ŠTA ČINITI KAD VAS SAVLADAJU DEMONI: Sveti Luka Krimiski kaže da hitno ovo uradite, odmah ćete dobiti Božju pomoć
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno, govorio je starac Josif.
U poslednje vreme sve više ljudi oseća da gubi snagu, smisao i volju za životom. Očaj nije više samo lična borba – postao je društveni problem. Ekonomska neizvesnost, usamljenost, porodične krize i osećaj bespomoćnosti sve češće guraju ljude u tamu beznađa.
Pravoslavlje jasno upozorava na opasnost očajanja. Sveti Oci govore da je očaj „najveći neprijatelj duše“, jer čoveka odvaja od nade i Božje pomoći. Tuga može biti lekovita, ali očaj parališe – to je stanje gde čovek više ne vidi izlaz, ni svrhu.
Pravoslavlje nas uči da nikada ne gubimo nadu, čak ni u najtežim trenucima. Molitva, vera i podrška zajednice mogu vratiti svetlost i kad izgleda da je sve izgubljeno.
Starac Josif Isihast je govorio da očajenjem dajemo đavolu da nam tumači svet.
"Čemu obeshrabrenje i očajanje!? Time dajete đavolu da vam tumači svet, da vam on bude advokat! Došao je ovde sin Božiji, a on da vam bude advokat!? Suprotstavite se. Hrabrost je velika pokretačka sila, velika enegija!
Nikada, apsolutno nikada, ne treba prihvatati očajanje i beznadežnost. Bog to stanje ni u kom slučaju nije predvideo ni za jednog čoveka. To stanje je svojstveno samo zlim, demonskim silama. Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno. Ali bez Boga i sa paklom u duši neće se ništa promeniti".
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Deca nisu samo budućnost – ona su sadašnjost koju oblikujemo svakim svojim postupkom, pogledom i rečju.
Prebodobni Vasilije bio je drug i stradalnik svetog Prokopija Dekapolita.
Jedna snažna pouka svetogorskog podvižnika otkriva zašto je dužnost vernika da dobrim mislima, rečima i brigom za drugoga sačuvaju zajednicu od raspadanja.
Svi su, prema hrišćanstvu grešni, osim Isusa Hrista, ali i tu postoje razlike.
U razgovoru koji je zapisao Sergej Nilus, optinski starac dao je neobično jednostavno molitveno pravilo i poručio da se vernik ne boji nečistih napada, jer onaj ko se drži psalama i molitve zadobija sigurnost koju strah ne može da slomi.
Pravoslavno učenje jasno govori da đavo nema vlast nad čovekom ako mu čovek sam ne otvori vrata.
Duhovna pouka shiarhimandrita Kirila Pavlova otkriva zašto spoljašnje kajanje bez unutrašnjeg preobražaja i oproštaja prema bližnjem gubi svoju duhovnu težinu.
Odluka opštine Lučani obradovala je meštane koji nisu zaboravili arhipastira koji je pomagao svoj kraj, gradio crkveni život u rasejanju i ostavio dubok trag među Srbima s obe strane okeana.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Dešava se, priča otac Dimitrije, da Bog prima dete sebi, jer želi da izbavi njega i njegove bližnje od nekog težeg krsta.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Zli ljudi najčešće ne podnose ono što ih razobličava.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.