ŠTA ČINITI KAD VAS SAVLADAJU DEMONI: Sveti Luka Krimiski kaže da hitno ovo uradite, odmah ćete dobiti Božju pomoć
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno, govorio je starac Josif.
U poslednje vreme sve više ljudi oseća da gubi snagu, smisao i volju za životom. Očaj nije više samo lična borba – postao je društveni problem. Ekonomska neizvesnost, usamljenost, porodične krize i osećaj bespomoćnosti sve češće guraju ljude u tamu beznađa.
Pravoslavlje jasno upozorava na opasnost očajanja. Sveti Oci govore da je očaj „najveći neprijatelj duše“, jer čoveka odvaja od nade i Božje pomoći. Tuga može biti lekovita, ali očaj parališe – to je stanje gde čovek više ne vidi izlaz, ni svrhu.
Pravoslavlje nas uči da nikada ne gubimo nadu, čak ni u najtežim trenucima. Molitva, vera i podrška zajednice mogu vratiti svetlost i kad izgleda da je sve izgubljeno.
Starac Josif Isihast je govorio da očajenjem dajemo đavolu da nam tumači svet.
"Čemu obeshrabrenje i očajanje!? Time dajete đavolu da vam tumači svet, da vam on bude advokat! Došao je ovde sin Božiji, a on da vam bude advokat!? Suprotstavite se. Hrabrost je velika pokretačka sila, velika enegija!
Nikada, apsolutno nikada, ne treba prihvatati očajanje i beznadežnost. Bog to stanje ni u kom slučaju nije predvideo ni za jednog čoveka. To stanje je svojstveno samo zlim, demonskim silama. Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno. Ali bez Boga i sa paklom u duši neće se ništa promeniti".
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Deca nisu samo budućnost – ona su sadašnjost koju oblikujemo svakim svojim postupkom, pogledom i rečju.
Prebodobni Vasilije bio je drug i stradalnik svetog Prokopija Dekapolita.
Dok joj se anđeli klanjaju, demoni pred njom ustuknu, jer u njoj vide pobedu čoveka nad zlom.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Dela Predraga Dragovića nisu bila samo slike i skulpture, već svedočanstvo istorije, vere i narodne memorije koja i dalje inspiriše nove generacije.
Dom, koji bi trebalo da bude mesto sigurnosti i mira, za mnoge u današnje vreme postaje prostor stalnog straha, napetosti i neizvesnosti.
U besedi za 28. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva gde zaista počinje zlo i kako duh dobrote vlada svime što postoji.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Artičoke, krompir, šargarepa i mirođija u jelu koje spaja mir monaškog života i svakodnevnu trpezu.