ŠTA ČINITI KAD VAS SAVLADAJU DEMONI: Sveti Luka Krimiski kaže da hitno ovo uradite, odmah ćete dobiti Božju pomoć
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno, govorio je starac Josif.
U poslednje vreme sve više ljudi oseća da gubi snagu, smisao i volju za životom. Očaj nije više samo lična borba – postao je društveni problem. Ekonomska neizvesnost, usamljenost, porodične krize i osećaj bespomoćnosti sve češće guraju ljude u tamu beznađa.
Pravoslavlje jasno upozorava na opasnost očajanja. Sveti Oci govore da je očaj „najveći neprijatelj duše“, jer čoveka odvaja od nade i Božje pomoći. Tuga može biti lekovita, ali očaj parališe – to je stanje gde čovek više ne vidi izlaz, ni svrhu.
Pravoslavlje nas uči da nikada ne gubimo nadu, čak ni u najtežim trenucima. Molitva, vera i podrška zajednice mogu vratiti svetlost i kad izgleda da je sve izgubljeno.
Starac Josif Isihast je govorio da očajenjem dajemo đavolu da nam tumači svet.
"Čemu obeshrabrenje i očajanje!? Time dajete đavolu da vam tumači svet, da vam on bude advokat! Došao je ovde sin Božiji, a on da vam bude advokat!? Suprotstavite se. Hrabrost je velika pokretačka sila, velika enegija!
Nikada, apsolutno nikada, ne treba prihvatati očajanje i beznadežnost. Bog to stanje ni u kom slučaju nije predvideo ni za jednog čoveka. To stanje je svojstveno samo zlim, demonskim silama. Bog ima hiljadu načina da promeni svet, da promeni čak i prirodni poredak ako je potrebno. Ali bez Boga i sa paklom u duši neće se ništa promeniti".
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
Prave brojanice moraju da bude napravljene od čiste ovčje vune, što treba da nas podseti da smo mi "slovesne ovce dobrog pastira Isusa Hrista", koji je kao jagnje Gospodnje postradao za nas i izbavio iz večne smrti.
Deca nisu samo budućnost – ona su sadašnjost koju oblikujemo svakim svojim postupkom, pogledom i rečju.
Prebodobni Vasilije bio je drug i stradalnik svetog Prokopija Dekapolita.
Sveti oci uče da tuga može da zarobi dušu jače nego bilo koja druga strast.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Od duhovnog preobražaja Ljiljane Habjanović Đurović i nevidljivih znakova za Lenu Kovačević, do blagoslova patrijarha Pavla nad Novakom Đokovićem – priče o veri, nadi i neizrecivim Božijim darovima koji osvetljavaju svaki korak kroz život.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Još od prvih hrišćanskih vekova, večernje označava tihu i svečanu pripremu duše za novi liturgijski dan.
Decenija svešteničke službe na Kosovu i Metohiji kroz život sveštenika koji je sa porodicom čuvao hram i svetinju u teškim uslovima.