SUTRA JE VELIKI PRAZNIK! SPC slavi Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika
Zajedno mučeni i ubijeni u vreme cara Dioklecijana.
U vreme jednog šumnog idolskog praznovanja, Sveti Averkije ušao je u idolski hram i polupao sve idole.
SPC sutra svali Svetog ravnoapostolnog Averkija Jerapoljskog.
On je bio episkop u vreme cara Antonina u gradu Jerapolju Frigijskom.
U tom gradu ogromna većina stanovništva su bili neznabošci, a Sveti Averkije upravljao je "svojim malobrojnim stadom tugujući u srcu zbog tolikog mnoštva idolopoklonika, i moleći se prilježno Bogu, da ih Bog obrati svetlosti istine".
U vreme jednog šumnog idolskog praznovanja Sveti Averkije ušao je u idolski hram i polupao sve idole.
- Kada ga razjareni neznabošci htedoše ubiti, u tom trenutku pripadoše Božjem čoveku tri besna mladića bacajući penu i urlajući, i Božji čovek izgna iz njih demone, i mladići postaše zdravi i mirni. Videvši to neznabošci, obratiše svoj gnev u divljenje Hristovome čudotvorcu, i odmah 500 njih primiše krštenje - piše u žitijama.
Malo-pomalo, ceo grad Jerapolj poverova u Hrista i krsti se.
Antipat oblasti Publije imao je slepu majku. Averkije joj je, prema predanju, molitvom povratio vid, te poverovaše u Hrista i Publije i njegova majka, ali i veliki broj drugih ljudi.
- Pod starost bi Sveti Averkije pozvat u Rim, gde isceli poludelu carevu kćer. Nekoliko puta javljaše se Gospod Hristos svome vernom sledbeniku. Ljudi izbliza i izdaleka hodiše k njemu za čudotvornu pomoć pri neizlečivim mukama. Demoni ga se ne samo bojahu, nego mu i služahu po zapovesti njegovoj.
Propovedao je Jevanđelje i po Siriji i Mesopotamiji. Upokojio se u dubokoj starosti, u gradu Jerapolju, krajem II veka.
Zajedno mučeni i ubijeni u vreme cara Dioklecijana.
Učinio je veliku uslugu crkvi time što je, prema jevrejskom tekstu, ispravio mnoga mesta u Svetom pismu, koja su jeretici iskvarili.
Posle trideset godina, prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram".
Bio je prvi vojvoda cara Konstantina Velikog.
Sačuvano je njegovo žitije, koje govori o brojnim delima isceljenja, pa i vaskrsenja iz mrtvih.
Jovanjdan je česta slava u Srba, smatra se četvrtom po brojnosti.
Presveta Bogorodica sa Svetim Jovanom Bogoslovom gledala je kako su ga ubijali i sve vreme se molila Bogu za Stefana.
Presveta Bogorodica Marija je, rađanjem Gospoda Isusa Hrista, najviše poslužila našem spasenju i spasenju celoga sveta.
Sačuvano je njegovo žitije, koje govori o brojnim delima isceljenja, pa i vaskrsenja iz mrtvih.
Preteča Gospodnji jedini je svetac koji se u Pravoslavnoj crkvi proslavlja čak sedam puta godišnje – kroz praznike koji prate njegov život, služenje, stradanje i čudesnu istoriju njegove najveće svetinje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan po starom kalendaru i Svetog Jevtimija Velikog po novom. Katolici obeležavaju Svete Sebastijana i Fabijana, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Jovanjdan je česta slava u Srba, smatra se četvrtom po brojnosti.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Beda, glad i siromaštvo nisu samo društveni problemi, već i pokazatelji odnosa ljudi prema zapovesti ljubavi.
Preteča Gospodnji jedini je svetac koji se u Pravoslavnoj crkvi proslavlja čak sedam puta godišnje – kroz praznike koji prate njegov život, služenje, stradanje i čudesnu istoriju njegove najveće svetinje.
Dok Jovanjdan u mnoge domove dolazi i kao krsna slava, Crkva podseća na molitvu koja se ne čita iz navike, već kao iskrena potreba da se čovek vrati sebi, veri i pokajanju.