SUTRA JE VELIKI PRAZNIK! SPC slavi Svete mučenike Taraha, Prova i Andronika
Zajedno mučeni i ubijeni u vreme cara Dioklecijana.
U vreme jednog šumnog idolskog praznovanja, Sveti Averkije ušao je u idolski hram i polupao sve idole.
SPC sutra svali Svetog ravnoapostolnog Averkija Jerapoljskog.
On je bio episkop u vreme cara Antonina u gradu Jerapolju Frigijskom.
U tom gradu ogromna većina stanovništva su bili neznabošci, a Sveti Averkije upravljao je "svojim malobrojnim stadom tugujući u srcu zbog tolikog mnoštva idolopoklonika, i moleći se prilježno Bogu, da ih Bog obrati svetlosti istine".
U vreme jednog šumnog idolskog praznovanja Sveti Averkije ušao je u idolski hram i polupao sve idole.
- Kada ga razjareni neznabošci htedoše ubiti, u tom trenutku pripadoše Božjem čoveku tri besna mladića bacajući penu i urlajući, i Božji čovek izgna iz njih demone, i mladići postaše zdravi i mirni. Videvši to neznabošci, obratiše svoj gnev u divljenje Hristovome čudotvorcu, i odmah 500 njih primiše krštenje - piše u žitijama.
Malo-pomalo, ceo grad Jerapolj poverova u Hrista i krsti se.
Antipat oblasti Publije imao je slepu majku. Averkije joj je, prema predanju, molitvom povratio vid, te poverovaše u Hrista i Publije i njegova majka, ali i veliki broj drugih ljudi.
- Pod starost bi Sveti Averkije pozvat u Rim, gde isceli poludelu carevu kćer. Nekoliko puta javljaše se Gospod Hristos svome vernom sledbeniku. Ljudi izbliza i izdaleka hodiše k njemu za čudotvornu pomoć pri neizlečivim mukama. Demoni ga se ne samo bojahu, nego mu i služahu po zapovesti njegovoj.
Propovedao je Jevanđelje i po Siriji i Mesopotamiji. Upokojio se u dubokoj starosti, u gradu Jerapolju, krajem II veka.
Zajedno mučeni i ubijeni u vreme cara Dioklecijana.
Učinio je veliku uslugu crkvi time što je, prema jevrejskom tekstu, ispravio mnoga mesta u Svetom pismu, koja su jeretici iskvarili.
Posle trideset godina, prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram".
Bio je prvi vojvoda cara Konstantina Velikog.
Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije.
Toliko je uspeo očistiti svoj um od zlih pomisli i srce od zlih želja da ga je Bog obdario obilatim darom čudotvorstva.
Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Maksima Ispovednika po starom i Svetog pravednog Simeona Bogoprimca po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Blaža (Vlaha), dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jevtimija Velikog po starom, odnosno Sretenje Gospodnje po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Prikazanje Gospodnje, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Da biste se oslobodili straha, govorio je otac Teognost, treba imati veru, veru ne samo u Boga, jer i demoni veruju i drhte.
Recept sa puterom, jajima i citrusnom kremom bogat po ukusu, namenjen danima mrsne trpeze kada se kolači ne mere izgledom, već osećajem koji ostavljaju za stolom.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.