SATANA IH SE PLAŠI VIŠE OD KRSTA! Ovo u Crkvi svi zanemarujemo, a Sveti oci kažu da odbijaju demone bolje od bilo čega
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu.
U pravoslavnom hrišćanstvu, demoni nisu samo mit ili simbol zla, oni se smatraju stvarnim duhovnim bićima koja deluju protiv čoveka, sa ciljem da ga odvoje od Boga. Prema učenju Crkve, demoni su pali anđeli koji su se pobunili protiv Boga i time izgubili nebesku slavu. Od tada, njihova osnovna namera je da kroz obmane, iskušenja i greh, čoveka odvuku na pogrešan put.
Učenje Svetih otaca i bogoslužbene knjige jasno ukazuju na to da demoni deluju nevidljivo, ali da njihovo prisustvo može imati vrlo stvarne i pogubne posledice. Njihova "delatnost" se najčešće ogleda u podsticanju čovekove gordosti, mržnje, zavisti, bluda i drugih strasti koje udaljavaju od duhovnog života.
Njihova opasnost leži u tome što utiču na misli, volju i srce, stvarajući unutrašnju borbu i duševni nemir. Ipak, Pravoslavna crkva uči da su demoni nemoćni pred verom, molitvom i Božijom blagodaću. Čovek, ako se drži duhovnog puta, nije bespomoćan – borba sa zlom je teška, ali pobediva.
Sveti Luka Krimski je dao savet šta bi ljudi trebalo da urade kad ih savladaju demoni.
- Kad vas savladaju demonski napadi kad vas savladava vaše telo s njegovim strastima i pohotama, uperite pogled ka Bogu i zavapite: "Gospode, pomozi meni, jadnom i nesrećnom, protiv kojeg se bori đavo". I istog časa ćete dobiti pomoć.
Metanije su telesni izraz vere, molitve, pokajanja, smirenosti, skrušenosti i pobožnosti.
U Svetom pismu apostol Pavle kaže da onaj koji služi, treba od te službe da živi, onaj koji služi žrtveniku da sa žrtvenika deli, a onaj ko propoveda Jevanđenje treba od toga da živi. Prema tome, sasvim je jasno da svešteniku izvor prihoda treba da bude njegova služba, kaže otac Aleksandar.
Građenje sreće na nesreći drugih ne samo da je nepošteno, već nas vodi ka iskrivljenom poimanju uspeha – onom koje je daleko od hrišćanske ljubavi i zajedništva.
Nedelja je u pravoslavnoj tradiciji poseban dan.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Paroh hrama Svetog Aleksandra Nevskog u Moskvi otkriva zašto uplašena deca gube poverenje u Boga i kako ljubav, molitva i nežan razgovor otvaraju put istinskoj veri.
Zlo se ne identifikuje isključivo s ljudima, već sa duhovnim stanjima i demonskim silama koje čoveka navode na gordost, mržnju, ogovaranje...
Crkva uči da demon može koristiti životinju kao oruđe – ali samo ako Bog to dopusti, i to radi pouke, opomene ili kušanja čoveka.
Odluka Grčke pošte da zatvori filijalu na Atosu izazvala je burne reakcije među monasima, za koje pošta nije obična služba, već duhovna veza sa svetom kroz koju putuju blagoslovi, ikone i pisma vernika.
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 22. Ponedeljak po Duhovima govori o snazi koja nadilazi vreme i prostor, i o jeziku koji prenosi ljubav, radost i unutrašnju svetlost.
Pouke omiljenog patrijarha srpskog nisu bile uputstva, već životni primer – tiha istina koja nas i danas podseća da vera ne živi u propovedi, već u svakodnevnom hodu i ličnom svedočanstvu.
Još od prvih hrišćanskih vekova, večernje označava tihu i svečanu pripremu duše za novi liturgijski dan.