SATANA IH SE PLAŠI VIŠE OD KRSTA! Ovo u Crkvi svi zanemarujemo, a Sveti oci kažu da odbijaju demone bolje od bilo čega
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
U pravoslavnom hrišćanstvu, demoni nisu samo mit ili simbol zla, oni se smatraju stvarnim duhovnim bićima koja deluju protiv čoveka, sa ciljem da ga odvoje od Boga. Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu. Od tada, njihova osnovna namera je da kroz obmane, iskušenja i greh, čoveka odvuku na pogrešan put.
Učenje Svetih otaca i bogoslužbene knjige jasno ukazuju na to da demoni deluju nevidljivo, ali da njihovo prisustvo može imati vrlo stvarne i pogubne posledice. Njihova "delatnost" se najčešće ogleda u podsticanju čovekove gordosti, mržnje, zavisti, bluda i drugih strasti koje udaljavaju od duhovnog života.
Njihova opasnost leži u tome što utiču na misli, volju i srce, stvarajući unutrašnju borbu i duševni nemir. Ipak, Pravoslavna crkva uči da su demoni nemoćni pred verom, molitvom i Božijom blagodaću. Čovek, ako se drži duhovnog puta, nije bespomoćan – borba sa zlom je teška, ali pobediva.
Sveti Luka Krimski je dao savet šta bi ljudi trebalo da urade kad ih savladaju demoni.
- Kad vas savladaju demonski napadi kad vas savladava vaše telo s njegovim strastima i pohotama, uperite pogled ka Bogu i zavapite: "Gospode, pomozi meni, jadnom i nesrećnom, protiv kojeg se bori đavo". I istog časa ćete dobiti pomoć.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
Nedelja je u pravoslavnoj tradiciji poseban dan.
Dom, koji bi trebalo da bude mesto sigurnosti i mira, za mnoge u današnje vreme postaje prostor stalnog straha, napetosti i neizvesnosti.
Dok joj se anđeli klanjaju, demoni pred njom ustuknu, jer u njoj vide pobedu čoveka nad zlom.
Tokom liturgije sa arhijerejima iz Gruzije na Staroj Bežaniji, poglavar SPC ogolio je duhovne zamke savremenog čoveka, upozorio na strasti koje razaraju slobodu i jasno poručio šta je smisao vere.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.
Jedna osobina drži dušu otvorenom za Božji dar, a njeno zanemarivanje donosi unutrašnji nemir.
Dela Predraga Dragovića nisu bila samo slike i skulpture, već svedočanstvo istorije, vere i narodne memorije koja i dalje inspiriše nove generacije.
Dom, koji bi trebalo da bude mesto sigurnosti i mira, za mnoge u današnje vreme postaje prostor stalnog straha, napetosti i neizvesnosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Svetom Nikoli se mole oni koji su u nevolji, bolesni, siromašni, putnici, kao i svi koji traže pravdu, zaštitu i utehu.
Dela Predraga Dragovića nisu bila samo slike i skulpture, već svedočanstvo istorije, vere i narodne memorije koja i dalje inspiriše nove generacije.
Na veliki pravoslavni praznik, u hramu Svetog kneza Lazara, Britanci su posle dugog duhovnog puta primili krštenje i prvi put se pričestili.