ZAŠTO BOG DOPUŠTA BOLEST, BOL I TUGU: Starac Ilija kaže da to nije kazna Gospodnja, nego prilika – evo kakva
Pouka shi arhimandrita Ilije o duhovnom zdravlju razotkriva da svaka rana, ako se nosi sa verom, postaje znak Božje blizine, a ne kazne.
Svetogorski starac Emilijan Simonopetritski objašnjava kako prepoznati pogubnu žalost koja razara dušu i svetu tugu koja vodi ka pokajanju, smirenju i duhovnom obnovljenju.
Na Svetoj gori, gde se reči rađaju iz tišine, a svaka misao postaje molitva, starac Emilijan Simonopetritski govorio je o jednoj od najnevidljivijih i najtežih borbi – o unutrašnjoj patnji. Ne o običnoj, ljudskoj žalosti, već o onoj koja se pretvara u senku duše, u tamu koja polako gasi svetlost pokajanja. U svojim poukama, ovaj svetogorski starac razotkriva granicu između demonske patnje koja razara i duhovne žalosti koja obnavlja čoveka iznutra.
- Satanski duh tuge izaziva kod čoveka anksioznost, patnju, nevolju, depresiju i padanje u iste grehe. Demonska tuga je rezultat i znak nepokajanja, užasnog sebičluka, demona koji se krije u nama. Naprotiv, pobožna tuga dolazi kao osveženje, kao druženje, kao osmeh, kao odmor u našim životima i daje nam snagu, radost, hrabrost. Osećamo se kao da nismo ništa uradili, kao da tek počinjemo svoj život. Zato pazite da se ne predate porazu tuge. Prepustite se samo pobožnoj duhovnoj tuzi, što znači slavlju srca, koje se raduje pokajanju i Božanskom životu - govorio je starac Emilijan.
U svetu koji duševnu patnju pokušava da utiša prolaznim zadovoljstvima, starac Emilijan poziva na pažljivo razlučivanje – ne svaka unutrašnja žalost je neprijatelj. On nas uči da žalost, kada je osvećena pokajanjem, postaje vrata radosti, jer u njoj duša prestaje da se bori protiv Boga i počinje da Mu se vraća. Pravoslavno predanje ne traži od čoveka da beži od bola, već da ga preobrazi. U tom paradoksu – da suze mogu biti radost, a žalost blagodat – krije se tajna duhovne slobode o kojoj je govorio starac sa Svete gore.
Pouka shi arhimandrita Ilije o duhovnom zdravlju razotkriva da svaka rana, ako se nosi sa verom, postaje znak Božje blizine, a ne kazne.
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast.
U razgovoru sa svetogorskim monahom, hodočasnik otkriva kako post i strpljenje oblikuju duh, a istina Hrista daje snagu za životne izazove.
Jeroshimonah Mihailo Pitkevič upozorava da previše poznanstava iscrpljuje dušu i objašnjava zašto pažljivo biranje s kim delimo srce može biti ključ istinske ravnoteže i duhovnog zdravlja.
Svetogorski starac otkriva zašto se čovek ne menja opomenom i šta je jedini put koji ostavlja trag
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Prava radost, kako ističe starac Emilijan, postaje duhovna snaga koja pročišćava dušu i pretvara molitve, podvige i suze u put ka sjedinjenju sa Bogom. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. petak po duhovima.
Od Svetog Jovana Kronštatskog do Starca Emilijana – saznajte zašto ni najveći svetitelji nisu mogli uvek prosuditi ljudska srca i kako čistota duše otvara pogled na istinsku prirodu ljudi.
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
Čovek koji zavidi ne raduje se ni sopstvenim darovima, jer mu pogled stalno luta ka onome što drugi imaju.
Pojam duhovnika često se pogrešno poistovećuje sa ispovednik.
Kroz priču o praocu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da je istinska snaga u postojanosti, hrabrosti i tihoj poslušnosti Božjoj volji.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Gogolj je kasnije i pisao o onome što se desilo na Krfu.
Nova odluka iz Kijeva otvorila je pitanje da li se kalendar pretvara u političko oruđe u trenutku dubokih društvenih lomova.
Od animiranog filma o Davidu i serija sa biblijskim motivima do novog ostvarenja Mela Gibsona o Vaskrsenju Hristovom, holivudski studiji sve više ulažu u filmove i serije inspirisane duhovnim vrednostima.