SATANA IH SE PLAŠI VIŠE OD KRSTA! Ovo u Crkvi svi zanemarujemo, a Sveti oci kažu da odbijaju demone bolje od bilo čega
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
U pravoslavnom hrišćanstvu, demoni nisu samo mit ili simbol zla, oni se smatraju stvarnim duhovnim bićima koja deluju protiv čoveka, sa ciljem da ga odvoje od Boga. Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu. Od tada, njihova osnovna namera je da kroz obmane, iskušenja i greh, čoveka odvuku na pogrešan put.
Učenje Svetih otaca i bogoslužbene knjige jasno ukazuju na to da demoni deluju nevidljivo, ali da njihovo prisustvo može imati vrlo stvarne i pogubne posledice. Njihova "delatnost" se najčešće ogleda u podsticanju čovekove gordosti, mržnje, zavisti, bluda i drugih strasti koje udaljavaju od duhovnog života.
Njihova opasnost leži u tome što utiču na misli, volju i srce, stvarajući unutrašnju borbu i duševni nemir. Ipak, Pravoslavna crkva uči da su demoni nemoćni pred verom, molitvom i Božijom blagodaću. Čovek, ako se drži duhovnog puta, nije bespomoćan – borba sa zlom je teška, ali pobediva.
Sveti Luka Krimski je dao savet šta bi ljudi trebalo da urade kad ih savladaju demoni.
- Kad vas savladaju demonski napadi kad vas savladava vaše telo s njegovim strastima i pohotama, uperite pogled ka Bogu i zavapite: "Gospode, pomozi meni, jadnom i nesrećnom, protiv kojeg se bori đavo". I istog časa ćete dobiti pomoć.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
Nedelja je u pravoslavnoj tradiciji poseban dan.
Demoni sa osobitom lakoćom opsedaju one koji se neprestano hvale, koji traže priznanja i nadmeću se u sujeti.
Igra maski i zabava za mnoge su bezopasni užici, ali za hrišćane predstavljaju duhovne zamke. Svetogorski monasi ističu da takve manifestacije vode ka gubitku moralnog i duhovnog smirenja.
U svojoj knjizi, 32. subote po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na neprestanu borbu duše sa đavolima, grehom i iskušenjima, pozivajući nas da u Gospodu tražimo snagu za pobedu.
Nepomnjanik u hrišćansstvu predstavljaju zle sile koje, ako zaposednu čoveka, mogu drastično uticati na njegov život,ali i izazivati duhovno posrnuće, ali i mnoge fizičke i mentalne bolesti.
Nije Hristos vaskrsao da bismo mi farbali jaja, kaže otac Borislav.
Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
Demoni sa osobitom lakoćom opsedaju one koji se neprestano hvale, koji traže priznanja i nadmeću se u sujeti.
Dvadeset šest godina nakon njegove pogibije, majka otkriva do sada nepoznate detalje iz života legendarnog vojnika — o krštenju, izboru krsne slave i tihoj veri koju je nosio u srcu.
Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
To je bilo prvi put da je pomerena od najmanje 1810. godine, kada su sprovedeni poslednji radovi zbog požara u bazilici, a možda i ranije, rekao je otac Samuel Aghojan iz Jermenske crkve.
Neki takođe veruju da su ovi tehnološki uređaji u njihovim životima "gubitak vremena."
Ekipa portala religija.rs posetila je crkvu Svetih apostola Petra i Pavla u rodnom mestu blaženopočivšeg patrijarha srpskog, koja je postala simbol vere, upornosti i ljubavi, dok mozaik sa njegovim likom podseća na svetlost koju je ovaj veliki duhovnik ostavio.
Poreklo patrijarha Pavla do danas nije bilo predmet većeg interesovanja, pa je otuda ostalo i neistraženo da li je patrijarh poneo prezime Stojčević po ocu ili po devojačkom prezimenu svoje majke.
Dvadeset šest godina nakon njegove pogibije, majka otkriva do sada nepoznate detalje iz života legendarnog vojnika — o krštenju, izboru krsne slave i tihoj veri koju je nosio u srcu.
U danima posta kada je riba dozvoljena, trpeza može da zasija jednostavnošću - uz kuvanu ribu s mladim povrćem i mirođijom, po receptu iz manastirske kuhinje koji spaja ukus i smirenje.