrsto veruju da mošti svetaca u Kijevsko-pečerskoj lavri imaju snažno isceljujuće dejstvo.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
Često se ljudi zaklinju u najbliže i u Boga zbog sitnica, ali pravoslavno učenje poziva na oprez: Hristos je rekao da čovekova reč treba da bude "da" ili "ne", dok Crkva zakletvu prihvata samo u posebnim okolnostima.
Samo nekoliko skromnih sastojaka dovoljno je za slatkiš koji može da se služi i topao i hladan, a recept se nalazi u knjizi "Ko posti, dušu gosti", posvećenoj jednostavnim i ukusnim jelima za dane posta.
U besedi za ponedeljak 4. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se iza prividne slobode često krije put koji vodi ka duhovnom rasulu, gubitku smisla i udaljavanju od života.