SUTRA JE VELIKI PRAZNIK! SPC slavi Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika
Zajedno mučeni i ubijeni u vreme cara Dioklecijana.
U vreme jednog šumnog idolskog praznovanja, Sveti Averkije ušao je u idolski hram i polupao sve idole.
SPC sutra svali Svetog ravnoapostolnog Averkija Jerapoljskog.
On je bio episkop u vreme cara Antonina u gradu Jerapolju Frigijskom.
U tom gradu ogromna većina stanovništva su bili neznabošci, a Sveti Averkije upravljao je "svojim malobrojnim stadom tugujući u srcu zbog tolikog mnoštva idolopoklonika, i moleći se prilježno Bogu, da ih Bog obrati svetlosti istine".
U vreme jednog šumnog idolskog praznovanja Sveti Averkije ušao je u idolski hram i polupao sve idole.
- Kada ga razjareni neznabošci htedoše ubiti, u tom trenutku pripadoše Božjem čoveku tri besna mladića bacajući penu i urlajući, i Božji čovek izgna iz njih demone, i mladići postaše zdravi i mirni. Videvši to neznabošci, obratiše svoj gnev u divljenje Hristovome čudotvorcu, i odmah 500 njih primiše krštenje - piše u žitijama.
Malo-pomalo, ceo grad Jerapolj poverova u Hrista i krsti se.
Antipat oblasti Publije imao je slepu majku. Averkije joj je, prema predanju, molitvom povratio vid, te poverovaše u Hrista i Publije i njegova majka, ali i veliki broj drugih ljudi.
- Pod starost bi Sveti Averkije pozvat u Rim, gde isceli poludelu carevu kćer. Nekoliko puta javljaše se Gospod Hristos svome vernom sledbeniku. Ljudi izbliza i izdaleka hodiše k njemu za čudotvornu pomoć pri neizlečivim mukama. Demoni ga se ne samo bojahu, nego mu i služahu po zapovesti njegovoj.
Propovedao je Jevanđelje i po Siriji i Mesopotamiji. Upokojio se u dubokoj starosti, u gradu Jerapolju, krajem II veka.
Zajedno mučeni i ubijeni u vreme cara Dioklecijana.
Učinio je veliku uslugu crkvi time što je, prema jevrejskom tekstu, ispravio mnoga mesta u Svetom pismu, koja su jeretici iskvarili.
Posle trideset godina, prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram".
Bio je prvi vojvoda cara Konstantina Velikog.
Kao episkop Amvrosije je utvrdio pravoslavnu veru, potisnuo jeretike, ukrasio crkve, napisao mnoge poučne knjige...
Između mnogih drugih čudotvornih i dobrih dela, prvi je uredio čin bogosluženja po manastirima, poznat pod imenom čina Jerusalimske crkve.
U srpskom narodu je dan Svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu.
Prorok Sofonija je govorio hrabro protiv verskog i moralnog otpadništva svojih sunarodnika i protiv idolopoklonstva, koje je čak ušlo i u Sveti hram.
Kao episkop Amvrosije je utvrdio pravoslavnu veru, potisnuo jeretike, ukrasio crkve, napisao mnoge poučne knjige...
I dalje misleći da je u pitanju sveti zadatak, trgovci iz Barija su na silu oteli mošti i krenuli put Italije.
Slava se nasleđuje sa oca na sinove i ostaje ista bez obzira na broj potomaka.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
I dok se mahom priča o obavezama domaćina kako slava ne bi izgubila svoj smisao, malo se priča kako bi gosti trebalo da se ponašaju kad na nju dođu.